Studij novinarstva: S faksa na burzu

Studij novinarstva: S faksa na burzu

Neusklađenost upisnih kvota i zahtjeva tržišta nije samo problem novinarstva, već cijelog niza profesija. Tržište jednostavno ne može probaviti količinu ljudi koje fakulteti godišnje izbacuju

 Srednjoškolci imaju pomalo romantiziranu sliku o novinarstvu. Za njih je novinarstvo najčešće dinamična, “nabrijana”, “sexy” profesija

Razgovarala: Margareta Zouhar Zec

dr. Marijana Grbeša

dr. Marijana Grbeša

Sve više novinara ostaje bez posla. Kome informacija nije potrebna? Ali nestajanje tiskovina s tržišta i smanjivanje broja zaposlenih u manjim glasilima za posljedicu ima sve manje zaposlenih. Novinarstvo je zanimanje u kojem novinari niz godina rade honorarno neevidentirani kao zaposleni na Zavodu za zapošljavanje. Takve se najprije otpušta. No, sada kad poslodavci otpuštaju i one koji su bili stalno zaposleni, očito je da je kriza ozbiljno zahvatila i novinarstvo. Potkraj siječnja na Zavodu za zapošljavanje, na nivou Hrvatske bila su evidentirana 754 nezaposlena novinara. Samo u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji bilo ih je 480 nezaposlenih.

Na tribini “Novinari na burzi”, održanoj u Hrvatskom novinarskom društvu krajem siječnja, sudjelovala je i doc. dr. Marijana Grbeša, pročelnica Odsjeka za novinarstvo i odnose s javnošću Fakulteta političkih znanosti, koja je rekla da se godišnje na studij novinarstva upisuje 150 studenata.

Osobno imam sve manje volje pratiti hrvatske medije. Utjecaj politike i oglašivača toliko je izravan i vidljiv da je to ponekad degutantno. Novinari i urednici su ucijenjeni općom ekonomskom situacijom u svojim redakcijama, razina profesionalnosti je sve niža, a odgovornost prema javnosti je sve manja

Prema podacima Fakulteta političkih znanosti, u razdoblju od 2000. do 2010. godine diplomiralo je 2320 studenata novinarstva. Po starom programu diplomiralo je 1418 studenata, po bolonjskom sustavu 535 studenata na preddiplomskom i 82 na diplomskom studiju, te na programu doškolovanje 285 studenata.

U razgovoru doc. dr. sc. Marijana Grbeša ističe kako se u Hrvatskoj novinarstvo može studirati na mnogo različitih mjesta.

– U Hrvatskoj danas postoji cijeli niz fakulteta, škola i programa na kojima se obrazuju novinari, bilo da je riječ o studijima novinarstva, studijima komunikologije ili nekoj varijaciji studija komunikacijskih znanosti. Osim Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, to su Hrvatski studiji, privatno veleučilište Vern i još neki, međutim postoje i studiji u drugim gradovima, tako da je broj institucija na kojima se predaje novinarstvo, na nekoliko različitih načina, popriličan.

Kakvo je vaše mišljenje o upisnoj kvoti studija novinarstva u situaciji kada je sve više novinara nezaposleno?

Neusklađenost upisnih kvota i zahtjeva tržišta nije samo problem novinarstva, već cijelog niza profesija. Tržište jednostavno ne može probaviti količinu ljudi koje fakulteti godišnje izbacuju. S druge strane, interes za studij novinarstva je jako velik i sami fakulteti, gledano iz perspektive ponude i potražnje, nemaju razloga smanjivati upisne kvote. Osim toga, i mi djelujemo na tržištu i ako je interes za studije novinarstva velik, a mi im ne ponudimo mogućnost upisa, netko drugi hoće. Drugim riječima, problem upisnih kvota i zahtjeva tržišta je pitanje cjelovite politike kojom se, nažalost, nitko ozbiljno ne bavi.

Koji se upisni programi novinarstva trenutno provode na Fakultetu političkih znanosti?

Na FPZ-u postoje preddiplomski i diplomski studij novinarstva i poslijediplomski specijalistički studij iz Odnosa s javnošću koji, zanimljivo, upisuju i novinari.

Kakvo je poimanje novinarstva u očima studenata?

Novinarstvo je i dalje vrlo atraktivna profesija. Srednjoškolci koji upisuju naš fakultet imaju pomalo romantiziranu sliku o novinarstvu. U njihovim su očima novinari najčešće junaci koji izvještavaju s kriznih područja ili, s druge strane, zgodna voditeljska lica koja im se smiješe s televizijskih ekrana. Uglavnom, za njih je novinarstvo najčešće dinamična, “nabrijana”, “sexy” profesija. Malo tko od njih ima ideju o tome s čim se sve novinari, pogotovo mladi, susreću u redakcijama. Najčešće ih, nažalost, kad počnu raditi, dočeka hladan tuš.

Nakon preddiplomskog studija novinarstva mora se polagati prijemni da bi student stekao pravo na još dvije godine studija do zvanja magistra, a studirati se može samo redovno, ne i vanredno. Prijemni ispit je dobra provjera znanja, ali zašto se do magisterija ne može i izvanrednim studiranjem?

To je ponovno pitanje kvota. Na Fakultetu političkih znanosti postoji volja da se pokrene izvanredni studij novinarstva, odnosno “part-time” studij namijenjen onima koji rade i ne mogu prisustvovati nastavi kao redovni studenti. Međutim, to znači upravo ono što ste sami problematizirali – da bismo morali povisiti kvote. Isto tako, izvanredni studij ne znači da jedni studenti dolaze na nastavu, a drugi nego da cijeli program treba prilagoditi “part-time” studentima, odnosno definirati kako će oni svladavati gradivo, izvršavati obaveze itd. Ozbiljan “part-time” studij vjerojatno bi podrazumijevao i dulji rok studiranja u odnosu na redovne studente, što je uobičajeno u zemljama koje razlikuju redovne od “part-time” studenata.

Na FPZ-u je redakcija Radio Studenta, od prosinca 2012. program emitira i Televizija Student koja je prva studentska televizija u regiji. Studenti stvaraju program volonterski, iz ljubavi prema poslu i bez ikakvog honorara. Nije li ipak vrijeme da se u dogovoru s Ministarstvom kulture iznađe model i najaktivnijim studentima na stvaranju programa nakon završetka studija u radnu knjižicu upiše nekoliko mjeseci staža?

To bi sigurno bilo jako dobro za naše studente koji počnu raditi i prije završetka studija, međutim treba sagledati sve aspekte takvog prijedloga, pravne prije svega.

Kolike su vaše ingerencije kao pročelnice odsjeka na promjene i usavršavanje nastavnog programa za novinare?

Studij novinarstva posljednjih je godina doživio velike promjene nabolje. Što se tiče samog kurikuluma, uvedeni su brojni medijski predmeti koji su ranije bili zapostavljeni u odnosu na one stručne, novinarske. Isto tako, uveden je velik broj metodoloških predmeta, što ranije na našem studiju gotovo da nije postojalo. Što se tiče stručnih novinarskih predmeta, tu je situacija zaista dobra. Spomenuli ste naš Radio Student i Televiziju Student na kojima studenti mogu steći prva praktična znanja. Osim toga, kolege koji drže skupinu predmeta iz on-line novinarstva imaju projekt Studosfere. To je web stranica koju vode studenti, a koja služi i kao blog platforma. Na kraju, najavljeno je i pokretanje studentskih novina. Napravljeni su veliki iskoraci, ali prostora za poboljšanje i dalje ima, i mi na tome radimo.

S kakvom naobrazbom diplomirani novinari s fakulteta odlaze u posao i u život?

Vjerujem da studenti našeg fakulteta na preddiplomskoj razini stječu dobra temeljna znanja iz područja novinarstva, ali i temeljne praktične vještine, što postaje vrlo bitno kad dođu u redakcije. To su važne komparativne prednosti naših studenata u odnosu na konkurenciju na tržištu. Njihovi urednici i starije kolege vjerojatno mogu kompetentnije kazati u kojim segmentima bi njihovo obrazovanje trebalo poboljšati, ali sve u svemu, vjerujem da naši studenti danas u redakcije dolaze puno spremniji nego ranije.

Smatrate li da bi novinari trebali imati licence?

Licenciranje novinara već se dulje provlači kao ideja. S jedne strane to bi značilo da se morate kvalificirati da biste se bavili novinarstvom, što sugerira da bi se s vremenom povisila razina stručnosti, što je dobro, međutim, s druge strane, puno je fantastičnih novinara koji nikad nisu studirali novinarstvo ili su jednostavno jako dobri pisci pa onda recimo, i dobri komentatori, a koji možda ne bi dobili licencu. Na kraju, tu je pravno pitanje regulacije instant medija, poput nekih portala na kojima rade ljudi koji nemaju veze s novinarstvom. Kako ćete to regulirati? U svakom slučaju, o tome vrijedi razmisliti, ali samo ako se uzmu u obzir sve perspektive i ako se o tome dobro promisli.

Na tribini “Novinari na burzi” rekli ste da studenti uče jedan način rada, a u praksi se radi drukčije. Što ste pod tim mislili?

Prije svega na neka načela etičnosti u profesiji. Mi studente učimo tome kako bi novinarstvo trebalo izgledati, a ne kakvo ono zapravo jest. Ne znam je li to za njih dobro ili loše. Učimo ih nekim standardima i načelima profesije, a kad dođu u redakcije, studenti s onim što su naučili ispadaju pomalo, rekla bih, naivni. Profesionalno okruženje u novinarstvu postalo je brutalno i u mnogočemu iskvareno. Ali, vi to znate bolje od mene.

Kako gledate na novinarstvo koje danas javnosti pružaju televizija, radio i dnevni tisak?

To je preozbiljno pitanje za kratak odgovor, ali cijelu situaciju u našem novinarstvu nazvala bih -tužnom. Osobno imam sve manje volje pratiti hrvatske medije. Utjecaj politike i oglašivača toliko je izravan i vidljiv da je to ponekad degutantno. Novinari i urednici su ucijenjeni općom ekonomskom situacijom u svojim redakcijama, razina profesionalnosti je sve niža, a odgovornost prema javnosti je sve manja. Sve to utječe na opću vjerodostojnost medija.

(Intervju je izvorno objavljen u “Novinaru” (br. 4-7/2013) – glasilu Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske)

Komentari su zatvoreni