Stoljetne slobode

Stoljetne slobode

Trajne vrijednosti Dubrovnika – od Epidauruma do Republike Hrvatske i EU-a (2)

Javni interes i opće dobro zajednice su iznad  interesa pojedinca. O tome govori i natpis na ulazu palače Veljeg vijeća : “OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE”, što u prijevodu znači : “Zaboravite privatne stvari, brinite se za opće dobro.”

Od XV. stoljeća Dubrovačka Republika nosi službeno međunarodni priznati naziv Respublica Ragusina (Republika Dubrovačka).Prema unutarnjem ustrojstvu bila je aristokratska republika. Imala je dobro ustrojenu vlast čime je osiguran sklad između staleža. Zato je bilo malo socijalnih nemira i pobuna protiv državne vlasti.

Tekst: Krešimir Dukarić

Foto: Boris Jagačić

U drugom dobu Dubrovačke Republike, od 1205. godine do 1358. godine, vrhovnu prevlast imao je mletački dužd. Kad su Mlečani i francusko – lombardski vitezovi, za takozvane četvrte križarske vojne , 1204. godine osvojili Carigrad, promijenjeni su politički odnosi na istoku. Bizantinsko Carstvo, osim neznatna dijela, uništeno je. A Venecija je postala prva pomorska vlast na Sredozemnom moru. Dubrovnik 1205. godine priznaje dužda  vrhovnim gospodarom. Od tada je u Dubrovniku stolovao mletački knez (comes). Potknez  (vicecomes) i ostalo činovništvo bili su domaća vlastela. Mletačke vojska nije bila u gradu.

Temelji trgovine s Istokom

top_dubrovnik

Mnogo se pažnje posvećivalo obrani

Tješnja veza s Venecijom, u vrijeme njene najveće moći, bitna je za Dubrovnik, jer je u tom razdoblju uredio svoju upravu. Proširio je zemljište. Osim toga, udario je sigurne temelje trgovini s Istokom.  Posebnim statutom, 1272. godine uređena je unutrašnja uprava Dubrovačke Republike. O uređenosti dubrovačkog društva svjedoči i podatak da su u XIII. stoljeću u dubrovačkom Statutu zapisani urbanistički planovi, po kojima se gradilo do sredine XVII. stoljeća.

Zbog osiguranja slobodne plovidbe i nadziranja strateške točke na jugu Jadrana Dubrovačka komuna pripaja otok Lastovo.  Godine 1333., Dubrovčani kupuju grad Ston i Stonski rat (poluotok Pelješac) od bosanskog bana Stjepana Kotromanića i srpskoga kralja Stefana Dušana. Dubrovnik je stekao otok Mljet 1345. godine.

Svoju trgovinu Dubrovnik je proširio po moru do Tunisa, Egipta, Sirije i Crnog mora. Trgovačke ugovore utanačio je ili obnovio s Bosnom, Srbijom, Bugarskom i Bizantom. U to vrijeme Dubrovnik održava živahan promet i s Italijom, a naročito s Anconom, Firenzom, Napuljem i Sicilijom. Najveći dio dubrovačke trgovine bilo je prevoženje istočnih sirovina na Zapad, a uvoženje zapadnih industrijskih produkata na Istok. Dubrovčani su se počeli živo zanimati procvalim rudarstvom u Bosni, Srbiji i Bugarskoj. Grad Dubrovnik znatno se povećao i porastao je broj stanovnika. A čuvena samostanska ljekarnica postojala je već 1317. godine.

“Zaboravite privatne stvari, brinite se za opće dobro”

Zadarskim mirom 1358. godine Venecija ostaje bez svih otoka i gradova na istočnoj obali Jadranskog mora. Na temelju zasebnog ugovora 1358. godine, Dubrovnik prizna protektorat ugarsko – hrvatskoga kralja Ludovika I.  U tom razdoblju, dogodile su se važne promjene u dubrovačkom ustavu. U početku,  vladanje u Dubrovniku bilo je uglavnom demokratsko. Skupština je bila glavno zakonodavno tijelo i u njoj se sastajao cijeli narod.

Kasnije, plemstvo je sve više jačalo, a puk je ukinućem skupštine uklonjen od državne uprave. Bilo je to oko 1395. godine. Sve poslove skupštine preuzelo je Velje vijeće. Tako Dubrovnik poprimi značaj patricijske republike. Od toga vremena, cijeli državni život Dubrovnika bio je u kneževskom dvoru, sagrađenom krajem XIV. stoljeća. U njemu se okupljalo Velje vijeće sastavljeno od svih neporočnih gradskih plemića, starijih od dvadeset godina.

Velje vijeće stvaralo je zakone i biralo općinsko činovništvo, naročito članove Vijeća umoljenih, koje je vijećalo o zakonima koje će predložiti Veljem vijeću i koje je obavljalo sudačke poslove. Treba naglasiti da je javni interes i opće dobro zajednice iznad  interesa pojedinca. O tome govori i natpis na ulazu palače Veljeg vijeća : “OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE”, što u prijevodu znači : “Zaboravite privatne stvari, brinite se za opće dobro.”

Kao izvršna vlast Vijeće umoljenih biralo je – Malo vijeće, koje bi sudilo činovništvu i izabiralo između sebe – kneza. Od 1358. godine, knez (rector) birao se samo na mjesec dana. Bio je više reprezentant nego pravi vlastodržac.  U Dubrovniku stalne vojske nije bilo. Samo su kastelani pazili na pojedine utvrde, s određenom četom stražara. Prema potrebama, Dubrovačka Republika pomagala si je  plaćenicima.

Lovrijenac_tvrdava

Na slici: Tvrđava Lovrijenac. Na njenon ulazu piše temeljna ideja Dubrovačke Republike: “Sloboda se ne prodaje ni za sve zlato”.

Snaga Dubrovačke Republike

U vrijeme protektorata ugarsko – hrvatskih kraljeva, Dubrovnik postiže najveći stupanj snage i sjaja. Posebno u prvoj polovici XV. stoljeća.  Tada Dubrovačka Republika ima najširi teritorij,  kao i najviše  razgranjenu trgovinu i industriju. Grad Dubrovnik u to vrijeme ima oko 40 tisuća stanovnika. Posjeduje do tristo trgovačkih brodova, koji plove do Španjolske i Engleske.

Podignute su radionice sukna, boja i sapuna. Lijevala su se zvona i topovi. Tu je bilo čuveno zlatarstvo i kožarstvo. Znanosti su se razvijale.  Dubrovački teritorij proširio se  – sasvim do Stona, 1399. godine. S druge strane po Konavlima, do blizu Herceg – Novoga, na ulazu u Boku Kotorsku 1427. godine.

minceta_dubrovnik

Toranj tvrđave Minčeta

U početku Dubovnik je bio komuna, a od XV. stoljeća Dubrovačka Republika nosi službeno međunarodni priznati naziv Respublica Ragusina (Republika Dubrovačka).Prema unutarnjem ustrojstvu bila je aristokratska republika. Imala je dobro ustrojenu vlast čime je osiguran sklad između staleža. Zato je bilo malo socijalnih nemira i pobuna protiv državne vlasti.

Budući da su Dubrovčani vodili veliku brigu o obrani od neprijatelja i o slobodi, cijeli Dubrovnik okružen je ogromnim kamenim zidinama s bastionima, kulama i tvrđavama. O  tome govori postojanje tvrđave Revelin, zatim tvrđave Sv. Ivan, pa utvrde Bokar, kule Minčeta, kao i drugi vele-majstorski objekti vrhunske arhitekture i izgradnje.

Na ulazu u tvrđavu Lovrijenac napisano je geslo:” NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO”, što u prijevodu znači: “Sloboda se ne prodaje ni za sve zlato”.I to je temeljna ideja Dubrovačke Republike.  Od XV. stoljeća Dubrovnik se širi izvan zidina. Kanalizacija je izgrađena u XV. i XVI. stoljeću. Talijanski graditelj Onofrio dela Cava gradi vodovod i iz Šumata , 12 kilometara udaljenog, dolazi voda.

Onofrijeva_cesma

Velika Onofrijeva česma

Poslije potresa i požara 1667. godine Dubrovnik se mijenja. Obnovljen je dio srušenih građevina. Prema novom Statutu Dubrovnik se izgrađuje u baroknom stilu.

O Marinu Držiću
marin_drzicMarin Držić, velikan hrvatske književnosti rođen je u Dubrovniku 1508. godine. Njegovo književno djelo temelji se na dobrom poznavanju antičkih uzora i talijanske renesansne literature. Komedija “Dundo Maroje” najbolje je njegovo ostvarenje.  Cjelokupan Držićev teatar ima političku notu. Držićevo djelo ravnopravno je po kvaliteti sa najboljim ostvarenjima europske renesansne drame i predstavlja vrh hrvatskog dramskog stvaralaštva.

(Nastavlja se)