Što sve (ne) skriva bakina garaža: Lamborghini Countach, Ferrari 308…

Što sve (ne) skriva bakina garaža: Lamborghini Countach, Ferrari 308…

(Foto: www.motorauthority.com)

Uzmemo li u obzir što sve ljudi ne pronalaze u starim garažama – hrđave bicikle za guranje i pokvarene zamrzivače, može se zaključiti da Erieginova baka raspolaže s pravim »rudnikom zlata«

Korisnik Reddit američkog internetskog servisa prijavljen pod imenom Eriegin ovih dana posjetio svoju baku te obišao nekoliko zanimljivih automobila koji skupljaju prašinu u njezinoj garaži. Jedan je crveni (a kakav drugi!?) Ferrari 308, drugi Lamborghini Countach, oba su iznimna primjerka talijanskog dizajna i inženjerske pameti. No ovim superautomobilima nakon dugotrajnog stajanja treba posvetiti nešto pažnje. Treći je pak britanski MG T-type, u najgorem stanju od trojice.

Posebnu pozornost ipak izaziva Countach, s obzirom da je riječ o posebnoj automobilskoj ikoni iz 1980-ih, a neki će reći i najluđem sportskom automobilu ikad, čiji se lik u obliku postera često mogao naći i u sobama mladih zaljubljenika u automobile i na ovim našim prostorima.

Iako Eriegin navodi kako je Lamborghini Countach iz 1981. godine, izglednije je da je posrijedi model iz 1982., odnosno prve godine u kojoj je Lamborghini ponudio veći 4,8-litreni V-12 motor, što potkrepljuje i oznaka 5000 S na stražnjem dijelu automobila. U protivnom to bi bio LP 400 (S). Bez obzira na to, radi se o pravom »paklenom stroju« – brutalnoj, brzoj, niskoj i neudobnoj jurilici, koja čuči pod velom prašine u bakinoj garaži.

Porijeklo ovih automobila se lako može objasniti. Naime, »Erieginov« djed imao je tvrtku koja se svojedobno bavila iznajmljivanjem egzotičnih automobila, no s vremenom su premije osiguranja postale preskupe te je tvrtka otpisana. Unatoč tome, ova su dva vozila ostala u posjedu obitelji, no provela su mnoge noći vani na otvorenom ili u garaži koja prokišnjava pa su na njima vidljivi tragovi zanemarivanja. Ipak, s obzirom da se nisu koristili više od desetljeća i nisu u tako lošem stanju.

Naime, za Countach u trenutačnom stanju i danas bi se mogla dobiti pozamašna svota novca. Prema procjeni koju je agencija za osiguranje Hagerty dala za Motor Authority, prosječna vrijednost za usporedivi LP500 S iz 1982. godine iznosi oko 352.000 dolara. To je se odnosi na primjerke u »dobrom« stanju. Isti automobil na razini potrebnoj za sudjelovanje u natjecanjima ljepote skupocjenih vozila poput Concours d’Elegance, vrijedi barem pola milijuna dolara. Ovisno o kilometrima i stanju mehaničkih dijelova, Countach iz bakine garaže mogao bi vrijediti najmanje 100.000 dolara ili više. Ipak, trebalo bi uložiti još puno novaca i vremena da mu se vrati nekadašnji sjaj, pa bi za njega bili zainteresirani samo kupci koji su spremni potrošiti još više novca.

Kakva je sudbina ovih ljepotana? Eriegin kaže kako bi ih baka u dogledno vrijeme ipak prodala, dok bi on očistio unutrašnjost Lamborghinija i vratio ga u vozno stanje. Može li mu se zamjeriti? A za pretpostaviti je da će baka za svog dragog unuka imati razumijevanja…

Bijeli “Lambo” je kao skrojen za Eregina. Valjda će i baka to uvidjeti…

Uzmemo li u obzir što sve ljudi ne pronalaze u starim garažama – hrđave bicikle za guranje i pokvarene zamrzivače –  može se zaključiti da Erieginova baka raspolaže s pravim »rudnikom zlata«. (B. J.)