Što skrivaju ruševine “Diskontnog trga”?

Što skrivaju ruševine “Diskontnog trga”?

Mladi Dimitrij krenuo je iz Bugarske prema Italiji da nađe posao. Na putu kroz Srbiju »posvojio« je dva simpatična psa i proveo ih sa sobom. Kujica Suzy imala je tumor na dojci i on joj je omogućio operaciju

Samo dvadesetak metara od Gradske uprave na Trgu S. Radića 1, s desne strane autobusnog terminala kod Pothodnika Glavnog kolodvora, smješteni su ostaci nekad dobro osmišljenog »Diskontnog trga«. Zapušten je već godinama, bilo je tu nekih planova o čemu se pisalo u par navrata, ali kao što to biva, sve je ostalo – na papiru.

Aktivistica Gordana Pasanec (vijećnica u Mjesnom odboru Siget ispred Nove ljevice i potpredsjednica Udruge građana Siget), svratila je prije dva na lokaciju kako bi fotografirala unutrašnjost, kako kaže, »tog rugla«.

»Snimajući fotke naišla sam na čovjeka koji spava, a čuvaju ga njegovi vjerni prijatelji- psi . Povukla sam se i odlučila doći sutradan. U međuvremenu sam objavila slike i priču na Facebook stranici. Drugi dan sam došla u isto vrijeme, a u prostoriji me dočekao mladić kasnih dvadesetih godina sa svojim vjernim čuvarima Jimy i Suzy. Pričali smo oko sat vremena«, govori Pasanec.

Prepričala je kako je razgovarala s mladićem imena Dimitrij koji je krenuo iz Bugarske prema Italiji da nađe posao. Na putu kroz Srbiju »posvojio« je dva simpatična psa i proveo ih sa sobom. Kujica Suzy imala je tumor na dojci i on joj je omogućio operaciju.

Dimitrij je nesretan što ga ljudi izbjegavaju jer,kako kaže, nije lopov i nikome nije ništa nažao napravio. Kaže kako se dobro brine za svoja dva mala vjerna čuvara te mu je Gordana Pasanec obećala da će mu nekako pomoći.

»Došla sam u kontakt s pročelnicom Gradskog ureda za socijalnu zaštitu Romanom Galić, koja me obavijestila da će danas 26. lipnja izaći na teren i pokušati pomoći. Obavijestit će me o ishodu«, rekla je Pasanec.

Ona smatra da je prostor ovog napuštenog centra »slika i prilika« današnjeg života u gradu i Državi.

»Najžalosnije je što ljudi godinama prolaze pored te sramote i užasa, a nitko ne mari. Otuđenje i apatija sve više preuzimaju ljude. Gubi se ljudskosti i krajnje je vrijeme da se probudimo. Princ ne postoji, moramo to učiniti sami«, zaključuje Gordana Pasnec. (zg-magazin)