Što kada riječi ne prate djela?

Što kada riječi ne prate djela?

(Foto: Facebook)

Nije čudo kako u pobjedničkom govoru Filipa Hrgovića nije bilo mjesta za predstavnike Hrvatskog boksačkog saveza ali je bilo za gradonačelnika Grada Zagreba. U tjednu kada su njegove riječi i izjave negativno dominirale medijskim eterom stigla je konkretna pohvala i zahvala za izgradnju sportskog centra u Sesvetama

Žarko Delač

Žarko Delač

Prvi profesionalni boksački nastup Filipa Hrgovića pred domaćom publikom u zagrebačkoj Areni ponudio je nekoliko zanimljivih detalja. Jedna je tehnička i fizička superiornost u ringu nad dosad nepobjedivim protivnikom kojeg je – ipak možemo reći – pregazilo vrijeme. Odabir vremešnog suparnika stoga je bio lukav odabir promotora, menadžera i inih sudionika boksačkog cirkusa kojima je ipak u prvom planu financijska zarada. Drugi je detalj bilo također lako zapaziti, a to je ulazak u ring boksačeva oca Pere koji je završio na sinovim ramenima. Time je pokazao koliko je važna obiteljska podrška, a samim time kako je i ovaj uspjeh u velikoj mjeri obiteljski projekt. Osobito kada se uzme u obzir očeve izjave iz prošlosti i pritužbe na potporu okoline i matičnog sportskog saveza.

Stoga nije čudo kako u pobjedničkom govoru nije bilo mjesta za predstavnike Hrvatskog boksačkog saveza ali je bilo za gradonačelnika Grada Zagreba. U tjednu kada su njegove riječi i izjave negativno dominirale medijskim eterom stigla je konkretna pohvala i zahvala za izgradnju sportskog centra u Sesvetama. No to nije prvi puta kako se suočavamo s gradonačelnikovim verbalnim eskapadama te možemo reći kako njegove riječi ne prate djela. No je li to bolje od toga da mnogi političari djelima ne prate svoje riječi neka svatko prosudi? I na kraju, kao što se kaže konac djelo krasi morali smo primijetiti i uvodnu skladbu uz koju je Filip ušao u ring. O tome će mnogi dežurni moralisti i globalisti sigurno još puno raspredati, ali ono što je najvažnije na malom ekranu i pred zagrebačkom publikom se ipak pojavio Marko Perković Thompson.

Bila je to za njega možda mala satisfakcija za isključeni mikrofon na središnjem zagrebačkom trgu prilikom dočeka naših vatrenih, ali sigurno slatka. No uzimajući sve ove činjenice u obzir pomalo se brinem za nastavak dosadašnje suradnje Hrgovićevog tima i televizije koja je prenosila njegov meč. Ne zbog toga što to on nije zaslužio, već zbog rabota raznih domaćih središta koja žive od promoviranja nadnacionalnosti, europskog bratstva i jedinstva i u startu eliminiranja svega što bi mirisalo na hrvatstvo. No možda s ipak prevarim jer u našem europskom okruženju pušu novi vjetrovi u što se sigurno može svrstati i izjava bivšeg premijera Velike Britanije Tonyja Blaira vezana uz Europu i pokušaj brisanja nacionalnih država. Možda one dopru i do nas bez obzira da li odmah ili sa zakašnjenjem.

Ostavi komentar

*