Što kad nismo svi jednaki

Što kad nismo svi jednaki

(Naslovna fotografija / ilustracija: www.macanovici.net)

Kradljivci sve otvorenije i drskije otimaju robu pred očima prodavača. Policijska zaštita nije pri tome moguća jer je vrijednost robe redovito manja od 700 kuna. Na željeznici se opet pojavljuju kradljivci, nepoznati počinitelji koji režu bakrene kablove i trgaju mesingane dijelove signalno-sigurnosnih i telekomunikacijskih uređaja…

Zdravko Delač

Žarko Delač

Nedavno sam u razgovoru s kolegom čuo kako se njegova supruga koja radi na blagajni jednog maloprodajnog lanca žali na uvjete rada. U prvi mah pomislio sam kako je mala plaća, naporan posao ili loši međuljudski odnosi. Ipak, nije ništa od toga već je posrijedi problem s kradljivcima koji sve otvorenije i drskije otimaju robu pred očima prodavača. Policijska zaštita nije pri tome moguća jer je vrijednost robe redovito manja od 700 kuna. Tako zaposlenici moraju iz svog džepa platiti ukradeno ili oteto. U sličnom kontekstu mogu prepričati i probleme osoba zaduženih za sigurnost na željeznici. Naime, opet se pojavljuju kradljivci, nepoznati počinitelji koji režu bakrene kablove i trgaju mesingane dijelove signalno-sigurnosnih i telekomunikacijskih uređaja.

Daljnja poveznica postoji i s franjevačkim samostanom u Jastrebarskom i žalopojkama župnika koji ni nakon tri godine od pljačke nije uspio ući u trag skupocjenim knjigama i artefaktima, a u povrat novaca je izgubio svaku nadu. Sudski proces traje, počinitelji su identificirani i otkriveni ali pomaka nema. I konačno, najsvježiji primjer pucnjave u zagrebačkom Vukomercu koji je službeno okarakteriziran kao narušavanje javnog reda i mira najplastičnije povezuje sve prethodne primjere.

Licemjerni odnos vodi ka dubljim podjelama

Naime, u svakom od njih se prepoznaje ruka pripadnika jedne nacionalne manjine, a slični događaji umjesto iznimke postali su pravilo. Stoga se postavlja pitanje o ravnopravnosti svih naših državljana jer jedni su očigledno povlašteniji od drugih. Ili ilustracije radi možemo pretpostaviti kako bi se proveo počinitelj prethodnih djela a da nema predznak nacionalne manjine. Bar do sada nisam primijetio i reakcije brojnih udruga, mirovnih studija ili recimo državnih institucija zaduženih za zaštitu maloljetnika da su se oglasili o pucnjavi u neposrednoj blizini škole. Takav nas licemjerni odnos dovodi u sve dublje podjele, pravednost ustupa pred nepravdom, a sve zbog nekog bespotrebnog pokazivanja europskoj javnosti da smo veći pape od samog pape.

To je i stav većine pripadnika romske nacionalne manjine (ako niste do sada shvatili o kojoj ne nacionalnoj manjini riječ) koji su na kolektivnom stupu srama zbog ovakvih pojedinaca. A nije potrebno ništa drugo već samo poštivati zakone i Ustav Republike Hrvatske koji svima jamči jednakost i ravnopravnost. Bez obzira na političku zaštitu, imovinsko stanje, rodno i zavičajno srodstvo i naravno nacionalnost.