Što će mi advent na Trešnjevci?

Što će mi advent na Trešnjevci?

(Foto: Adventski sajam u  Bogovićevoj / Izvor: www.adventzagreb.com)

Po trešnjevačkim ulicama nema više blještećih slikovitih lampica Djeda Božićnjaka koji se penje po prozorima s vrećom darova. Nema ga, jer vreća je prazna!

Snježana Kratz

Gračani, Markuševac, Šestine, centar Zagreba – čini se da su kvartovi grada koji žive advent, ovaj zagrebački koji je već drugi put zaredom proglašen najboljim u Europi. Potrudili su se gradski turistički djelatnici oblještiti glavni gradski trg, obrubiti ga svjetlima i stvoriti život adventa, ali samo u centru i okolnih mu par stotina metara radijusa. Nema se što reći. Krasno su okićena ta mjesta, podastrijeta su inozemnim turistima jer, mislilo se na njih. Na zaradu od njih. »A gdje su domaći?«, zapitala bi se Ivana Brlić-Mažuranić. Za njih, a posebice one koji ostadoše bez posla i slične, osiguran je besplatan gradski prijevoz vikendom. Tek da dođu, vide i odu. To više jer i oni koji još imaju što izbrojati u lisnici kažu da je komad(ić) peciva i debrecinka ili pak kranjska kobasica za 19 kuna, pod drvenim Jelačićevim krovovima – previše!

A na cičoj zimi bi, koliko se god divili raskošnom sjaju centra, bilo dobro popit(i) čašu kuhanog vina, čaja ili nečeg sličnog. A to valja, za gotovo pola čašice platiti 14 kuna! Taj je adventski Zagreb doista lijep, ali kada se zamakne za ugao iza Ciboninog tornja, u Tratinskoj pa ravno Ozaljskom do Remize, eto nam slike pravog Zagreba. Tu počinje radnička Trešnjevka, kojoj sudeći po angažmanu turističkih djelatnika, ne treba advent.

To je na Trešnjevci drugo vrijeme, a duh i čar adventa gotovo je nemoguće (i)znaći. U otužnosti zatvorenih izloga propalih trgovina i obrta, advent dočaravaju tek drhtureće modre lampice s bora na Parku Stara Trešnjevka. Po trešnjevačkim ulicama nema više blještećih slikovitih lampica Djeda Božićnjaka koji se penje po prozorima s vrećom darova. Nema ga, jer vreća je prazna! Tek nešto božićne priče pričaju svjetleća zvona ponad tramvaja, kod trešnjevačke tržnice. Ona njišući se ukazuju na čaroliju Adventa u Zagrebu, prvog u Europi. Upotpunila ga je i manifestacija Želim život za plemenitu akciju Zaklade Ana Rukavina, kada su se humanitarnim telefonima prikupljala sredstva za njezin daljnji rad.

»Želim život« kao kolektivni vapaj

Kako je Hrvatskoj krenulo s blokiranim(a), otpuštenim radnicima i s postotkom teško siromašnih od 14 posto, čini se da će se Želim život oriti kao kolektivni vapaj. Morat će se i za to ustrojiti slična humanitarna manifestacija. Na ovoj je neumjesno bilo slušati goluždrave plastificirane pjevačice, kako u plemenitoj akciji promoviraju sebe, a posebice kada im je najveći doseg stihova oh, oh, ah, ah, lopove, razbojniče, lomi mi krevet… Političari su također bili začin koji se osjećao na adventu i akciji Zaklade, jer bez njega, koji na žalost nije poput vanilije i cimeta, nema događanja, nema važnosti, nema života.

Uvijek su tu kada narod plaća, daje, nesebično zove za plemenit cilj. Valjalo bi znati koliko je svaki ponaosob olakšao svoju lisnicu za plemenitost, solidarnost, za život. Pa makar to činili samo u vrijeme darivanja. Sudeći po najljepšim željama i u 2017-oj i najavljenim ovim oporezivanjima, velikom će broju građana na stolovima ostati samo buđav lebac, baš kako rekoše oni u pesmi.

Komentari su zatvoreni