Srditi degu

Srditi degu

Ne smijemo upasti u zamku grijeha i učiniti bližnjemu nešto nažao, nešto što ne bismo željeli da on nama učini. Ako smo sami preslabi, a to se mnogo puta zna dogoditi, slobodno zamolimo Božjeg Svetog Duha da nas osnaži kako bismo mogli proći kroz te teške trenutke, kako ne bismo podlegli kušnji

Saša Zavrtnik

Danas se obilježava Valentinovo, odnosno spomendan Sv. Valentinu. To je, popularno shvaćeno i rečeno, blagdan zaljubljenosti i ljubavi. A kad se radi o te dvije itekako važne „stvari“, onda se zapravo može govoriti o međuljudskom, posebice partnerskom odnosu. Bilo da se radi o supružnicima ili mladićima i djevojkama u vezi, možda nas ponašanju u tim i takvim odnosima u određenoj mjeri mogu podučiti – degui.

Degu ili čileanska vjeverica potječe iz južnoameričkih Andi. To je mali, smećkasti, simpatični glodavac kojeg, nažalost, na prvi pogled često opisuju kao štakorolikog, ali kad ga se malo bolje pogleda, uviđa se kako je to maleno stvorenjce ipak vjeverica, osim što za razliku od nama najpoznatije europske vjeverice nema kitnjasti rep, već ima samo mali čuperčić na vrhu dugog, dlakom slabije obraslog repa. No, kakvi god oni bili, mislim da i od njih možemo nešto naučiti.

Dvije takve vjeverice, dva brata, znali su se tući. Uistinu, mogli ste ostati zapanjeni kako su se znali žestoko „fajtati“. Stali bi na stražnje noge okrenuti jedan prema drugome i prednjim su se nožicama tukli, kao da se boksaju. Gotovo poput klokana… Uz to, još su se i glasali nekim prijetećim cijukom pokazujući zube jedan drugome. Pravi mali meč! I ovo bi potrajalo možda koju minutu s određenim razmacima kad bi ih se pokušalo smiriti dozivajući ih i koreći zbog njihova ponašanja. Do te bi svađe došlo zbog zauzimanja kotača u kavezu u kojem hodaju i trče ili zbog hrane – pogotovo odmah kad im se daje jer tada još imaju velik izbor raznoraznih slasnih zalogaja koje kasnije proberu, pa ostane samo ono „za prvu silu“.

Što nam kazuje Biblija

Zanimljivo je sljedeće: iako se degui tako jako zavade i posvađaju, već su si ubrzo dobri i zajedno, jedan preko drugog legnu te mirno spavaju u nekom kutku kaveza. To me odmah podsjetilo na biblijski redak: „Ako se ljutite, ne griješite! Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom!“ (Poslanica Efežanima 4:26). Biblija ukazuje na to da možemo biti ljuti, možemo se rasrditi. U ljudskoj je prirodi da imamo granice do kojih možemo nešto podnositi, otrpjeti, ali kad se one prijeđu čovjek biva razdražljiv, isfrustriran, pa i gnjevan. Tu je potreban oprez, ovdje je potrebno zastati. Ne smijemo se prepustiti tim osjećajima i dozvoliti da zagospodare nama. To bi nas moglo odvesti u neželjenom smjeru tako da učinimo nešto loše, zlo, da sagriješimo. Mogli bismo odreagirati naglo, nepromišljeno te reći ili učiniti nešto što u biti i ne mislimo nego je rezultat trenutnog stanja i pritiska, a kasnije ćemo za to požaliti. „Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaže dobročinstvo slušateljima.“ (Poslanica Efežanima 4:29).

Ne smijemo upasti u zamku grijeha i učiniti bližnjemu nešto nažao, nešto što ne bismo željeli da on nama učini. Ako smo sami preslabi, a to se mnogo puta zna dogoditi, slobodno zamolimo Božjeg Svetog Duha da nas osnaži kako bismo mogli proći kroz te teške trenutke, kako ne bismo podlegli kušnji. „Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.“ (Poslanica Filipljanima 4:6-7) Isti biblijski pisac, Pavao piše Korinćanima: „Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti.“ (1. Poslanica Korinćanima 10:13). Vjerujmo u to!

Ljubav – prijeko potrebno vezivo

Nadalje, moramo se potruditi da tu nesuglasicu, zavadu, svađu s dotičnom osobom riješimo čim prije. Najbolje bi bilo još isti dan – prije nego „sunce zađe“. U protivnom, to se može odgađati, a time se nakuplja gorčina i postajemo tjeskobniji. Kako vrijeme prolazi, sve je teže pristupiti osobi s kojom imamo određeni problem, a možda se nakupi i još pokoja negativnost, još koji nesporazum što uvjetuje našim razdvajanjem, otuđivanjem jednog od drugoga. U takvom stanju važe se svaka riječ i često se krivo shvaća ono što se htjelo ili trebalo reći. Sve se to nagomilava i u krajnjoj analizi upropaštava odnos s drugom osobom. To si, posebice kao Božja djeca, ne bismo smjeli dozvoliti, a ako se takva situacija i dogodi, treba ju pokušati čim prije razriješiti. Biblija upozorava: „Nikomu ne vraćajte zlo za zlo!“ (Poslanica Rimljanima 12:17). Potrebno se smiriti, kontrolirati svoje reakcije. Riječi i djela treba preispitati. Prvo svoja – pa onda tuđa, u svjetlu ove misli: „Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima!“ (Evanđelje po Mateju 7:12). Ovo naravno vrijedi i obrnuto – sve što ne želite da ljudi čine vama, ne činite i vi njima.

Problem se treba pokušati razjasniti, odnos izgladiti. Tu nek nas preuzme i pomaže nam ljubav. Ona nesebična, ona koja sve oprašta i podnosi – Božja ljubav. O njoj piše: „Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nigda ne prestaje.“ (1. Poslanica Korinćanima 13:4-8). Ovo je potrebno imati na umu i uz Božju pomoć pohraniti u srce. Ovako je potrebno i uvijek poželjno postupati u partnerskim odnosima, u obitelji, u crkvi, na poslu… Ovako se mora voljeti i to je ljubav koju Bog daje i kakvu prihvaća jer „Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa.“ (1. Poslanica Korinćanima 13:2).

Ljubav je prijeko potrebno vezivo i kruna odnosa! I kad je takva ljubav na djelu nestaju nesuglasja, utišavaju se svađe, smiruju se uzburkane vode, a na kraju, barem što se supružnika tiče, završite dan baš kao i degui – zajedno stisnuti u toploj postelji.

Izvorno objavljeno u knjizi „Stvoriteljeva ostavština – Božja objava u Knjizi Prirode“ autora Saše Zavrtnika, izdano 2013. godine.

© Saša Zavrtnik, dr.med.vet., mag.theol.