Srdačan ili lijep pozdrav?

Srdačan ili lijep pozdrav?

Postoje li uopće lijepi i ružni pozdravi?

Ne treba posebno napominjati kako u hrvatskom jeziku postoje mnoge dvojbe. Posljedica je to, među ostalim, postojanja više različitih pravopisa i nedosljednosti jezičara koji »službeno« mijenjaju i što treba i što ne treba. Ali to je dakako samo naš skromni, nestručni sud. Počesto se ne mogu dogovoriti ni oko naizgled najjednostavnijih stvari, u smislu koja je jezična rješenja bolje koristiti, a svatko koristi svoju argumentaciju. Jedni posežu za tradicijom, drugi za logikom, treći za nečim drugim.

Jedan od banalnih primjera je preporuka kako pisati pozdrav u službenom dopisivanju. Posrijedi je, naime dvojba je li bolje na kraju npr. službenih dopisa i e-poruka pisati srdačan ili lijep pozdrav.

Jezikoslovac Stjepan Babić u časopisu Jezik (broj 54.) nekako daje prednost lijepom pozdravu za koji kaže da mu se s jezične strane ne može prigovoriti.

Za izraz srdačan pozdrav kaže da je najuobičajeniji je i stilski najneutralniji, »ali ima i drugih pozdrava«.

Pozdrav može biti, prema primjerima iz računalnoga korpusa hrvatskoga jezika, banalan, dobrostiv, efektan, gromki, hrapav, iskreni, lijepi, kratak, kritičan, ljubazan, mirisni, milozvučan, nezaobilazan, običan, obvezatan, poseban, slučajni, snažan, srdačan, stidljiv, svečani, svojevrstan, topli, tradicionalan, vatreni, vedri, veliki, zadnji, zadovoljavajući, zahvalan, bogoljubni, himben, mili, nijem, oštri, podrugljiv, sladak, svet, tihi, uobičajen, uzbuđen.

To pokazuje da imenica pozdrav može imati mnogo atributa, a ne samo jedan.

U Silvija Strahimira Kranjčevića nalazimo ovakvu rečenicu: Zlaćani vali mu tople pozdrave sunašca nose. Može se reći da su ovdje topli pozdravi zbog sunca, ali u prenesenom značenju pozdrav može biti topao jer taj pridjev označava i koji izražava naklonost, sućut.

Babić navodi kako su osobito česti topli pozdravi u pismima Nikole Šopa: Tebe najtoplije pozdravlja tvoj N. Šop, Jeleni i Tebi šaljem bezbroj toplih, starih pozdrava … primite mnogo mnogo toplih pozdrava, Srdačno i toplo Te pozdravlja Tvoj Nikica… Kad je tako, onda je sigurno da pozdrav može biti i lijep.

Naime, Babić kaže da je pridjev lijep takav da lako širi svoje značenje, da lako dobiva i druga značenja.

Lijep nema samo značenje skladan oblicima, bojom, ugodan za oko, nego i druga značenja. Možete održati lijep govor ili zavesti lijepim riječima; može biti lijepo vrijeme; sad ste u najljepšem godinama; od mladosti pa do groba najljepše je đačko doba

»To nije ni pola značenja koja ima pridjev lijep, a ako mogu biti lijepe riječi, lijep govor, onda može biti i lijep pozdrav jer se i pozdrav izriče riječima. Nije rijetka ni ovakva poruka: Lijepo ga pozdravi«, komentira Babić.

Nekad je imenica pozdrav bila i ženskoga roda, kao stvar, stvari, i zato nalazimo ovakve primjere iz 18. stoljeća: Lipa pozdrav Petru kapetanu (Andrija Kačić Miošić), Lijepu pozdrav od sekine kažu strane (Joso Krmpotić). A u narodnoj pjesmi Asan-aginica ima rečeniica: Djevojka te lijepo pozdravlja!

No na portalu Editor.hr koji okuplja stručnjake s područja hrvatskoga i stranih jezika te, među ostalim, pruža usluge jezičnog savjetovanja prednost daju varijanti srdačan pozdrav jer bi pojam lijep pozdrav zapravo podrazumijevao da postoji i ružni pozdrav. To je i jedan od razloga zbog kojega na portalu ZG-magazin u dopisima koristimo izraz srdačan pozdrav.

»S obzirom na to da obje varijante nalazimo u poslovnim dopisima, ali i u privatnim pismima, ovo je vrlo zanimljivo pitanje … Riječ je naime o određenomu i neodređenom vidu pridjeva. Određeni odgovara na pitanje „koji?“, a neodređeni na pitanje „kakav?“. Govorimo li o čemu poznatome rabit ćemo određeni vid pridjeva, dok ćemo govoreći o čemu nepoznatom rabiti neodređeni vid pridjeva«, navode stručnjaci portala.

Primjerice, u tekstu u kojemu spominjemo stol koji je zelene boje najprije ćemo rabiti neodređeni vid pridjeva: »Ovaj stol je zelen.« Dalje u tekstu, kada smo čitatelje već informirali kako je stol zelene boje, trebamo rabiti određeni vid pridjeva, npr.: »Zeleni stol premjestili smo u drugu prostoriju.«

Dakle, budući da u poslovnom ili drugom dopisu vrlo vjerojatno nije riječ o tome koji je pozdrav, ispravno je rabiti neodređeni oblik pridjeva (lijep pozdrav).

»Drugo je pitanje jesmo li uopće odabrali ispravan pridjev. Postoje li uopće lijepi i ružni pozdravi? Mišljenja smo da pozdrav eventualno može biti više ili manje srdačan; stoga preporučujemo pisati „srdačan pozdrav“, kao nesvršeni vid pridjeva«, zaključuju na Editor.hr.

Kao iznimke od ovoga pravila navode primjere kao što je „pametni telefon“, gdje zapravo određeni vid pridjeva detaljnije pojašnjava o kojemu je konkretno proizvodu riječ i gdje nema oprečne varijante (u ovom slučaju glupi ili nepametni telefon). Također, u tekstovima gdje je iz konteksta jasno da postoje samo dvije varijante određenoga proizvoda, predmeta ili bića i sl. (npr. crni i bijeli konj u šahu), možemo odmah rabiti određeni vid pridjeva.

U novije je vrijeme u različitim dopisima za lijep pozdrav često prisutna i „kratica“ Lp. Prema pravilu o tvorbi sastavljenih kratica (akronima) koje nalaže da se ovakve kratice tvore od početnih slova svakog člana izraza koji se u njima krati te da pritom sva slova trebaju biti velika, jasno je da bi ova kratica zapravo trebala glasiti LP.

No LP je već međunarodno priznata kratica za Long play (eng. doslovno „dugo sviranje“), što je izraz za analogni audioformat, tj. vrstu gramofonske, najčešće vinilne ploče koja na gramofonskom uređaju ima 33 okretaja u minuti. Godine 1948. javnosti ju je predstavila američka diskografska kuća Columbia Records i otada je standardom za diskografsku industriju u cijelome svijetu.

»Osim toga, sastavljene su kratice stalne kratice, one koje su u općeknjiževnoj uporabi, nastale po utvrđenim načelima tradicijom ili općom uporabom – primjerice HAZU, HNK, MH, RH i druge.

Ima li dakle kratica Lp uopće ikakvog smisla procijenite sami«, zaključuju stručnjaci portala Editor.hr.

Pripremio: Boris Jagačić

Komentari su zatvoreni