Srđ je stvarno naš!

Srđ je stvarno naš!

(Reagiranje)

Da zaključim. Građani Dubrovnika mogu biti mirni. Nikom ni u snu nije palo na pamet da koristi pitku vodu za zalijevanje golf igrališta. Građani Dubrovnika mogu biti mirni i zbog činjenice da se njima i nama ne može dogoditi tako dobra investicija kao što je moglo biti golf igralište

Prije nego je objavljen tekst Krš Srđa kontrast je na platnu na kojem je naslikan Dubrovnik gospodin Enes Ćerimagić (Zelena akcija / Srđ je naš) mi se obratio sa zahtjevom da sam napišem demanti na moj tekst o alternativnim činjenicama. Kako se radi o mlađoj osobi i predstavniku Zelen akcije, koja je imala niz pozitivnih akcija za podizanje razumijevanja održivog razvoja, što se čini mi se pomalo gubi u zadnje vrijeme, pokušao sam razumijete entuzijazam i ukazati na nelogičnosti.

Gospodin Ćerimagić je napisao da se »projektom golf resorta na Srđu planira potrošnja količine vode koja odgovara 1/3 ukupne trenutne potrošnje građana Dubrovnika (planirani kapacitet do 110 l/s naspram trenutnog korištenja od 310 l/s, Studija utjecaja na okoliš, knjiga 1. str. 46.)« – što odgovara stanju stvari!

On smatra da je isticanje tog odnosa »pravedno u kontekstu rasprave o pravu na pristup vodi kao ljudskom pravu te konsenzusa da je voda resurs koji treba čuvati. Poglavito u svjetlu dubrovačkih problema s pitkom vodom« – što je iznošenje u najmanju ruku neistine, jer nikome, pa ni najbešćutnijem investitoru ne bi palo na pamet Dubrovčanima oduzimati pitku vodu i koristiti je za zalijevanje. Istina je da bi se koristilo nekih 2 % vode iz rijeke Omble.

Gospodin Ćerimagić smatra kako je »nepravedno sugerirati da voda koja “završi u moru” nije pitka voda te navoditi postotak zahvaćanja ukupnog protoka (2 %) ignorirajući faktore, u najmanju ruku biološki minimum, koji ne dozvoljavaju zahvaćanje ukupnog protoka«. Već prije objave teksta, za vrijeme interne prepiske, pokušao sam malo pojasniti o biološkom minimumu. U konkretnom slučaju se ne radi o biološkom minimumu rijeke, već mjestu neposrednog ulaska vode u more. Složio sam se da bi eventualno moglo imati znanstvenog smisla otvoriti pitanje biološkog minimuma bočate vode, posebno na Jadranu s bezbrojnim izvorima »vrulja«, vodovodnim zahvatima i ispustima otpadne vode. No, to je već nešto što prelazi granice ove naše rasprave, a po mome čak i smisla ozbiljnog znanstvenog istraživanja, ako se ne bi sagledalo u puno širem kontekstu. 

Što se tiče zamjerke na moju izjavu oko lokacije koju sam opisao kao »šikaru iznad Dubrovnika, gdje je zadnji puta noga ‘gospara’ kročila prije mnogih stoljeća« mogao se izgovoriti s alternativnom činjenicom, na način kako to radi i predsjednik Trump. Iz slika lokacije koje su u prilogu meni se to čini šikarom. Dobro, možda nije šikara, ali je svakako pustara. Kako ne vidim staze pretpostavio sam da se Dubrovčani baš ne šeću tim prostorom.

I da zaključim. Građani Dubrovnika mogu biti mirni. Nikom ni u snu nije palo na pamet da koristi pitku vodu za zalijevanje golf igrališta. Građani Dubrovnika mogu biti mirni i zbog činjenice da se njima i nama ne može dogoditi tako dobra investicija kao što je moglo biti golf igralište.

A za opću informiranost, golf igrališta ne spadaju u zahvate s značajnijim utjecajem. Ekološki aktivisti, oni koji razumiju složenosti prirodnih sustava, ali i principe održivog razvoja, oni koji ne opstaju na BANANA-ma, nisu protiv golf igrališta, ako se radi samo o utjecaju na okoliš, a ne drugim mogućim uzročno – posljedičnim stvarima/problemima. Čak ih smatraju i mogućim doprinosom za održavanje dijela bioraznolikosti. U svijetu ima više od 35 000 golf igrališta. Od toga u Njemačkoj blizu 700, u Francuskoj preko 500, u Švedskoj gotovo 500…

Prihvaćam s veseljem poziv gospodina Ćerimagića za đir po Srđu, ali i na razgovor oko drugih okolišnih problema Grada Dubrovnika. Problem postupanja s otpadom je (lako) rješiv i nepotrebno je voziti dubrovački otpad u Gunju. Vjerujem da Zelena akcija / Srđ je naš ima snage pridonijeti rješenju problema. S veseljem ću doći na razgovor ili na tribinu pod naslovom Kako riješiti problem komunalnog otpada Grada Dubrovnika – kako Dubrovnik može i u otpadu biti gosparski

Unatoč činjenici da je zakonodavac u Hrvatskoj propisao obaveznu izradu studije utjecaja na okoliš kod planiranja golf igrališta, izgradnja i korištenje golf igrališta, sa stajališta zakonodavstva EU spada u zahvate s relativno malim utjecajem na okoliš. O tome najbolje govori zakonska regulativa Europske unije. Naime, prema EIA Directive (85/337/EEC)[1] izgradnja golf igrališta ne spada u zahvate za koje članice EU obavezno moraju provesti postupak ocjene utjecaja na okoliš (Prilog I), a niti u zahvate, za koje EU predlaže članicama da nakon procjene utjecaja razmotre potrebu da postupak ocjene utjecaja na okoliš propišu u nacionalnom zakonodavstvu (Prilog II).

dr. sc. Viktor Simončič