SRC Jarun – jučer, danas, sutra

SRC Jarun – jučer, danas, sutra

Jarun je već danas turistička atrakcija. Pohode ga brojni dnevni posjetitelji iz drugih sredina i turisti koji noće u Zagrebu ili su na proputovanju. Druga je stvar što zagrebački turistički establišment to ignorira. Nije RSC Jarun prigrlio u svoju atrakcijsku osnovu, nije osmislio njegov turistički razvoj i proveo njegovu turističku promociju

Zagreb nije Univerzijadu ’87 te sačuvao u svojoj kolektivnoj svijesti i nije ju povijesno ni turistički valorizirao. Lutke s otvaranja Igara trunule su ispod Maksimirskih tribina, a ne zna se ni gdje je završila velika baklja s otvorenja Igara

Razgovarao: Boris Jagačić

dr. Eduard Kušen

dr. Eduard Kušen

Zagreb će uz Rijeku ponovno 2016. godine ponovno biti domaćinom Univerzijade. No za razliku od prošle Univerzijade, održane 1987. godine, koja je okupila studente-sportaše iz cijeloga svijeta (bilo je prijavljeno 6432  natjecatelja iz 122 zemlje), ovaj put radi se o Europskim sveučilišnim igrama. Kako će se dio natjecanja održavati i na „zagrebačkom moru“ koje je svoj procvat doživjelo upravo za održavanja prethodne Univerzijade, porazgovarali smo s dr. sc. Eduardom Kušenom, arhitektom koji je bio voditelj studije  naslova „RSC Jarun, potrebe i mogućnosti daljnjeg razvoja“. Ova studija izrađena je po završetku Univerzijade ’87, a o njezinu sadržaju dovoljno naslućuje već i sam naslov. Inače, ovaj profesor s Katedre za turizam Sveučilišta Vern u lipnju je prisustvovao savjetovanju o uređenju rijeke Save, održanom u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture.

Poslije Univerzijade stalno je rastao pritisak za ekološki neodrživim proširenjem ugostiteljskih kapaciteta na Jarunu, a među sportsko-rekreacijskim društvima stvorilo se uvjerenje, kako se na jarunskom kompleksu mora naći mjesta za svaki njihov objekt. Sjećam se neprilike kada je u proceduru ušao zahtjev za izgradnju podzemnog „ispucavališta pištolja“…

Udruga SLAP je nedavno u Ministarstvu prometa organizirala 2. savjetovanje o uređenju i višenamjenskom korištenju rijeke Save, kojem ste i sami prisustvovali. O čemu se tamo govorilo?

U razvijenim europskim zemljama već su odavna rijeke veličine i značajki Save, turistički i prometno u cijelosti valorizirane. Prema riječima pokojnog dr. Wenzlera, oca glasovitog zagrebačkog Jaruna, krajem 50-ih postojala je snažna inicijativa za pokretanje projekta „Razvoj turizma na rijeci Savi“, o čemu se danas ne zna gotovo ništa. S razlogom, za ljetnih žega građani Zagreba hrlili su na obalu Save, na gradsko kupalište pred kojim su u rijeku bili uronjeni bazeni-kavezi od drvenih letvica za neplivače, a visoko ograđeni „babinjak“ je predstavljao utočište za gradske nudistkinje željne sunca. Istu blagodat rijeke Save ljeti su uživala i druga mjesta smještena duž  rijeke, od kojih se izdvajao Slavonski Brod s kilometarskom šljunčanom plažom.

Daleko je tada bilo more a na dohvat ruke bila je Sava. No početkom 60-ih godina prošlog stoljeća u hrvatski ljetni odmorišni turizam podmetnuto je „kukavičje jaje“ masovnog turizma, koje počinje rapidno bujati i već nakon desetak godina iz hrvatskog turističkog gnijezda istiskuje sve kontinentalne konkurente. Nakon 50 godina dominacije masovnog maritimnog turizma, iz kolektivne svijesti izbrisana je početna predodžba o Savi kao značajnom, osobito zagrebačkom turističkom potencijalu. Sadašnje, obnovljeno zanimanje za savske turističke potencijale plod je šireg dugoročnog planiranja održivog razvoja Hrvatske, dakako i njene turističke komponente.

Na spomenutom savjetovanju iznesene su ključne atraktivnosti rijeke Save te pripadajući načini njihova korištenja, primjerice, atrakcijsko vrednovanje same rijeke s obzirom na vrste i modalitete njenog mogućeg turističkog korištenja: sportsko-rekreacijsko, nautičko, izletničko, odmorišno, edukativno i tematsko povezivanje (tematsko umrežavanje, rekreativne regate, kulturni putovi, povezivanje s drugim turističkim stazama, putovima i cestama u turističkoj destinaciji). Posebno je naglašen pozitivan primjer RSC Jaruna, kao turističkog i sportsko-rekreacijskog korištenja rijeke Save.

Koliki turistički potencijal ima rijeka Sava i što bi se realno u nekom kraćem roku moglo napraviti u smislu boljeg korištenja njezinih potencijala?

sava_zg-magazinJoš ne postoje obrađeni podaci o turističkom potencijalu rijeke Save, tek se procjenjuje da su veliki i vrijedni, te da bi bilo itekako dobro u njih ulagati i to iz više razloga, ali ne na hrvatski paničarski način, traženjem investitora bez prethodno utvrđene turističke atrakcijske osnove rijeke Save, bez njene evaluacije i koncepta njena korištenja. Za početak je potrebno prostorne planove posavskih županija i Grada Zagreba dopuniti turističko-vodoprivrednim sektorskim studijama rijeke Save. Nadalje, nova znanja i spoznaje o turističkoj važnosti rijeke Save treba diseminirati u posavske prostore, među organe vlasti i među turističke zajednice svih razina. Kao nusprodukt ovakvih aktivnosti isplivati će pojedine savske atrakcije koje se brzo mogu privesti korisnoj svrsi.

Institut za turizam izradio je 1989. godine studiju o potrebama i mogućnostima daljnjeg razvoja RSC Jarun. S obzirom da ste bili voditelj tog zadatka, možete li nam reći koji su glavni zaključci ove studije? 

Rezultati i zaključci ove studije, izvađeni iz konteksta vremena i ciljeva koje je studija trebala ispuniti, samo bi djelomično bili jasni i čitljivi. Već sam naslov studije „RSC Jarun, potrebe i mogućnosti daljnjeg razvoja“, nagovještava da je predmet studije neko novo razdoblje ovog iznimnog zagrebačkog kompleksa. Prekretnicu predstavlja 1987. godina, jer je pred početak UNIVERZIJADE ’87, Jarun je predstavljao završenu, gotovo idealnu prostornu i funkcionalnu cjelinu. Kada su studentske sportske igre završile, i kada je bio ispunjen njihov cilj uređenja Jaruna, postavilo se pitanje kako dalje?

Kao istraživači Instituta za turizam, ovom smo si prigodom mogli priuštiti potpunu profesionalnu zadovoljštinu i u cijelosti raditi po pravilima struke. To je bilo vrijeme kada su ozbiljnim investicijama u pravilu prethodila još ozbiljnija istraživanja i pripreme. Na studiji su radili ponajbolji hrvatski istraživači, jer za njihov odabir, cijena izrade studije, nije bila ključni, ili  jedini kriterij, a nisu postajali niti kontraproduktivni propisi. Primjerice, jedan detalj, u osebujnom Definiranju ciljeva, koncepcije i strategije razvoja prostora RSC Jarun, po metodi gaming/simulation seminara, sudjelovali su odabrani akademici, sveučilišni profesori te drugi ugledni znanstvenici i stručnjaci. Član istraživačkog tima je bio i prof. dr. Fedor Wenzler, što je znatno olakšalo istraživanje.

Eksplicitni zaključci studije iskazani su u njenom završnom odjeljku „Prijedlozi za operacionalizaciju studijske osnove“ i predstavljaju više strateški nego li normativni dokument. Valja izdvojiti nekoliko ključnih poruka:

Jarun_maketa

Jarun: Maketa idejnog projekta (1980. g.)

(1) Jarun je danas živi organizam u prostorno-ekološkom i društveno-gospodarskom smislu i njegova je uloga u životu Zagreba vrlo kompleksna te se više ne smije promatrati samo u okviru stereotipa „sport i sportska rekreacija“ te njegov daljnji razvoj vezati samo uz shemu financiranja koja proizlazi iz takvog stereotipa.

(2) Rezultati istraživanja su pokazali da daljnji razvoj RSC Jaruna ne podrazumijeva nove velike građevinske radove pa ni velike investicije općenito.

(3) Ekološka i higijenska osjetljivost Jaruna je takva da se ovom kompleksu treba pristupati kao objektu od iznimnog društvenog interesa čiji je opstanak uvjetovan vrlo osjetljivim sigurnosnim tretmanom.

(4) Ponuđena koncepcija je otvorena u smislu svih novih rezultata znanstvenih i stručnih istraživanja te nema pretenziju da u bilo kojem dijelu predstavlja izvedbeni dokument.

(5) Što se tiče fizičke realizacije koncepta, prvo bi trebalo izgraditi ili urediti one dijelove Jaruna koji u međuvremenu nisu izvedeni a neophodni su za održavanje ekosistema i osiguranje higijenskih uvjeta za  kupališnu zonu.

(6) Potrebno je hitno definirati rješenja za dvojbe koje proizlaze iz koncepta studije i GUP-a te provedbenih urbanističkih planova.

(7) Konstituiranje poduzeća koje će gospodariti RSC Jarunom, kao i definitivno razrješenje odnosa (naročito pitanje subordiniranosti) s drugim korisnicima pojedinih objekata, predstavlja najurgentniji zadatak.

Postoji čitav niz implicitnih zaključaka studije, sadržanih u njenim jasno zauzetim stavovima, koji su, primjerice, prikazani tabelarno ili na drugačiji način, a sadrže rezultate istraživanja, od kojih je svakako najvažniji izračun nosivog kapaciteta prostora jarunskog kompleksa.

Koliko je trajala izrada studije i tko je bio njezin naručitelj?

Odbor osnivača RSC Jarun je krajem 1988. godine donio odluku da se pristupi izradi studije  „RSC Jarun – potrebe i mogućnosti daljnjeg razvoja“. Odluka je sadržavala i točan datum do kada studija treba biti završena, 28. veljače 1989. godine. Dakle rok za izradu studije bio je tri mjeseca koji je kasnije produžen za mjesec dana. To je bilo moguće zbog prethodne simultane izrade detaljne i prostudirane ponude za izradu studije u Institutu za turizam te pripreme Odluke Odbora osnivača RSC Jarun. Ovakav vrlo kratak rok je pred kompetentni tim postavljao  brojne dvojbe ali i izazove te, u neku ruku, poticao kreativna rješenja.

Jesu li zaključci studije ostali primjenjivi još i danas, 24 godine od njezine izrade?

Strateški svakako jesu. Ništa se u međuvremenu u  tom dijelu Zagreba dramatično nije dogodilo što bi moglo iziskivati destabilizaciju zaokružene i gotovo dovršene cjeline RSC Jarun. Zdravi zahvati, restauriranje, rekonstruiranje i dopune pojedinih dijelova ovog kompleksa dobro su došle pod uvjetom da je znanstvenim i stručnim istraživanjima utvrđena takva potreba.

U sklopu projekta provedena je i telefonska anketa – Upitnik o potrebama i mogućnostima daljnjeg razvoja RSC Jarun. Na kojem uzorku i kakve je rezultate dala?

Telefonsko anketiranje građana Zagreba, putem slučajno odabranih telefonskih brojeva, proveo je početkom 1989. godine Institut za turizam, a najavili su ga Večernji list i Zagrebačka panorama. Sudjelovalo ukupno 378 ispitanika, podijeljenih u tri prostorne zone različitih udaljenosti od Jaruna. Upitnik je sadržavao 25 anketnih pitanja, od kojih je posljednje bilo otvoreno, i pozivalo anketirane na iznošenje eventualnih osobnih prijedloga ili mišljenja. Rezultate ankete je teško ukratko prepričati.

Kao što se moglo i pretpostaviti, udaljenosti mjesta stanovanja od RSC Jarun iznimno je važan faktor koji djeluje na odluku o posjeti Jarunu. Odlazak na RSC Jarun se uglavnom veže uz ljetne mjesece. Najčešći razlog posjete Jarunu bili su šetnja, kupanje i uživanje u prirodi. Na Jarun su najčešće odlazila djeca odnosno unuci ispitanih.

Je li tu bilo nekih prijedloga i mišljenja građana koje bi vrijedilo posebno izdvojiti?

U svojim odgovorima građani prioritet daju održavanju čistoće Jaruna kao cjeline, čistoći vode zbog sigurnosti, dodatnom uređenju Jaruna (ozelenjavanje, održavanje u ekološkom i estetskom smislu), obogaćivanju Jaruna raznim ugostiteljskim sadržajima, sportsko-rekreacijskim sadržajima i zabavnim sadržajima. Građani RSC Jarun percipiraju poglavito kao cjelinu. Osnova atraktivnosti RSC Jaruna je njegovo jezero. Jarun je mnogo koštao te ga treba štititi od uništavanja i zagađivanja. Treba lijepo urediti plažu i opremiti je pratećim sadržajima da bude poput starog kupališta na Savi. Građani su prihvatili RSC Jarun kao jedan od najvrednijih dijelova Zagreba i zdušno brinu o njegovu unapređenju.

No mišljenja građana su često oprečna. Dok jedni traže što više zelenila i što manje zadiranja u prirodni okoliš, drugi se žale kako nedostaje kojekakvih sadržaja. Kako pomiriti te različitosti?

Za cijelo vrijeme stvaranja RSC Jaruna sve do otvaranja Univerzijade, njegovi kreatori nisu imali pretenzije da svima ugode jer to jednostavno nije moguće. Stoga su strpljivo gradili optimalno rješenje. U Studiji je o tome zauzet nedvojbeni stav. Jarun se treba koristiti, uređivati i organizirati na način da se svim građanima grada Zagreba i njihovim gostima omogući da u prirodi, koja se odlikuje ekološkom ravnotežom, autohtonim vrijednostima i gradskim identitetom, zadovoljavaju svoje potrebe vezane uz zdravlje, odmor, rekreaciju, kulturu, ekološku edukaciju, zabavu i vrhunski sport, vodeći pri tome računa da se racionalno gospodari prirodnim i stvorenim resursima.

Bez obzira na obvezu cjelovitog rješavanja čitavog kompleksa, pa i šire, treba naglasiti da je voda, sa svojim površinama i obalama, temeljni fenomen Jaruna zbog kojeg će građani prvenstveno dolaziti u ovaj prostor, te im treba posvetiti naglašenu pozornost. Tu je, na prvom mjestu, zdravstvena sigurnost građana, tj. osiguranje odgovarajućih higijenskih i drugih sigurnosnih uvjeta kupanja na Jarunu.

Kusen_Eduard

U primjeni takvog pristupa nakon izrade Studije, posebna je podrška dolazila od Stručno-znanstvenog savjeta RSC Jarun čiji je predsjednik bio dr. Wenzler. Ovo društveno tijelo je uživalo veliki ugled više godina. Bio je ekološka savjest Jaruna, a njegov je rad prestao pripojenjem RSC Jarun gradskom komunalnom poduzeću Zagrebački holding koji ga je i ukinuo.

Osim konceptualno neprihvatljivih želja građana, poslije Univerzijade je stalno rastao pritisak privatnih ugostitelja za ekološki neodrživim proširenjem ugostiteljskih kapaciteta na Jarunu. S druge strane, među sportskim i sportsko-rekreacijskim društvima, organizacijama i udrugama stvorilo se uvjerenje, kako jarunski kompleks predstavlja ogromnu građevinsku parcelu na kojoj se mora naći mjesta za svaki njihov objekt. Sjećam se neprilike u koju je upao Stručno-znanstveni savjet, osobito dr. Wenzler osobno, kada je u proceduru ušao zahtjev za izgradnju podzemnog „ispucavališta pištolja“, svojevrsne streljane, koja bi služila za tipično američku razonodu „ispucavanje osobnog naoružanja. Pomogli su jasan koncept i načela uređenja i korištenja RSC Jaruna.

Jarun je svoj procvat doživio prije održavanja Univerzijade 1987, jer je trebalo urediti jezero i prateće objekte za potrebe tog sportskog događaja. Kako iz današnje perspektive gledate na taj projekt? Jeli se moglo neke stvari napraviti bolje ili tu nema značajnijih primjedbi?

zagi_univerzijada1

Zagi – maskota Univerzijade `87

Moramo biti precizni, kompleks Jaruna se užurbano dovršavao za početak Univerzijade. Trebalo je obaviti velik posao. Na Jarunu je ključno bilo uređenje veslačke staze i tribina prema međunarodnim standardima, ali i uređenje ostalih vodenih površina s opsežnim korekcijama dna jezera, cjelokupno uređenje zelenih površina, prometnica i druge infrastrukture. Tako je Jarun, mnogo mjeseci prije otvaranja ove sportske manifestacije bio pretvoren u veliko gradilište. Jarunski kompleks je u punom sjaju, u očima Zagrepčana zablistao tek po zatvaranju Univerzijade. Građani su bili fascinirani njime i ta ljubav traje do danas, ona je čak i financijski mjerljiva ako se analiziraju cijene stanova u susjedstvu Jaruna.

Novo lice Jaruna nije bilo plod ishitrene akcije. Ono se postepeno rađalo tijekom 35 godina od 1952. godine, kada je diplomirani inženjer arhitekture Fedor Wenzler, pripadnik zagrebačkih veslača, na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu obranio diplomski rad na temu Sportsko-rekreacijski centar s veslačkom stazom u Jarunu. To je bio prvi stručno izrađeni projekt za veslačku stazu na prostoru rukavca Save koji je ostao izvan normalnog korita ove rijeke. I treba naglasiti da je idejni tvorac Jaruna u svim kasnijim fazama njegovog stvaranja, sve do otvaranja Univerzijade, bdio nad očuvanjem koncepta i upozoravao na eventualna zastranjivanja. Stoga se konačno uređeni Jarun, 1987. doimao uravnoteženo i logično. Fiksirani su radni topografski nazivi: Regatna staza, Zapadno jezero, Istočno jezero, Otok Univerzijade, Otok Trešnjevka, Otok Mladosti i Otok divljine.

Ono što je tog časa ostalo otvoreno, bila je nedefinirana zona uz sjevernu granicu RSC Jarun, koja je trebala putem urbanističkog planiranja u stambenoj izgradnji valorizirati blizinu Jaruna. Nakon Domovinskog rata predstavljen je koncept uređenja sjeverne granice RSC Jarun, prema kojem bi se stambena izgradnja prema jezeru završavala reprezentativnom dva kilometra dugim pročeljem s raskošnim šetalištem prema zelenilu uz jezero, slično zagrebačkom Zrinjevcu ili pariškom Champs Élysées. Takva je ideja u vremenima rastakanja gradskih resursa, bila neodrživa.

Zagreb je sada dobio domaćinstvo i Europske univerzijade koja će se održati 2016. godine. Treba li na RSC-u Jarun u međuvremenu napraviti određene zahvate? 

Vratimo se u 1987. godinu, na Maksimirski stadion, na svečano otvaranje Univerzijade. Glamurozni spektakl, brojne lutke nadnaravne veličine, zauzele su maksimirski travnjak, pokojni Dražen Petrović nosi malu baklju i pali veliku baklju Igara na sjevernim tribinama. Jarun je bio nešto drugo. Veslačka natjecanja koja su se slijedećih dana odvijala na Jarunu, bila su najljepša poslastica ovih Igara poglavito zbog iznimno atraktivnog ambijenta.

Niti 2016. godine taj se odnos ne može bitno promijeniti. Jarun može biti samo jedno od raskošnih borilišta ovih Igara, zbog čega se ne mora dirati u koncept njegovog dosadašnjeg razvoja. Usprkos tome, ovo je prigoda da se za sve druge radove, koji će se za potrebe Univerzijade izvesti na Jarunu, izvrše odgovarajuće predradnje, možda i novelacija studije iz 1989. godine.

Kad smo već kod Univerzijade ’87, valja reći da Zagreb te igre nije sačuvao u svojoj kolektivnoj svijesti i memoriji, nije ih povijesno ni turistički valorizirao. Spomenute lutke s otvaranja Igara, godinu dana su trunule ispod Maksimirskih tribina, a ne zna se niti gdje je završila velika baklja Igara nakon posljednje rekonstrukcije maksimirskog kompleksa. Vjerojatno kao sekundarna sirovina.

Može li se Jarun pretvoriti u turističku atrakciju koja bi prerasla okvire Zagreba?

Jarun je već danas turistička atrakcija. Njega pohode brojni dnevni posjetitelji iz drugih sredina i turisti koji noće u Zagrebu ili su na proputovanju. Druga je stvar što zagrebački turistički establišment to ignorira. Nije RSC Jarun prigrlio u svoju atrakcijsku osnovu, nije osmislio njegov turistički razvoj i proveo njegovu turističku promociju. Isti tretman imaju Zagrebački velesajam i Sljeme, svi u ingerenciji komunalnog poduzeća.

S druge strane Studija iz ’89 o tome je itekako vodila računa, ali rezultate njenih istraživanja nije koristila zagrebačka turistička operativa. Turizmu je u Studiji eksplicitno posvećeno četrdesetak stranica s naglaskom na pitanje kampiranja i analizu sličnih primjera europskih sportsko-rekreacijskih centara koji su uređeni uz velike europske rijeke ili na saniranim šljunčarama, Analizu ovih primjera za Studiju je izradio dr. Wenzler. Vidljivo je da su navedeni primjeri prvorazredne europske turističke atrakcije. Inače, i drugi dijelovi Studije koji se bave motivima dolaska i aktivnostima građana velikog grada, identični su općim turističkim motivima i turističkim aktivnostima, a što nije posebno naglašavano. Dakle sve su konceptualne i analitičke pretpostavke za razvoj RSC Jaruna kao turističke atrakcije osigurane u Studiji, na redu je zagrebački turistički kompleks.

Širi i uži prostor RSC Jarun bio je najuže povezan s kamping ponudom Zagreba od početka 60-h prošlog stoljeća. Studija je posvetila znatan prostor kampovima, a danas je njihova ponuda u Zagrebu beznačajna. Zašto?

Istraživači, koji su radili na Studiji su uočili da su radovi vezani uz pripremu Univerzijade ’87, Zagreb lišili jedinog i u Europi tada poznatog Autokampa „Mladost“, koji je nestao poglavito zbog izgradnje plivačkog kompleksa Mladost. Prije ove izgradnje, prostor Jaruna i Mladosti predstavljao je romantičnu prisavsku prirodnu oazu s uređenim autokampom i jezerom Jarun u susjedstvu. Europski kampisti,  na svojim proputovanjima kroz Zagreb u zagrebačkim su kampovima boravili duže od jednog dana, u razdoblju od 1966. do 1984. godine, u prosjeku između 1,3 do 1,4 dana, što je više od obične tranzitne usluge. Prema nekim zapisima, gosti autokampa Mladost su u rekreacijske svrhe obilno koristile obližnje vode Jaruna, što bi često upotpunjavali razgledavanjem središta grada Zagreba jer im je tramvajska stanica na kraju Savske bila relativno blizu.

Zagreb se olako odrekao ovog svog resursa. Rasprave oko urbanističke i ekološke dimenzije koje su se vodile oko izgradnje atokampova u Zagrebu nisu mogle zamijeniti ulogu operativnog turističkog kompleksa u gradu.

Smatrate li općenito da je turistički potencijal Zagreba i Zagrebačke županije dovoljno iskorišten?

[box]Apsolutno nije, kao ni u pretežitom dijelu Hrvatske. Ispričavam se što ću ovdje morati biti potpuno osoban. Cijeli svoj istraživački vijek posebno sam bio usmjeren na pitanja racionalnog korištenja turističkih resursa i njihove zaštite, osobito potencijalnih i realnih turističkih atrakcija, dakle turističke sirovine iz koje se mogu stvarati turistički proizvodi neke turističke destinacije. Stoga zaključujem da bi bilo normalno da svaka turistička destinacija, za početak, osigura pregled svojih temeljnih turističkih resursa, najbolje u obliku turističkog katastra i atlasa. To je mučan i dugotrajan posao, za koji je već postoji osiguran odgovarajući stručni instrumentarij u obliku Sustava turističkih atrakcija. Samo treba početi, ali to je druga velika tema.[/box]

 

Komentari su zatvoreni