“Spaljivanje otpada je rasipanje energije”

“Spaljivanje otpada je rasipanje energije”

Laž je da se spaljivanjem otpada rješavamo njegovog odlaganja već samo nakon njegovog spaljivanja imamo još opasniji otpad nego u prvobitnom stanju i činjenicu da se njega mora negdje zbrinuti

Matija Sučić

Kao student na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, usmjerenja energetike, jednostavno ne mogu ne reagirati na članak Razorna zelena snaga od 2. listopada 2017., autora dr. sc. Viktora Simončiča, u kojem nisu iznesene brojke i cjelokupne činjenične tvrdnje. Kako već pet godina živim i studiram u Zagrebu osjećam odgovornost i kao sumještanin građana Zagreba reagirati argumentima na ovaj članak.

U problematici terminologije kod termičke obrade otpada dolazimo do pojmova: Spalionica, Energana na otpad, Pogoni na alternativna goriva, Kogeneracijska postrojenja na gorivo iz otpada. Svi ovi pojmovi odnosno sva ta postrojenja imaju jednu ideju, a to je uništiti/spaliti materiju (otpad). Kada imamo jednu zastarjelu ideju, mijenjanjem same tehnologije na nešto modernije i bolje, ta ideja ne postaje modernija i bolja već ostaje kao u prvobitnom stanju, ako je nismo mijenjali.

Tako je i sa spaljivanjem otpada, ta ideja je ostala kod svih ovih postrojenja. Sami problem ideje spaljivanja otpada jest u tome što je potpuna suprotnost od kružnog gospodarstva. Nadam se da smo kao društvo postali svjesni boljih metoda iskorištavanja otpada od njegovog spaljivanja. Ideju spaljivanja otpada u 21. stoljeću smatram jednostavno neprihvatljivom u svim njenim oblicima i potrebama. Lijena rješenja jednostavno ne pokreću razvoj već stagnaciju.

»Spaljivanjem otpada dobivamo energiju«. Zar je to zaista tako?

Slika 1. Prikaz uštede energije recikliranjem1

Da je spaljivanje rasipanje energije, a ne dobivanje vidi se iz gornjih dijagrama (S1) koji uspoređuju ušteđenu energiju recikliranjem i dobivenu energiju spaljivanjem otpada. Evo, već je prvi argument pao u vodu.

Što ćemo s otpadom koji ne možemo odvojiti, a onda niti reciklirati ? Zar opet na odlagališta ?

Slika 2.Prikaz otpada koji se odlaže nakon spaljivanja2

Kao jedan od argumenata za izgradnju manjih postrojenja ili prenamjenu nekih drugih postrojenja za spaljivanje otpada koristi se: da nakon odvajanja otpada uvijek ostane dio koji se ne može reciklirati. Pa se postavlja pitanje kuda ćemo s tim otpadom? Gornjom slikom (S2) pokazano je da se nakon spaljivanja otpada spalionice moraju ponovo oslanjati na odlaganje, ali ne više na »običan« miješani komunalni otpad već tada ostaje 30 % krutog ostatka u formi pepela (suspektno toksični kotlovski pepeo i sigurno toksični leteći pepeo iz sustava za pročišćavanje). Pa se ja sada pitam kuda ćemo s tim otpadom i koliko će nas više koštati odlaganje takvog otpada? Laž je da se spaljivanjem otpada rješavamo njegovog odlaganja već samo nakon njegovog spaljivanja imamo još opasniji otpad nego u prvobitnom stanju i činjenicu da se njega mora negdje zbrinuti.

Važno je slijediti ideju, a kako je nemoguće slijediti dvije suprotnosti: zalagati se za kružno gospodarstvo – recikliranje i linearno gospodarstvo – spaljivanje, potrebno je odabrati jednu. Rezultati pokazuju da gradovi i regije koje slijede koncepte bez spaljivanja otpada imaju najveći postotak odvajanja otpada i udio u njihovom recikliranju.

Matija Sučić, univ. bacc. ing. mech

——

*Tekst je reakcija na članak autora dr. sc. Viktora Simončića: Razorna zelena snaga od 2. listopada 2017.


1  IZVOR: Determination of the Impact of Waste Management Activities on Greenhouse Gas Emissions: 2005 Update Final Report, ICF Consulting, October 31, 2005, submitted to Environment Canada and Natural Resources Canada

2  Kružno gospodarstvo i gospodarenje otpadom, Slaven Dobrović 2015.

Komentari su zatvoreni