Spalionica nije ekološko rješenje

Spalionica nije ekološko rješenje

Profesor Uršić je napomenuo kako se ne spominje kemijski otpad, koji ostaje nakon spaljivanja smeća. Takav otpad se ne može ničim uništiti i on je štetan. Također, rekao je i kako se ne spominje da bečka spalionica, koja se uzima kao primjer, ima električnu efikasnost od svega 8 %

Valentina Vukoje

Krizni eko stožer Zagreb i Udruga za zaštitu okoliša Resnik jučer su u dvorani Beethoven hotela Antunović, organizirali još jedan otvoreni forum pod nazivom „Ne spalionici – zdravlje nema cijenu“. Organizatori su istaknuli  kako je cilj ovakvih foruma podići razinu javne rasprave i edukacije građana o temi zbrinjavanja otpada. Gosti predavači bili su prof. dr. Stanko Uršić s Farmaceutskog-biokemijskog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. Slaven Dobrović s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Forum je otvorio Josip Katalinić, gost iz Kriznog eko stožera Marišćina, udruge koja je pozvala sve ekološke udruge da se ujedine kako bi se spriječila izgradnja spalionica u Hrvatskoj. Istaknuo je kako je Rijeka do sada potrošila pola milijarde kuna na mehaničko biološku obradu smeća, a problem još uvijek nije rješen.

Vladajući u Zagrebu nam govore kako se planira do 450.000 tona smeća stavljati u peć spalionice čime se dobiva 3 do 4 milijuna tona kemijskog otpada, koji je neugodniji od smeća gurnutog u peć. Jedan kubni metar plina može sadržavati milijarde nanočestica, koje kad jednom uđu u pluća više ne izlaze, a mogu ući u krv i plazmu …

dr. Slaven Dobrović

dr. Slaven Dobrović

Uršić i Dobrović osporavaju, kako kažu sulude ideje vlasti u Zagrebu,  koje su povezane s izgradnjom spalionice. „Ja sam znanstvenik i svoje ću tvrdnje potkrijepiti dokazima. Mislim da zbog našeg znanja,  javnost očekuje od nas da kažemo ono što znamo. Ekološki pristup gospodarenjem otpadom baziran je na obnovljivosti i održivosti“, na početku je pojasnio Uršić.

Hrvatski „ekološki primitivizam“

„Zagovaranje mehaničko biološke obrada smeća (MBO) i izgradnje spalionica rezultat je nepoznavanja pravog stanja stvari, ali i posljedica lobiranja industrija koje proizvode tehnologije koje se ugrađuju u spalionice i kojima je cilj isključivo profit, a ne briga za zdravlje građana. Uzor nam trebaju biti zemlje koje su postigle visoki stupanja ekološke osviještenosti građana i gdje građani odvajaju otpad, koji se kasnije reciklira. Sve što se reciklira nije smeće. Smeće je samo ono što se baci, tada ono više nema svoju vrijednost. U mnogim zemljama MBO služi isključivo kao pomoć da se zbrine smeće koje građani ne odvajaju. Kod nas političari govore o MBO-u kao mehanizmu za rješavanje cjelokupnog otpada. Potpuno je vidljiv ekološki primitivizam, koji ne traži uključivanje struke u rješavanje ovakvih problema“, pojasnio je Uršić.

Famozna bečka spalionica

dr. Stanko Uršić

dr. Stanko Uršić

U medijima se danas sve više govori o pozitivnom primjeru bečke spalionice. Profesor Uršić je napomenuo kako se ne spominje kemijski otpad, koji ostaje nakon spaljivanja smeća. „Godišnje se može stvoriti hrpa od milijun i pol tona takvog otpada. Takav otpad se ne može ničim uništiti i on je štetan. Znadete li kako taj otpad rješava bečka spalionica? Tako da ga pakira u velike vreće, za koje ne vjerujem da koštaju ispod 50 eura i zatim se to odvozi u njemačke rudnike soli. Naravno to pospremanje u njemačke rudnike soli nije besplatno. Treba izračunati i transport tog smeća do Njemačke. Za primjer ću napomenuti kako je bečka spalionica Hrvatskoj prije nekoliko godina naplaćivala spaljivanje kemijskog otpada za 1500 eura po toni. Čisto sumnjam da bi Nijemci naplaćivali manje od toga“, siguran je Uršić.

Napomenuo je kako zagrebačka Gradska uprava nije računala u troškove spalionice kupovinu vreća za skladištenje, transport otpada i troškove skladištenja u Njemačkoj. Najniži izračun tih troškova do kojih je Uršić došao govore o 15 milijuna eura, koje kako kaže, političari ne spominju. Napomenuo je kako se često ističe bečka spalionica i njezin primjer proizvodnje električne energije iz smeća. No, ne spominje se da ona ima električnu efikasnost iz toga svega osam posto. To daje manje od 500 KWh energije. „U Njemačkoj se ne smije graditi ugljena elektrana ukoliko nema električnu učinkovitost manju od 43 posto. Sada se može usporediti smisao dobivanja električne energije iz smeća. U Zagrebu ima dovoljno neiskorištene kogenerativne topline za tri spalionice, koja se može iskoristiti uz puno manje investicije od izgradnje spalionice“, istaknuo je Uršić.

„Antiekološko rješenje“

„Ne postoje stručni znanstvenici koji će potvrditi kako je spalionica ekološko rješenje, međutim ima znanstvenika koji nisu istraživači, vani ih zovu „shoddy scientista“ (u slobodnom prijevodu bezvrijedni znanstvenici op.a.) i oni forsiraju ovakve ideje. Oni su plaćeni od strane tvrtki koje proizvode opremu za spalionice i imaju svoj interes u promoviranju njihovih ideja. Znanstvena istraživanja pokazuju da su spalionice vrlo skupa postrojenja, koja u okoliš ispuštaju opasne kemijske spojeve kao što su dioksini, furani ali i druge vrlo otrovne tvari, kao što je primjerice živa i drugi teški metali“, istaknuo je profesor.

jakusevac„Do 1990g. dioksini su se smatrali štetnima i opasnima samo za životinje, ali ne i za ljude. Svjetska zdravstvena organizacija prihvatila je tek 1997.g. tezu da su dioksini najkancerogenija tvar stvorena ljudskom rukom“, pojašnjava Uršić. „Zadnja verzija koju nam govore vladajući u Zagrebu je kako se planira do 450.000 tona smeća stavljati u peć spalionice. Ako se to napravi dobit će se 3 do 4 milijuna tona kemijskog otpada, koji je neugodniji od smeća koje ste gurnuli u peć. Jedan kubni metar plina može sadržavati milijarde nanočestica, koje kad jednom uđu u pluća više ne izlaze, a kroz membrane mogu ući u krv i plazmu. Nanočestice nose dioksine, teške metale i sve ostalo i one se ne mogu zaustaviti filterima u spalionicama. Mnogi zagovornici izgradnje spalionica ističu kako mnoge europske države još uvijek izgrađuju spalionice, a među njima je i Velika Britanija. No, ja poručujem svima da pročitaju izvješća Kraljevskog udruženja za medicinsku toksikologiju iz Velike Britanije, koje je napravilo izvješće u kojem sugerira da se prestanu izgrađivati spalionice u Velikoj Britaniji“, pojašnjava Uršić.

Sustav individualne odgovornosti

Profesor Uršić je napomenuo kako je europska uredba EC/76/2000 koja propisuje granicu za dioksine u dimu, danas 1000 puta  stroža nego što je bila prije deset godina. „Ekologija se danas više ne može ignorirati. Papir se može reciklirati do sedam puta, no ako se spali sve odlazi u dim. Kada se papir po prvi puta proizvodi troši se jako puno energije i vode.“ Uršić je dao primjer Los Angelesa u kojem živi osam milijuna ljudi i koji besplatno opskrbljuje stotine farmi biognojivom dobivenim iz biootpada.

„Govorit ću vam i o San Franciscu, koji je donio prvu uredbu o odvojenom prikupljanju smeća 1980.g., a 2009.g. se prešli granicu od 70 posto te su tada uveli obvezno odvajanje otpada. Vjerujem kako im uskoro više neće trebati deponij. Oni kao i mnogi drugi gradovi zastupaju  zero waste koncept ili koncept nula smeća. Mislim da mi moramo ići tim putem“, zaključio je Uršić. Profesori Uršić i Dobrović, kao i predstavnici Kriznog eko stožera Zagreb i Marišćina se zalažu za sustav individualne odgovornosti na temelju kojeg bi svaki pojedinac bio odgovoran za količinu smeća koju bi proizveo.

„U tom sustavu svako bi kućanstvo ili grupa stanara dobili spremnik, koji bi bio nadziran od centralnog sustava i komunalne službe. Tako bi se otvorilo i puno novih radnih mjesta. Osim toga, cilj bi bio potaknuti sve pojedince da čim više recikliraju otpad, kako bi se proizvelo manje smeća. Kada će svi odgovarati za svoje smeće, tada ga više neće biti.  Na taj bi način nestali deponiji, a spalionice smeća i MBO također ne bi imali svoju svrhu“, uvjeren je Uršić.

Po završetku foruma svi su sudionici imali priliku upitati predavače sve vezano uz ovu temu.  Zahvaljujući velikoj podršci u borbi protiv izgradnje spalionica, organizatori su najavili nove otvorene forume u ostalim zagrebačkim naseljima, ali i po cijeloj Hrvatskoj.