Solarne ćelije postaju sve konkurentniji izvor energije

Solarne ćelije postaju sve konkurentniji izvor energije

Konstantni pad cijena solarnih ćelija i njihova sve veća učinkovitost mogao bi dovesti i do porasta njihove popularnosti u Hrvatskoj

Boris Jagačić

Prelazak s fosilnih goriva na čišće i obnovljive izvore energije kod nas ne ide brzo ni glatko kao što bismo željeli. Zorno to prikazuje primjer hrvatske tvrtke Solvis d.o.o., koja se bavi proizvodnjom fotonaponskih (solarnih) panela. Ova varaždinska tvrtka osnovana prije desetak godina izvozi čak 95 % svojih proizvoda. Član uprave Solvisa Branko Tomašić potvrdio nam je da je Hrvatska još uvijek jako »zatvorena« glede ozbiljnijeg instaliranja solarnih elektrana. No dodaje kako u novije vrijeme HEP pokazuje povećani interes za gradnju i financiranje većih projekata. Ostalo su sve mali, individualni projekti, ali ipak sa tendencijom rasta.

Kad se govori o objektima u državnom vlasništvu, jedan od prvih projekata bila ima je ugradnja solarnih modula u »zvukobrane« na riječkoj obilaznici, a napravili su dosta malih i srednje velikih solarnih elektrana na krovovima velikih prodajnih centara (IKEA), te privatnih proizvodnih hala (Tehnix).

Sjedište tvrtke Solvis d.o.o. u Varaždinu

Ugradnjom solarnih panela štedi se novac i smanjuje emisija CO2, do kojeg dolazi kod proizvodnje energije iz fosilnih goriva. Kako je došlo do značajnog pada cijena sustava za proizvodnju energije iz sunca, u Solvisu tvrde da se novac za elektrana instaliranu na krovu nekog objekta vrati već nakon 6-7 godina njena korištenja, ali uz uvjet da sve što ste proizveli ujedno i potrošite. Ako pak planirate proizvoditi i prodavati energiju opskrbljivačima u Hrvatskoj, isplativost se povećava na 14-16 godina. U svakom slučaju, izgradnja za vlastitu potrošnju, uz bespovratne poticaje koji se mogu dobiti, nameće se kao isplativa investicija.

Solvis na svoje panele daje jamstvo od 25 godina, nakon čega im opada učinkovitost. Ipak, oni bi i tada trebali proizvoditi oko 80 % energije od svoje nominalne snage, a važno je napomenuti da se cijeli sustav može reciklirati nakon što mu prođe vijek trajanja.

Nema subvencija na ugradnju solarnih ploča

Zanimalo nas je kakva je trenutno situacija sa subvencijama na ugradnju solarnih ploča i zbog čega je njihova ugradnja prosječnom Hrvatu i dalje preskupa.

»Prije nekoliko godina krenulo se sa subvencijama proizvodnje energije iz sunca, vjetra… Investitori su dobili ugovore za otkup tako proizvedene energije na rok od 14 godina, uz zajamčenu otkupnu cijenu. Ta cijena je bila izuzetno visoka i takve elektrane su vrlo dobra investicija. Tko je tada imao novac i viziju za ulaganje, napravio je jako dobar posao. No ne smijemo zaboraviti da su te investicije tada bile višestruko skuplje nego danas. Danas više nema takvih subvencija, ali postoje subvencije za izgradnju elektrana za vlastitu potrošnju. Kad govorite o visokoj cijeni panela, to je pogrešna premisa. Cijene su značajno pale, i kao što rekoh, investicija se brzo isplati, kao da imate kamate u banci na uložen novac od 15 %. Znate i sami da takvih kamata na štednju više nema«, govori član uprave Solvisa.

Treba istaknuti ipak da je, kad se govori o obnovljivim izvorima energije, ulaganje u hidrocentrale još uvijek najisplativije obzirom da je struja proizvedena na taj način zapravo najjeftinija. Međutim, konstantni pad cijena solarnih ćelija i njihova sve veća učinkovitost, cijenu takvih sustava približavaju cijeni hidro energije. Ulaganje u vjetroelektrane je još uvijek najskuplja investicija.

»Nažalost, još uvijek jedna bez druge ne idu. Kad nema sunca, nema vjetra, mali vodostaj…. Morate imati alternativu, a to su izvori iz fosilnih goriva…«, komentira Tomašić.

Uspješno poslovanje

Unatoč snažnoj konkurenciji Solvis se uspio probiti i na zahtjevnim tržištima zapadne Europe i to kako kaže naš sugovornik, samo predanim radom, kontinuiranom kvalitetom proizvoda, poštivanjem rokova isporuke te građenjem odnosa povjerenja s kupcima. Najveći im kupci dolaze iz zemalja Europske unije, a svoje proizvode plasiraju i na tržišta Afrike, Bliskog istoka, a uskoro i SAD-a, na što su izuzetno ponosni.

Mjesečna proizvodnja im iznosi približno 40.000 standardnih modula. Sva sirovina za proizvodnju dolazi dijelom iz europskih, a dijelom iz zemalja Dalekog istoka jer u Hrvatskoj nema proizvodnje koja bi im bila upotrebljiva. S obzirom da se poslovna godina bliži kraju Tomašića smo upitali je li to bila dobra godina za Solvis i kakve su poslovne rezultate ostvarili.

»Ne smijemo zaboraviti da naš posao ovisi o globalnim zbivanjima u svijetu. Naše sirovine su zapravo burzovna roba, gdje se cijene kreču gore-dolje, ovisno o odlukama velikih igrača u tom biznisu. Prije svega mislim na Kinu, koja kontrolira 80 % tržišta svijeta. Unatoč svemu tome, uz kvalitetne ljude koje imamo u timu, dobru organizaciju, kontrolu troškova, povećanu produktivnost, mislim da će i ove godine naši rezultati biti na tragu rezultata u protekle četiri godine«, kaže Branko Tomašić.

Tvrtka trenutno ima 160 zaposlenih, a dobra je vijest da zbog povećane potražnje iduće godine planiraju proširiti proizvodne kapacitete.

Želje kao snovi

Budući da je litvanski ministar energetike Žygimantaa Vaičiunas na nedavnom međunarodnom energetskom forumu u Zagrebu najavio da Litva od 2050. godine želi 100 % ovisiti o obnovljivim izvorima energije, a ne fosilnim gorivima, Tomašića smo upitali kako on gleda na to i je li takva najava uopće ostvariva.

»To je lijepa, ali teško ostvariva zamisao. Naravno da svakako osim sunca, treba računati i na ostale izvore „zelene“ energije – vjetar, vodu, biomasu…. Ali veliki problem još uvijek predstavlja pohrana viška energije. Dok god se pohrana dobivene električne energije ne riješi na jedan kvalitetniji način, to je gotovo nemoguće bez energije dobivene iz fosilnih goriva«, kaže Tomašić.

● Koliko dugo sustav može čuvati pohranjenu energiju, odnosno u kojem roku se ona izgubi?

»Kao što sam rekao, problem pohrane energije je još uvijek velik i skup. Takozvani „otočni“ sistemi se naravno rade, ali na mjestima gdje nema alternativnog izvora energije. Takav sustav je autonoman. Sve što ste proizveli a niste potrošili u trenutku proizvodnje, pohranjuje se u sustav baterija. Međutim, ugradnja baterija za pohranu značajno poskupljuje investiciju. Spremljena energija se naravno može „čuvati“ isto kao i spremljena energija u bateriji vašeg automobila. Vrijeme „čuvanja“ ovisi o dosta faktora koji utječu na kapacitet vaše baterije za pohranu. Temperatura okoline, vlažnost zraka, broj ciklusa punjenja i pražnjenja itd.«


*Članak je objavljen uz potporu JU »Nacionalni park Krka« u sklopu projekta »Odgovorno s okolišem« 

Ostavi komentar

*