Snježna kraljica i junakinja Hrvatskog proljeća

Snježna kraljica i junakinja Hrvatskog proljeća

Istaknute žene u hrvatskoj povijesti – uzor i inspiracija za sva vremena (3)

Janica je zadužila ne samo hrvatsko skijanje, već i hrvatski sport. Na najbolji je način promovirala malu Hrvatsku u svijetu. Ona i njezin brat Ivica, ali i cijela njihova obitelj pokazali su da ne postoji cilj koji se ne može voljom, trudom, žrtvom i upornošću ostvariti.

(Naslovna fotografija: Savka Dabčević Kučar, Miko Tripalo i Josip Broz Tito / Foto: croatia.ch)

Na našem smo portalu proteklih mjeseci donosili priče o istaknutim, zaslužnim ženama u hrvatskoj povijesti. Naši su čitatelji imali priliku pobliže se upoznati sa životom Ivane Brlić Mažuranić, Slave Raškaj, Milke Trnine i Marije Jurić Zagorke. U nastavku serijala o zaslužnim Hrvaticama, donosimo vam priče o životima Janice Kostelić i Savke Dabčević Kučar. Jedna je sportašica, a druga je bila istaknuta političarka. Iako su brojne hrvatske sportašice i prije Janice otvorile put ženama u sportu i svojim rezultatima otklanjale ona razmišljanja kako ženama nije mjesto u sportu, Janica je svojim uspjesima, voljom i čeličnom snagom definitivno uspjela u to uvjeriti i one najžešće protivnike ženskog sporta.

Janica Kostelić najbolja je hrvatska sportašica svih vremena. Osvajanjem četiri zlatne olimpijske medalje i dvije srebrne, Janica je najuspješnija alpska skijašica u povijesti Zimskih olimpijskih igara. Osvajačica je Svjetskog kupa 2001., 2003. i 2006. godine.

S tri godine Janica je prvi puta stala na skije, a s devet godina počela je trenirati u SK Zagreb. Da se radi o talentiranoj skijašici postalo je jasno nakon što je u sezoni 1996./1977. osvojila Topolino i Pinocchio, dječja natjecanja u slalomu i veleslalomu.

ZOI: Tri zlata i jedno srebro

Janica_Kostelic_500pxSvijetu se predstavila na Zimskim olimpijskim igrama u Naganu. Tada je imala samo 16 godina i bila je najmlađa alpska skijašica. Tada je postigla i do tada najbolji rezultat za hrvatsko skijanje na zimskim olimpijskim igrama, osvojivši 8. mjesto u kombinaciji. Uslijedilo je četvrto mjesto u veleslalomu u Park Cityju te treće mjesto u slalomu (startala je kao 53-ća). Mediji su već počeli pisati o hrvatskoj senzaciji, „čudu od djeteta“.

Uslijedile su pobjede u utrkama slaloma, a očekivala se i njezina ukupna pobjeda u Svjetskom kupu (imala je prednost od 420 bodova). Nažalost njezina serija je prekinuta strašnim padom na treningu spusta u švicarskom St. Moritzu. Janici su tada stradali ligamenti. U sezoni 2000./2001. ponovno se vraća nakon ozljede i pobjeđuje u Park Cityju. U slalomu te sezone postaje pobjednica Svjetskog kupa.

Uslijedile su toliko očekivane Zimske olimpijske igre u Salt Lake Cityju gdje je Janica prvo osvojila zlato u kombinaciji. Bila je to prva medalja, ali i prvo zlato za Hrvatsku na Zimskim olimpijskim igrama. No tu nije bio njezin kraj. Samo tri dana poslije osvojila je srebro u superveleslalomu (zaostala za pobjednicom Danielom Ceccarelli samo 0,05 stotinki). Hrvatsku je ponovno razveselila pobijedivši u slalomskoj utrci, ali i u utrci veleslaloma. Četiri medalje, tri zlatne i jednu srebrnu donijela je hrvatskom skijanju neponovljiva Janica, a hrvatski navijači dočekali su ju na Trgu bana Josipa Jelačića.

Janica je 2001. godine dobila Državnu nagradu za šport „Franjo Bučar“.

Na Svjetskom prvenstvu u St. Moritzu pobjedila je u kombinaciji i slalomskoj utrci. To su bile njezine prve medalje na svjetskim prvenstvima. U sezoni 2002./2003. ostvarila je pet pobjeda u Svjetskom kupu, dva zlata sa Svjetskog prvenstva, osvojila je veliki kristalni globus i mali kristalni globus za slalom. Zbog ozljede koljena i problema sa štitnjačom propustila je sezonu 2003./2004.

Do cilja bez štapa i rukavice

janica-zlatoNa Svjetskom prvenstvu u talijanskom Bormiju 2005. godine osvojila je zlato u slalomu, spustu i kombinaciji.

Svoj niz nastavila je i u sezoni 2005./2006. kada je osvojila veliki kristalni globus kao ukupna pobjednica Svjetskog kupa. Pobijedila je u svim skijaškim disciplinama. Zagrebačka publika prisjetit će se njezina nastupa na slalomskoj utrci na Sljemenu, kada je na svoj 24-ti rođendan, 5. siječnja 2006. godine, u drugoj vožnji skijala je bez jednog štapa i rukavice osvojila 3. mjesto. Taj je štap kasnije darovala za humanitarnu akciju u kojoj su se prikupljala sredstva za hrvatske skijaše s invaliditetom. Zahvaljujući štapu kupljene su monoskije za skijaše s invaliditetom.

Na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu 2006. godine Janica je obranila zlato u kombinaciji. Nekoliko dana poslije osvaja srebro u super veleslalomu. Te su medalje upotpunile njezinu kolekciju, a sa šest osvojenih postala je najuspješnija svjetska skijašica u povijesti Olimpijskih igara.

Konačno zbogom skijanju rekla je 19. travnja 2007. godina na konferenciji za novinare u Tomislavovu domu na Sljemenu. Glavni razlog bili su zdravstveni problemi i učestale ozljede. Još dugo vremena nakon njezinog odlaska iz skijanja sportska javnost spekulirala je o Janičinom povratku. No, ipak to se nije dogodilo. Ona je zadužila ne samo hrvatsko skijanje, već i hrvatski sport. Na najbolji je način promovirala malu Hrvatsku u svijetu. Ona i njezin brat Ivica, ali i cijela njihova obitelj pokazali su da ne postoji cilj koji se ne može voljom, trudom, žrtvom i upornošću ostvariti.

Savka Dabčević Kučar – junakinja Hrvatskog proljeća

Poznata hrvatska političarka Savka Dabčević Kučar rođena je 6. prosinca 1923. godine na Korčuli, Žensku realnu gimnaziju je završila u Splitu 1941. godine i već u tim godinama pokazivala je interes za književnošću, filozofijom, psihologijom, poviješću. U razdoblju od 1941. do 1945. godine ne nastvalja školovanje, a njezinog su brata uhitile talijanske okupacijske vlasti. Godine 1943. pridružuje se partizanima i Komunističkoj partiji Hrvatske, a iste je godine raspoređena kao rukovoditeljica zbjega u El Shattu (Egipat) odakle se vratila tek 1945. godine.

Nakon rata upisala je tadašnju Ekonomsku višu školu (kasniji Fakultet ekonomskih znanosti), a dvije godine studija provela je i u SSSR-u. Diplomirala je 1949. godine, uskoro je postala asistentica na Fakultetu ekonomskih znanosti za predmet politička ekonomija. Doktorirala je na temi „J.M.Keynes-teoretičar državnog kapitalizma“. Godine 1960. postaje redovna profesorica na Fakultetu.

Bila je zastupnica Gradske skupštine Grada Zagreba te poslanica Savezne skupštine SFRJ, članica jugoslavenske delegacije u UN-u. Postala je 1967. godine predsjednica Izvršnog vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske i prva žena predsjednica Vlade i to ne samo u Hrvatskoj već i u bivšoj Jugoslaviji.

Najveća politička funkcija, ona predsjednice Centralnog komiteta SKH, dodjeljena joj je 1969. godine i tu funkciju obavlja do smjene 1971. godine. Bila je prva predsjednica SK jedne republike.

Odlučno „ne“ Titu

Savka_Dabcevic_KucarZastupala je hrvatske političke i gospodarske interese i zalagala se za ravnopravniju poziciju Hrvatske u SFRJ. Bila je protivnica centralizacije. U SKH je djelovala protiv dogmatizma i staljinizma, a bila je protivnica jugounitarizma i velikosrpstva. Jedna je od vodećih osoba „Hrvatskog proljeća“, kulturno-političkog pokreta, kojim se tražilo veća prava za Hrvatsku u okviru SFRJ. Pred Titom je odbila da se uhite proljećari poput Marka Veselice, Franje Tuđmana, Vlade Gotovca, Šime Đodana i Dražena Budiše. Tito je tražio njihova uhićenja kako bi zaustavio nezadovoljstvo u unitarističkim i vojnim krugovima zbog reformi i liberalizacije, koje su zahvatile Hrvatsku krajem 60-ih i početkom 70-ih godina.

Politički je osuđena u Karađorđevu 1971. godine od strane tadašnjeg jugoslavenskog komunističkog vodstva. Uskoro podnosi ostavku na mjesto predsjednice i članice CK SKH, a iz SKH je isključena u travnju 1972. godine. Oko sebe je počela okupljati “proljećare”, “disidente”, “antirežimske ljude”. Zbog političke osude bila je prisiljena napustiti rad na Fakultetu.

Početkom 90-ih godina pridružila se Koaliciji narodnog sporazuma, koja je ujedinjavala demokratske centralističke hrvatske stranke (HSS, HDS, HSLS, HKDS, SDSH). U listopadu 1990. godine formira Hrvatsku narodnu stranku (HNS) na čijem je čelu bila do konca 1994. godine kada se povukla.

Zanimljiv je podatak kako se na predsjedničkim izborima kandidirala 1992. godine i tada je dobila šest posto glasova. Za vrijeme rata radila je na jačanju međunarodnog položaja Hrvatske, a obilazila je i vojnike na prvim linijama obrane u Slavoniji, Petrinji, Pokupskom i dalmatinskom zaleđu. Njezina knjiga „71. Hrvatski snovi i stvarnost“ , koja je objavljena 1997. godine bila je politički bestseler. Odlikovana je Spomenicom domovinskog rata, Redom hrvatskog trolista, Redom Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića te Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom.

Savka je preminula 6. kolovoza 2009. godine.

Kraj –

(zg-magazin / izvor:wikipedija.org)