Smjene – naša tužna svakodnevnica

Smjene – naša tužna svakodnevnica

Struka danas? Ma kaj god! Samo poslušnost. Ako ste njihovi onda su i krediti po 2 %, onda se i diplomski pišu na tekućoj traci, onda možete usput i doktorirati. Niste li njihovi nema šansi. Sreća je da su granice danas šire otvorene nego prije. Eto otvorila se i Švicarska. Mladosti, put pod noge, ako se baš niste odlučili da preko upisa u partiju riješite probleme. No i tu oprezo, jer je broj sinekura ograničen. Bježi mladosti, bježi

dr. sc. Viktro Simončič

„Mi osjećamo da je ono što radimo samo kap u oceanu, ali ocean bi bio manji da nije te kapi“ (Majka Trereza)

Dobrih 50 godina, od kada odlazim da dam glas nekome, vjerujem u promjene na bolje. Vjerovao sam i u trenutku kada se pojavio Most, pa sam od 20. poučka pisao samo pozitivno. I kada sam vidio najperfidniju demagogiju, nalik na najbolja »Agitpropovsko – Goebbelsovska« vremena, pokušao sama ostati dobrohotan. Davao sam podršku na čuđenje moje okoline. Budio sam nadu. Nisam htio dodati niti jednu kap u ocean mržnje. Nisam znao da na taj način kopiram Majku Terezu koju je spomenuo nedavno Princ Charles. Ali kako izdržati kada moderni svijet pokušava ojačati ljudske slobode, a mi kao da se vraćamo »u šupak svemira«, kako je za neke druge, prije dvadesetak godina, pjevao Balašević.

Slušajući nove, izgleda da je sve oko mene zadnjih godina bila farsa. Dosadašnji i dosadašnje na svim pozicijama nije vrijedilo. Naučenim lekcijama iz doba mraka diže se hajka pa polako idu smjene. Prvo mediji, pa ode direktor HTV gospodin Radman. Valjda zato jer je bio nositelj Titove štafete. Pa se ukida Vijeće za elektroničke medije, vjerojatno jer direktorica gospođa Mirjana Rakić nije htjela staviti na glavu šajkaču koju joj je donio omiljeni novinar Predsjednice i dijela vodeće garniture, gospodin Bujanec. A njen jedini krimen je bio jer se usudila spriječiti govor mržnje na TV Z1.

Prije toga, prvi dan mandata je ministar kulture gospodin Hasanbegović, poznat po fašistoidnim nestašlucima iz mladosti, smijenio neko tijelo koje je bilo za medije u kulturi. Krenula haranga na Narodno kazalište u Rijeci, gdje sam imao priliku gledati novu predstavu »Kasandra«. Osobno više volim drugačiji tip predstava, ali profesionalizam i poruke, možda malo previše intelektualno sakrivene, na najvišoj razini. Ne znam bi li preporučio predstavu? Nije mi legla. Šef jedne službe se treba smijeniti jer se ne sviđa Predsjednici, pola policije jer se ne sviđa Prvom zamjeniku premijera. Čistke u medijima, u upravi,… Imamo li uopće imamo dovoljno ljudi da kod svake smjene vlasti mijenjamo cijele garniture. Kako brzo trošimo ljude izgleda da dolaze sve lošiji.

Agitprop je agitprop

U medijima smjenjuju svakog tko se usudio odstupati od »bujice« i tko se usudi uzviknuti car je gol. Vrijeme nekog novog Agitpropa. A Agitprop je Agitprop. Prije se provodio u funkciji diktature radničke klase pa je bilo jasno da to eto mora tako biti. Danas se pod krinkom demokracije nameće diktatura moždanih vijuga. Prolazi samo »bujica«, a bujice nose sve i sva. Agitpropa se sjetim često, a ovaj puta sam ga se sjetio kada je HRT donijela odluku da se prestaje emitirati emisija Montirani proces, a neće se nastaviti ni snimanje preostalih nekoliko nastavaka predviđenih potpisanim ugovorom. Navodno se spominje sadržaj neprimjeren emitiranju na HTV-u te da je »zloupotrijebljena tema satirične emisije za raspirivanje vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti«. Bliska mi je reakcija autora emisije gospodina Borne Sora na vijest o ukidanju emisije: »Kad je HRT objavio da širimo nacionalnu, vjersku i etničku mržnju očekivao sam da će nam dati povišicu«.

»Pogledajte ustave. U preambuli ruskog ustava nema antifašizma jer se to podrazumijeva. Želimo društvo bez dogmi u Ustavu RH, kojih nema u slovenskom, njemačkom, francuskom ustavu«, izjavio je u emisiji Bujica, ministar vanjskih poslova Miro Kovač, pokušavajući objasniti da je antifašizam u Ustavu RH – nepotreban. Siguran sam da vrlo školovani ministar zna da antifašizma nema u Ustavu navedenih država jer antifašizam tamo dio svakodnevnice. U tim državama je nezamislivo pozdraviti s pozdravom iz vremena fašizma.

U tim državama je nezamislivo da je netko u mladalačkom nestašluku pričao o antifašizmu kao floskuli i onda, samo par godina poslije nestašluka, postaje ministar kulture. U tim državama je nezamislivo da ministri gostuju u emisijama koje vode osuđene osobe zbog plaćanja prostitutke kokainom, kao Velimir Bujanec. U tim državama se spomenici u čast borbe protiv fašizma posjećuju i uređuju. Ne ruše se. Kada oskvrnjivanje prošlosti, verbalno ili materijalno postane od strane dijela političke elite tolerantno ponašanje, onda nažalost nema toga tko je u stanju stvarati nove društvene vrijednosti i ne treba se čuditi da se netko usudi oskrnavljivanje spomenika i iz novije povijesti, kako je to nedavno učinjeno jednom od heroja obrane Vukovara. Ministre Kovač, ni mi nećemo trebati u preambuli Ustava ništa oko antifašizma, ali tek onda kada fašizam maknemo iz nekih životnih situacija. Sada antifašizm neka ostane barem u preambuli Ustava.

Narod živi sve siromašnije, većini poduzetnika ne ide baš predobro, seljacima nikada teže, znanstvenicima, nastavnicima i profesorima nikada manje, intelektualcima i umjetnicima ograničava se javni prostor, mladi bez mogućnosti osiguranja egzistencije pa čak im neimaština otežava ostvarenje prirodne potrebe za porodicom i djecom… Ostaje mi pitanje u ime diktature koje klase djeluje današnji Agitprop? Pojedin(a)ca? U ime »Orwela«?

Politički vjetrovi

Kada se vidi s kakvom se lakoćom i kojim stupnjem samovolje, čak i bahatosti se smjenjuju pojedinci, čini mi se da u ovoj državi stalno radno mjesto imaju samo gastarbajteri. Oni ne ovise o dnevnoj politici. Svi drugi se smjenjuju kako puhne politički vjetar. Dovoljno je reći onaj mi se ne sviđa, ili »ja imam ne jednog nego dva kandidata« i netko mora otići. Pamtim osamdesete. Od tada sam nekako počeo živjeti otvorenih očiju. Slobodno mogu reći da su ona vremena bila nedostižni stupanj demokracije, ne samo glede sigurnosti za radno mjesto i mogućnosti normalne egzistencije, bez partijskog članstva.

Struka danas? Ma kaj god! Samo poslušnost. Ako ste njihovi onda su i krediti po 2 %, onda se i diplomski pišu na tekućoj traci, onda možete usput i doktorirati. Niste li njihovi nema šansi. Sreća je da su granice danas šire otvorene nego prije. Eto otvorila se i Švicarska. Mladosti, put pod noge, ako se baš niste odlučili da preko upisa u partiju riješite probleme. No i tu oprezo, jer je broj sinekura ograničen. Bježi mladosti, bježi. Ovi još uvijek smjenjuju. I čim sve smijene, eto možda drugih da smjenjuju smijenjene. Vrijedi parafraziran poznati stih od Petra Preradovića: »Stalna (na tom svijetu) kod nas samo (mijena) smjena jest!« I zato smijenite i vi one koji vam kroje sudbinu. Najlakše i najpametnije je otići. Nisam defetist. Sam nikada nisam htio i neću otići. Ali nekada je bilo drugačije. Opuštenije i sigurnije. Što je bilo prije? Odgovor malo na način Erevanskog radija: Na pitanje što je bilo prije kokoš ili jaje, odgovor je da je prije bilo i kokoši i jaja.

Pa kada sam već spomenuo jaja, trenutno je nacionalna kampanja za sprječavanje raka testisa. Poslušajte savjet novinara Šprajca pa poneki put »počešite testise«. Rak nije šala.

Bezbroj nijanse sive

Vrhunski potez premijera Oreškovića. Za pregovarača sa sindikatima odabrao je zamjenika Božu Petrova. Pokazalo se da on zna pregovarati i obećavati. Kao dijete iz radničke familije, koji gaji simpatije prema radnicima i posloprimcima savjet sindikalcima: Pazite kod kojeg javnog bilježnika ćete ovjeriti dogovoreno. Nikako ne kod onoga kod kojeg gospodin Petrov prakticira ovjeravanje neprovedivoga.

U medijima napali sindikalistu Ribiča da je letio prvom klasom. Njemu je kartu platio netko iz EU i baš me briga kako leti. Dapače, neka uživa u prvoj klasi. Prisjetio sam se davne afere u Njemačkoj oko iskorištavanja prava od strane političara, kojima se iz javnih sredstava plaćaju avionske karte, da bonuse od kompanija u vidu besplatnih avionskih karata za određeni broj pređeni zračnih milja, koriste privatno (Više na: https://de.wikipedia.org/wiki/Bonusmeilen-Affäre). Bez promjene zakona, što će trebati prije nego li se uzme onih 600 000 za rad ureda bivšeg Predsjednika Mesića, s čim se osobno slažem, u budžet bi malim naporom moglo pritjecati puno više i to odmah. Za nekih desetak – dvadesetak avionskih karata na relaciji Zagreb – Bruxelles – jedna besplatna karta. Dnevno, koliko se putuje samo na toj relaciji barem 2-3 karte, a to znači nekih 5 – 6 000 kuna. Više nego dvostruki iznos od onog kojeg će civilni invalidi dobiti uštedama od ureda bivšeg Predsjednika. Baš me zanima hoće li oni koji obećaju sve i sva prihvatiti ovaj jednostavan prijedlog »štednje« ili će se napraviti »da ne čuju dobro«. Isprika ako je to već ponegdje praksa.

Za djelovanje u okolišu

Kako mi je glavno polje zanimanja ipak okoliš, a u njemu nagomilani problemi »do neba«, posebno ću ih isticati, a neke i ponavljati, jer vjerujem u ekipu ministra Dobrovića.

Svaki put kada autocestom prolazim kraj Šibenika vidim »crno brdo«. Htio sam reagirati, ali nisam, jer i na puno važnije teme i upozorenja bivši ministri okoliša gospođa Marina Matulović Dropulić i gospodin Mihail Zmajlović nisu ni odgovarali, a kamoli poduzimali akcije.

I onda vidim da je u zagrebačkoj Galeriji SC umjetnica Lana Stojićević reagirala umjetnošću protiv ekocida i izložila ekološki osviješteno »Crno brdo«.

Lana Sojićević: "Crno brdo"

Lana Sojićević: “Crno brdo”

Na umjetnički način je pokazala neadekvatno deponiranje šljake iz zatvorene šibenske tvornice elektroda i ferolegura TEF usred naseljenog ruralnog područja. Zašto je baš tu iz Šibenika dislocirana industrijska šljaka, ostavljena na otvorenom i preimenovana od opasnog otpada u korisnu sirovinu? »Poticaj i strah što ću otkriti doveli su me na novu adresu, do sela Donje Biljane. Do `crnog brda´, gomile troske pune tajni i apsurda«, kaže umjetnica.

Siguran sam da je umjetnička performansa dovoljan povod ministru okoliša Slavenu Dobroviću da odagna strah gospođi Stojićević i da usput propita, nije li i taj poduhvat možda nepravilno financiran iz javnih sredstava preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Predlažem ministru da propita i kako je provedena deklasifikacija otpada iz opasnog u bezopasni, jer je to moguće samo ako se točno zna gdje će se takav materijal iskoristiti, a nikako samo odložiti. Inače smatram da se šljake, ako su bezopasne mog i trebaju koristiti. A što se tiče Biljana Donjih, uz crno brdo namjeravaju im izgraditi i centar za gospodarenje s otpadom s deponijem. Je li crno brdo, kao crna rupa u svemiru, privuklo deponiju ili je deponija privukla crno brdo?

Komentari su zatvoreni