Smiju “rodijaci” i stranački suborci, ali zašto samo oni?

Smiju “rodijaci” i stranački suborci, ali zašto samo oni?

Vuk svoju vodeću ulogu u čoporu crpi iz svoje snage najboljeg lovca, a povjerenje u naprednim demokratskim društvima dobivaju visoko moralni, koji su svoje kompetencije stekli mukotrpnim radom. Na tim principima odabrane vođe stvaraju preduvjete za društvo uvećane vrijednosti

dr. sc. Viktor Simončič

Tko se bori može izgubiti; tko se ne bori taj je već izgubio (Bertolt Brecht)

Viktor Simončič

U prirodi preživljavaju najjači. Svaka vrsta zna prepoznati najsposobnijeg, najjačeg. Kada u čoporu ne bi prvo jeo najjači vuk, onaj koji je u stanju uloviti plijen, kada bi se prvo najeli oni slabiji, uskoro bi vuk predvodnik izgubio snagu i ne bi više uspio loviti i propao bi cijeli čopor. Ovako on brine i za sebe i za najslabije. Vuka predvodnika u borbi može zamijeniti još jači. I tako vrsta jača. Ista priča vrijedi i za druge vrste.

Društvo može naprijed samo po principu prirode. Taj princip se razvio u naprednim demokracijama. Tamo najbolji i najsposobniji dobivaju odgovorna mjesta u društvu, kako bi s javnim ovlastima donosili najbolja pravila za sve i kako bi u ime svih građana, skupina i interesnih grupacija zajedničkim sredstvima i javnim službama najbolje upravljali u korist svih, posebno najslabijih. Vuk svoju vodeću ulogu u čoporu crpi iz svoje snage najboljeg lovca, a povjerenje u naprednim demokratskim društvima dobivaju visoko moralni, koji su svoje kompetencije stekli mukotrpnim radom. Na tim principima odabrane vođe stvaraju preduvjete za društvo uvećane vrijednosti.

Napredne demokracije su razvile rigorozne mehanizme za ocjenu moralnosti onih kojima povjeravaju vođenje države. Tamo se daju ostavke jer je netko kupio čokoladicu na službenu karticu, jer je netko na godišnji odmor ponio službeni mobitel, jer je netko prepisao dio doktorata, jer je netko… Da netko s vozačem ode na skijanje, da netko stekne titule koje ne zaslužuje, da netko ostane na visokoj poziciji iako je prepisao diplomski, da netko dobije povoljnije kredite od građana, da netko ostane u parlamentu, a pod njegovim nadzorom ili je možda čak i sam falsificirao putne naloge… je kod njih nezamislivo.

Nema preletača u parlamentima

Kod njih nema preletača u parlamentima. Pokušaj preleta kažnjavaju i oni od kojih je netko pokušao preletjeti kao i oni kod kojih je netko pokušao sletjeti. Primjer kako su dvije najveće stranke u Saskoj prije godinu dana odlučile da se ide na izbore, jer je jedna preletačica mogla promijeniti odnos snaga u parlamentu i volju birača na izborima, trebalo bi navoditi prije početka svake informativne emisije na televiziji. Da gotovo pola parlamenta nema na izboru stečenu legitimnost i još da se s time hvali premijer, kod njih bi smatrali komedijom. Da kod njih netko ima dvore i da mu se čak malo izmjesti i rijeka također baš ne bi išlo. Zadnji puta su to napravili kod jednog od Lujeva i nekog Ludviga, mislim u Bavarskoj prije 200 i više godina.

Zašto je bitno povjeriti vođenje društva najmoralnijima i kompetentnima? Prije svega zbog činjenice da u svakom, pa i najsiromašnijem društvu stoji na raspolaganju puno javnih dobara. U složenoj igri privatnog i društvenog, moralni stvarju uvjete da se javna dobra uvećaju. Nemoralni, što god se sve može uključiti pod tim atributom, u pravilu umanjuju javna dobra, bilo u apsolutnim iznosima, bilo samo relativno u odnosu na druge. Nemoralni, za razliku od vuka, podmiruju samo sebe i svojtu.

I zato jer se ne pridržavamo osnovnih prirodnih zakona, nama ide kako ide. Još nedavno smo po razvijenosti bili malo iznad 60 % europskog prosjeka, a danas smo na nekih 57 %. Zadnjih godina u EU napreduju svi osim nas.

Svi napreduju, osim nas

To deprimira, ali ne začuđuje kada se vidi tko kod nas popunjava najodgovornija mjesta. Kriterij je isključivo rodijačko – stranački. Nešto na tragu mog razrednika u gimnaziji, profesora Borčila, koji nam je govorio »tko ima Boga za strica taj se u nebo dosmica«. Izbor na neko mjesto najužeg člana obitelji pravda se kako su to najsposobniji pojedinci, kako su se dokazali radom i zašto baš rodijaci ne bi smjeli zauzimati vodeće funkcije. Ma smiju i rodijaci i stranački suborci, ali pitanje svih pitanja je zašto samo oni?

Zašto za vođenje turističke agencije u Münchenu prolazi baš nećakinja premijera? Zašto u nekoj upravi prolazi ujak ili stric? Zašto na mjesto s kojeg treba kontrolirati rad ministra prolazi njegova sestra? Zašto na odgovorno mjesto u nekoj agenciji prolazi brat ministrice? Zašto u javnim tvrtkama ima uvijek mjesta za djecu ministara? Zašto se kao ovih dana u Fondu za zaštitu okoliša masovno zapošljavaju samo članovi HNS-a? Zar samo članovi HNS-a znaju s novcima za okoliš? U nekom drugom javnom ili državnom poduzeću zaposleni iz nekih drugih stranaka.

Sjedište Fonda za zaštitu okoliša je u neboderu Zagrebtower u Radničkoj cesti 80

Zar samo pripadnici stranaka mogu dobiti dobro plaćena mjesta, na kojima se plaća dobiva iz budžeta? Moram ovdje ponovno spomenuti i mjesto predsjednika nadzornog odbora, ili nečeg sličnog, za centar postupanja s komunalnim otpadom Lećevica kojeg je dobio umirovljeni vozač autobusa? Zašto sin suca na visokom položaju, nakon podužeg studiranja, prelaska sa sveučilišta na sveučilište, da položi ispit iz nekog građanskog prava jer u Zagrebu nije opetovano uspio položiti pismeni dio, postaje najbolji izbor, prvi na listi za suca nekog trgovačkog suda, čiji se rad temelji upravo na građanskom pravu? Zašto djeca i familija drugih sudaca, profesora na raznim fakultetima postaju najbolji izbor za popunu mjesta? Ne zašto oni, već zašto samo oni! Zar odlikaš koji je u rekordnom roku proletio pravom, dobio međunarodne nagrade nije moralniji izbor?

Najgore tek dolazi

I dajući položaje rodijačko – stranačkim uhljebima došli smo u situaciju da sada oni sjeda na svim položajima u društvu. Sada oni biraju slijedeću generaciju rodijačko – stranačkih uhljeba. Konačno smo upali u vrzino kolo. Iz njega je put izlaska gotovo nemoguć i ako je onda je jako dug.

I ne bi bio problem da svako takvo imenovanje ne dovodi do daljnjeg urušavanja stanja tamo gdje dođu rodijačko – stranački uhljebi. Da ne padamo i da smo se na ljestvici razvijenosti popeli barem za djelić nekog postotka, ili da smo barem ostali na istom mjestu, a ne da smo pali za nekoliko postotaka, sve bi bilo u redu. Onda bi se rodijačko – stranački uhljebljivačka paradigma pokazala kao dobitna, a ne kao gubitna kombinacija.

Nevjerojatna je upornost takvog kadroviranja čak i kod najprizemnijih stvari. Jakuševac su oduvijek vodili odabrani – deponij čak i dobro izgleda kako je mogao i kako li će tek izgledati. I Marišćinu su oduvijek vodili odabrani, oni koji su ih postavljali bore se da »car ne postane gol« pa još uvijek kao da izgleda dobro. Još samo koji mjesec. Varaždinske bale su oduvijek umatali odabrani, umataju i dalje, a rekao bih da stanje ne može biti gore, da se ne sjećam jedne rečenice iz Shakespeareovog Kralja Leara, kako još nije najgore kada možeš reći ovo je najgore. Zar stvarno može gore? Nažalost, bez velikih promjena može i dolazi.

Komentiraj

*