Slike koje gledaju

Slike koje gledaju

(Slika “Pogled iz svemira”)

Svaka slika ima jedno oko, bilo ono maleno, gotovo skriveno na pojedinoj slici, a ponegdje, veliko, dominirajuće i hipnotizirajuće. Pogled nije usmjeren na svemir, nego na pogled promatrača slike. Kako promatrač gleda sliku, tako i ona gleda promatrača

Razgovarao: Miroslav Pelikan

Akademska slikarica Darija Dolanski Majdak, suvremena je hrvatska likovna umjetnica, autorica je niza vrlo specifičnih ciklusa, izlagala je na brojnim zapaženim samostalnim izložbama.

Gospođo Majdak Dolanski, intenzivno radite na novome ciklusu, a koji se jako razlikuje od svih prethodnih.

Darija Dolanski Majdak

Novi ciklus je nova stranica u mojoj slikarskoj karijeri. S geometrijskom apstrakcijom sam se oprostila na mojoj posljednjoj samostalnoj izloži “Slikarstvo – da ili ne?” u Galeriji Razvid u Zaprešiću 2016. godine. Ondje je bilo izloženo jedno platno dimenzija 150 x 100 cm s kvadratima različitih boja, ali ne strogo geometrijskih, bez vidljivog poteza kistom, već upravo obratno, svaki kvadrat je naslikan tako da se vide potezi kistom – pa tako svaki kvadrat nosi u sebi određenu ekspresiju. Tada je izloženo i jedno prazno platno, također diimenzija 150 x 100 cm, s kojeg su kvadrati “pobjegli sa slike” i raspršili se kao male ekspresionističke sličice po zidovima galerije.

Riječ je o ulju na platnu?

Da, riječ je o ulju na platnu, Ulje je bilo i ostalo medij kojim se najlakše i najbolje izražavam, Slike su dimenzija 150 x 100 cm i upravo taj format mi omogućuje da se uživim i da uživam u ovoj polufigurativnoj ekspresiji.

Iznimno važan simbol na ovim slikama je oko, pogled iz svemira i u svemir.

Svaka slika ima jedno oko, bilo ono maleno, gotovo skriveno na pojedinoj slici, a ponegdje, veliko, dominirajuće i hipnotizirajuće. Pogled nije usmjeren na svemir, nego na pogled promatrača slike. Kako promatrač gleda sliku, tako i ona gleda promatrača. Nadam se da sam uspjela u namjeri da slika hipnotizira promatrača.

Boje su vrlo razigrane, slike odaju dojam noćnog neba. Zapravo kolor je

žestok.

Kad sam razmišljala kako početi ispočetka, novim načinom izražavanja, odlučila sam se na dvije važne komponente – nebo i zemlju. Gledajući koloristički, to su vrlo snažne slike, jer upravo kolor mi daje mogućnosti naslikati “snažne”, dojmljive slike. A po opredjeljenju, ja sam uvijek bila kolorist, do sada pomalo sputana geometrijskom apstrakcijom, a sada slobodna da uživam u koloru.

Je li ovaj ciklus ustvari dnevnik, razgovora sa svemirom?

Ciklus nije dnevnik, barem ne svjesno. Ali istina je da sam slikala prema trenutnom raspoloženju, pa se ono izražava kroz slike, njihov kolorit, kompoziciju, atmosferu.

Što je bilo ključno za nastanak ovoga ciklusa?

Ključno je bilo upravo to što sam se na spomenutoj izložbi oprostila od geometrijske apstrakcije i napokon počela uživati u slikarstvu i slikarskom metjeu.

Također opažam silnu energiju koja kontinuirano struji.

To je istina. Nakon stroge geometrijske apstrakcije, ja sada uživam u slobodi, koje mi pruža slikarstvo, pa su tako nastale i ove slike, poneke mirne i decentne u izrazu, ali većina nosi tu silnu energiju.

“Sjaj, glamur i svjetlost”

Koliko ste slika u novom ciklusu naslikali?

Za sada ih je trinaest, ali slikat ću i dalje, s istom idejom i načinom izražavanja i za sada ne mogu reći gdje je tu “kraj”. Vjerojatno će me to odvesti do nekog drugog pravca ili motiva, ali ostat ću u ekspresiji i snažnom koloritu. Sigurna sam da će biti još slika koje “gledaju”.

Što je trenutno još novo u atelijeru?

Nova su prazna platna, dimenzija 95 x 95 cm. Vidjet ću kako ću se snaći u tom formatu, ali vjerujem da će biti još izražajnih očiju.

Planovi, izložbe, monografije…?

S ovim ciklusom ću se prijaviti u nekim galerijama za samostalnu izložbu pod radnim nazivom “Slike koje gledaju” ili “Slike koje te vide”. Voljela bih da te slike koje gledaju, dođu do promatrača koji će moći direktno komunicirati s njima.