Škare Ožbolt: Postoje ideje da se od država zapadnog Balkana napravi “hot spot” za migrante

Škare Ožbolt: Postoje ideje da se od država zapadnog Balkana napravi “hot spot” za migrante

»Stanje ljudskih prava je kod nas u standardima zapadne Europe. Patimo od istih sindroma – samoće, depresije, nasilja u obitelji, svirepih zločina, svega onoga što je svojim napretkom donijela civilizacija«, govori odvjetnica za ZG-magazin

Razgovarala: Snježana Kratz

O tome gdje je odrastala, zašto je htjela kopati po piramidama i kako je završila na privatnoj zabavi kod glasovitog američkog glazbenika Princea ZG-magazinu govori odvjetnica Vesna Škare Ožbolt. Otkriva kada će se vratiti u politiku, što je radila u Azerbejdžanu, i kome je u reformi pravosuđa dok je bila ministrica »stala na nogu«.

Zašto volite Zagreb, zapravo ste iz Osijeka?

Da, u djetinjstvu sam živjela u Osijeku i za njega me veže sve ono što i za najljepše dane djetinjstva i mladosti, a posebice najljepše srednjoškolske dane. U Zagreb sam došla na studij prava i od tada ga volim. Posebice u proljeće kada se sve u njemu probudi, Zrinjevac procvjeta, zasviraju ulični svirači… Volim glazbu na ulicama Zagreba, a posebice mi je lijepo kada zaživi njegov ulični festival Cest is d‛ Best, pa kada ujutro pješice prolazim Zrinjevcem, a ulični svirač zasvira na gitari neku od pjesama.

U kojem djelu grada živite?

Dijete sam centra grada. U Osijeku sam živjela u Gornjem gradu, u Zagrebu, živim u Donjem gradu, odnosno Medveščaku. Jedno vrijeme sam živjela kod roditelja u Novom Zagrebu i svaki drugi dan bih sa svojim psom, njemačkim ovčarom išla pješice od Dugava do Branimirove ulice.

Kakvi su vam bili dani obrazovanja i školovanja?

Srednjoškolski dani su mi bili posebni, jer bila sam aktivna na svim poljima. Konačno, bila sam obrazovanjem orijentirana ka filozofiji, sociologiji, psihologiji i logici. Kada se prisjetim, bila sam mali vođa svih mladenačkih aktivnosti i nepodopština. Na faksu sam se malo opametila, ali samo malo.

Kako se nekada družilo? Danas je ono virtualno preuzelo primat, ljudi su sve manje u osobnom kontaktu.

Prijateljstva su nekada bila stvarna, a ne virtualna. Nije bilo mobitela pa smo više pričali jedni s drugima a sada samo komuniciramo preko mobitela, maila, Facebooka, Instagrama i koliko god oni proširuju vidike ipak se gase emocije u nama. Pretvaraju i naše osobnosti u neke virtualne oblike u kojima se prikazujemo onakvi kakvi možda nismo, a želimo biti.

Je li kavica i dalje ostala centar društvenog “pripovijedanja”, života ? Je li nekada bilo više kućnih druženja?

Kavica je i dalje dio života, iako je kako ste rekli, nekada bilo više kućnih druženja, zabava i tuluma.

Gdje se izlazilo?

Izlazilo se u diskoteke Saloon , Kulušić, The Best… To su bila mjesta moga provoda. Nije primjerice bio nikakav problem otići na party subotom u Opatiju, Beč, Ljubljanu ili Maribor pa se idući dan vratiti. Radili smo i kod kuće partije.

Kakva vam je glazba i moda pratila odrastanje?

Jako volim glazbu pa živim u stanu u kojem je u svakoj sobi zvučnik i svagdje svira glazba. Isto je kod mene i u odvjetničkom uredu. Kada je o modi riječ, u mladosti sam imala raznih faza odijevanja, kao i svi mladi. A glazba? Bio je to David Bowie, Phil Collins, Sting, Prince… Poseban doživljaj mi je bio kada sam 1997. godine bila u Americi i sasvim slučajno završila na privatnoj zabavi Princea u njegovoj kući u Minneapolisu. Jako mi se svidio, bio je vrlo simpatičan i jednostavan.

Kada je pravo zaživjelo kao odrednica vašeg studiranja?

Pa nakon završene srednje škole imala sam problem s izborom što upisati. Moja prva želja bila je studirati arheologiju, živjeti u Egiptu i kopati po piramidama. No roditelji su bili protiv, tata se posebice ljutio na moj izbor jer je očekivao konkretnije planove od mene. Uglavnom, na kraju sam birala između medicine, prava i ekonomije. Upisala sam i pravo i ekonomiju, diplomirala sam pravo te sada doktorirala na ekonomiji i to pravnu temu.

Kada vam se i kako dogodila politika?

Ulazak u politiku se dogodio sasvim slučajno, a ostala sam u njoj dugi niz godina. Pokušala sam za to vrijeme ostvariti rezultat koji bi bio na korist zajednici i građanima. Bila sam deset godina savjetnica predsjednika Republike i to onog prvog – dr. Franje Tuđmana. Bila sam i dio tima oko predsjednika u povijesnom vremenu stvaranja hrvatske države, njene obrane, međunarodnog priznanja, borbe za povratak okupiranih područja. Kasnije, kada smo ušli u mirnije vode bila sam zastupnica u Saboru u nekoliko mandata, ali i ministrica pravosuđa. Kao ministrica opet sam napravila revolucionarne korake poput elektronske gruntovnice. Sada sam u pravničkim vodama i radim ono što sam htjela raditi nakon završetka studija, ali me tada politika odvukla u drugom smjeru.

Kakvim ocjenjujete stanje hrvatskog pravosuđa?

Mislim da je slika pravosuđa daleko bolja od percepcije, ali percepcija javnosti o pravosuđu je loša. Percepcija je opaka stvar.

Mnogi pravosuđu zamjeraju štošta, prvo neefikasnost, odnosno korumpiranost?

Neefikasnost je problem koji je sve manji. Sudovi postaju sve ažurniji. Nekoliko zamrljanih slučajeva ne bi trebalo zasjeniti najveći dio ljudi u pravosuđu, koji stvarno kvalitetno i pošteno rade svoj posao.

Kako razriješiti spomenute »mrlje«?

Lako je razriješiti sve probleme, samo treba imati petlje, a to znači odlučnosti i hrabrosti. To su osobine koje se najmanje lijepe na političare, ali čast izuzetcima.

Koliko je pravosuđe nagrizao nepotizam, ali i utjecaj politike?

Gledajte, kao i u svakoj drugoj struci ima nepotizma, ali ne baš takvog nepotizma koji dominira. Utjecaj politike je uvijek prisutan i politika uvijek ima potrebu stavljati pravosuđe pod kontrolu, no to je sve manje moguće. Mehanizmi za neovisnost pravosuđa su vrlo jaki.

Bili ste ministrica pravosuđa – insajder. Imate s tim u vezi spoznaje iz prve ruke…

Da, bila sam ministrica pravosuđa koja je imala energije i hrabrosti pokrenuti puno novih stvari u pravosuđu. Posebice ističem e-gruntovnice jer je to dio koji itekako zanima građane, a i o stanju zemljišnih knjiga ovisi gospodarski razvoj zemlje.

Pokrenuli ste rješavanje zaostalih predmeta i oživljavanje tog mrtvila, a ipak je sve stalo. Zašto?

Pa kad radite reformu svako malo stanete na nečiju »nogu« i zamjerate se. To je tako. Nažalost, u vrijeme kada sam bila ministrica, tadašnjem predsjedniku Vlade nije na prvom mjestu bila reforma pravosuđa, niti borba protiv korupcije i snaga pravne države. Zato je moj posao bio jako težak i na kraju sam otišla, a reforma se jako usporila.

Zašto kažu da pravo i pravda nisu isto?

Pravo pravo i pravda bi trebali biti jedno te isto, ali ponekad nije tako pa neke presude ne razumijemo i ne osjećamo ih pravednima.

Kakvo je stanje ljudskih prava kod nas,pada li ono na niske grane?

Stanje ljudskih prava je kod nas u standardima zapadne Europe. Patimo od istih sindroma – samoće, depresije, nasilja u obitelji, svirepih zločina, svega onoga što je svojim napretkom donijela civilizacija.

Koliko vam se kao ženi bilo teško (ili ne) nositi s ministarskim ritmom i muškim okruženjem?

Nemam problema s tim. Mene su uvijek doživljavali kao konkurenciju, opasnost pa su udarci bili puno žešći. Nisam tip osobe koja plače, već koja pamti i vrati.

Biste li sebe nazvali političarkom ili odvjetnicom?

U horoskopu sam blizanac, pa su mi te osobine određivale put.

U pravnom radu bavite se mnogim stavkama uključujući i migracije, migrante ? Koja je razlika između izbjeglica i migranata?

Kroz povijest je uvijek bilo migracija ili seoba naroda i stanovništva iz jednog područja u drugo, najčešće preko velikih udaljenosti. Događale su se kako dobrovoljne migracije tako i one prisilne koje su bile izazvane nasiljem, ratovima i etničkim čišćenjem. Osobe koje se nalaze u seobi nazivamo migrantima. Danas smo suočeni s migracijama koje su izazvane ratovima, etničkim čišćenjem. Veliki broj neeuropskih naroda koji pripadaju drugim civilizacijskim vrijednostima došao je u Europu. Postoje ideje da se od područja država zapadnog blakana napravi »hot spot« za migrante. To su dosta zabrinajvajuće stvari za naše susjedstvo.

Hrvatskoj se policiji zamjera navodno iživljavanje nad migrantskim prebjezima. Kako to komentirate?

Hrvatska policija je u nezavidnoj poziciji jer traži se od nje reakcija da štiti sigurnost i red, pa su i napete situacije vrlo moguće, a time i oštrije reakcije policije.

Bili ste nedavno u Bakuu?

Bila sam ondje na poziv ministarstva vanjskih poslova Azerbejdžana, na konferenciji o okupiranim područjima. Azerbejdžan me, mogu vam reći, oduševio svojom organiziranošću i čistoćom. Često me zovu u zemlje koje imaju problema s okupiranim područjima, gdje je neko krizno žarište u svijetu. Kako sam osvjedočena mirotvorka koja prednost uvijek daje miru, jer iza svakog rata dolazi mir i iza svakog neprijateljstva normalizacija, postavlja se uvijek pitanje kako do mira doći? Veliko iskustvo imam još iz vremena Domovinskog rata, kada sam u Uredu Predsjednika pokrivala pregovore s pobunjenim Srbima, a kasnije i mirnu reintegraciju.

Pišete i knjigu, o čemu je riječ?

Pišem knjigu o Hrvatskom primjeru i modelu mira – kako smo mi u Hrvatskoj devedesetih godina uspostavili mir.

Bavite se i menadžmentom u funkciji pravosudnog sustava? Što to zapravo jest?

To je tema mog doktorskog rada. Prva tema takve vrste u Hrvatskoj gdje dokazujem da su predsjednicima sudova potrebna menadžerska znanja i vještine kako bi uspješno vodili sud, a sudovi bili učinkoviti. Pravosudni menadžment u funkciji efikasnijeg rada sudova je prvi doktorat takve teme u našoj zemlji. Mislim da su učinkovitost i ekonomičnost u pravosuđu dvije izuzetno važne komponente za sliku pravosuđa. Danas se na pozicije predsjednika sudova biraju suci koji nemaju znanja iz područja upravljanja sudovima. Izbor za predsjednika suda počiva na kriteriju da je kvalitetan i dobar sudac, dobar predsjednik suda, ali nitko ne provjerava njegove sposobnosti upravljanja sustavom odnosno ima li sposobnosti upravljanja,vođenja, planiranja kontroliranja. Upravo te sposobnosti utječu i na efikasnost suda u cjelini. Smatram da bi u okviru Pravosudne ekonomije trebalo uvesti programe izobrazbe budućih predsjednika sudova u poznavanju menadžerskih alata.

Iza vas je bogata politička karijera, a dobili ste i mnoga priznanja ste mnoga dobili. Jeste li još uvijek u politici ili ste se definitivno posvetili odvjetništvu?

Predugo sam bila u politici da bih se sasvim maknula iz nje. Ukoliko se poslože uvjeti, voljela bih još nešto korisno napraviti za društvo i građane, ali baš i ne plačem za politikom. Naime,volim kreativnu, a ne destruktivnu politiku, pa kad odnosno ako dođe vrijeme političkih kreativaca i stvaralaca eto mene.

Krasi li kvart u kojem živite ona gradska »kreativnost« – infrastrukturno, prometno i s drugim sadržajima koje nudi?

Centar grada je doista najljepši i mislim da mu ništa ne nedostaje. Nema ljepšeg zadovoljstva kada petkom nakon napornog tjedna odemo u neki od lijepih zagrebačkih kafića ili restorana na piće, kakve zalogajčiće hrane… Takvih nam »aperitivo« mjesta malo i nedostaje.

Hoćete li se ipak vratiti u politiku?

Tko zna. Možda jednog dana.

Komentiraj

*