Sjećanje na vremena kad su se Inine benzinske postaje pretvarale u telefonske govornice

Sjećanje na vremena kad su se Inine benzinske postaje pretvarale u telefonske govornice

U oko 40 nastavaka biti će objavljeno i više od stotine fotografija, koje ilustriraju teško doba (1970. – 2000.) u kojem su se događali prijelomni trenuci, pa i oni kad je vozačima “prekipjelo” pa su uz pomoć tadašnjeg AMSH uspjeli odgoditi primjenu saveznog propisa koji je rađen bez pravog temelja

Autoklub “Maksimir” počeo je na www.amk-maksimir.hr objavljivati seriju napisa pod naslovom “Auto u životu hrvatskih vozača 1970. – 2000.” u kojima će čitatelji svih generacija saznati što se s automobilom događalo u tom vremenu, a što je utjecalo i na današnji odnos prema tom prometalu, a odgovara i na pitanja jesu li događaji iz toga doba bili toliko značajni da ih se može smatrati neponovljivima.

U godinama kad su otvoreni prvi kilometri autocesta, kada uz prometnice nije bilo telefona za traženje pomoći, kad su se benzinske postaje Ine pretvarale u javne govornice, a počela je i djelovati sustavna tehnička pomoć na cestama, biti će zanimljivo saznati zbog čega se u besparici povećavao broj automobila po stopi od 30 posto. Tih godina glad za automobilima rađala je i nove načine dolaska do vozila mimo rang lista čekanja, kupnju na kredit koji službeno nije postojao. Osim AMSH (sada HAK-a) u pružanje tehničke pomoći pokušali su se uključivati i drugi, ali tko su bili prvi automehaničari koji su bez iskustva otklanjali kvarove na cestama, kakve su imali alate i koji su kvarovi automobila bili najčešći?

Kad je najteže, onda se društvo senzibilizira i prorade brojni izlazi zbog stalne nestašice rezervnih dijelova, koje nije u dovoljnoj mjeri isporučivala automobilska industrija, pa su se uključivale male, privatne radionice sa začuđujućim mogućnostima nadoknade onoga što nije mogla tada moćna velika industrija. U pomoć vozačima priskočile su i žene, koje su postajale vlasnicama brojnih uslužnih radionica. Radi otežanog uvoza, koji su odobravali tadašnji “savezni organi” vrlo brzo je djelovala i kemijska industrija u Hrvatskoj. Tko je i kako počeo proizvoditi gorivo za automobile, motorna ulja, rashladnu tekućinu, kočionu tekućinu i druge proizvode za automobile i zašto su vozači ugrađivali u vozila vlastite filtere (pročistače) benzina, razne naprave za bolje pokretanje motora. U godinama naftne krize u nas, najviše su profitirali Talijani, Austrijanci i Nizozemci. Zbog čega?

Iako bez tehničke podrške u pružanju tehničkih informacija, hrvatski su vozači znali sami raskopati automobil do u najsitnijih dijelova, sami zamjenjivati loše dijelove, pretvarati automobile u pokretne spavaonice, vozila za kampiranje, a neki i “upregnuti” automobil u oranje pustih livada. Fenomen automobila pokrenuo je mnoge građane na inovacije, na istraživanje, predlaganje novih načina održavanja i uopće korištenja vozila. Kako im je to sve polazilo za rukom bave se napisi ovog serijala.

U oko 40 nastavaka biti će objavljeno i više od stotine fotografija, koje ilustriraju teško doba (1970. – 2000.) u kojem su se događali prijelomni trenuci, pa i oni kad je vozačima “prekipjelo” pa su uz pomoć tadašnjeg AMSH uspjeli odgoditi primjenu saveznog propisa koji je rađen bez pravog temelja. U vrijeme kad se karoserije automobila još varilo plinovima iz peći “loženih” karabitom, pjeskarilo svjećice, kojih nije bilo dovoljno na tržištu, ručno izrađivalo razna brtvila, krpalo auspuhe, u kućnim radionicama pravile disk pločice, i satima tuckalo po limenim pločama da bi se napravili novi blatobrani – nicale su na stotine radionica, koje su nakon novih tehnologija potpuno nestale. Nekih imena pojedinaca iz tog vremena, nekih autoservisnih kolaudatora koji su se cijenili poput današnjih profesora medicine, sigurno će se prisjetiti vozači starijih generacija. (zg-magazin)

Ostavi komentar

*