Sjećanje na arhitekta koji je obilježio Zagreb

Sjećanje na arhitekta koji je obilježio Zagreb

Foto: Goran Vranić

Kovačićeva izvedba crkve Sv. Blaža ide u red njegovih najvažnijih pothvata. Ne samo da je to prema mnogim mišljenjima jedna od najljepših i najvrjednijih građevina u Zagrebu, već je to i prva gradnja kupole od armiranog betona u nas. Autoru su proricali da će se kupola srušiti čim se skine drvena obloga i podupirači. Tada je Kovačić uzeo stolac i sjeo pod središte kupole i ostao sjediti pod njom cijelu noć…

Dogodilo se na današnji dan, 21. listopada:

1924. – U Zagrebu u 50. godini u zagrebu umro hrvatski arhitekt Viktor Kovačić (rođen 28. srpnja 1874. u Ločkoj Vasi kraj Huma na Sutli). Često kritizirajući postojeću arhitekturu, karizmatični Kovačić zagovarao je stav da stanovi, kuće i uopće sve zgrade moraju biti građeni prema našim potrebama. Bio je u stalnom sukobu s vladinim službenicima i velikom većinom kolega arhitekata, ali unatoč tome jedan od najvećih tragičara hrvatske moderne iza sebe je ostavio svoja brojna ostvarenja. U vrijeme kada su nastajala, unijela su važne promjene i novine u tadašnji hrvatski arhitektonski izričaj, a među najpoznatijima su vila Perok, regulacija Kaptola i Rokova perivoja, crkva sv. Blaža, vile Vrbanić, Frangeš, Čepulić i Fröhlich , brojne kuće i palača zagrebačke Burze.

Prve poduke dobio je od arhitekta Vajdmana, s kojim je radio na nekoliko zgrada u Zagrebu, a zatim je prešao u Obrtnu školu arhitektu Hermanu Bolleu kod kojega je, kako je uvijek govorio, naučio gotovo sve potrebno za struku. Pročuo se godine 1909. osvajanjem prve nagrade za osnovu crkve Sv. Blaža , a 1910. ponovno je zabljesnuo pobjedom na natječaju za regulaciju Kaptola. Njegov prijedlog obnove Kaptola nije nikad ostvaren, ali taj se projekt obnavljao i predlagao vrlo studiozno ispravljanje grube pogreške rušenja obrambene kule i zida ispred katedrale.

Kovačićeva izvedba crkve Sv. Blaža ide u red njegovih najvažnijih pothvata. Ne samo da je to prema mnogim mišljenjima jedna od najljepših i najvrjednijih građevina u Zagrebu, već je to i prva gradnja kupole od armiranog betona u nas. Uz to je djelo vezana sljedeća anegdota: kad su Kovačiću proricali da će se kupola srušiti čim se skine drvena obloga i podupirači, radnici su u prvi trenutak odbili skinuti podupirače, bojeći se da ne nađu smrt pod teškom kupolom. Tada je Kovačić uzeo stolac i sjeo pod središte kupole, naredivši da se izmaknu podupirači. Ostao je tako sjediti pod kupolom cijelu noć. Mnogi su znatiželjnici probdjeli noć kraj crkve, očekujući što će se dogoditi. Kupola je izdržala i već desetljećima stoji čvrsto na ponos i u slavu graditelja Viktora Kovačića.

Odmah zatim gradi stambenu palaču Frank, slikovitu ranorenesansnu višekatnicu u firentinskom stilu, s produljenom strehom, arkadama i rustikom. Godine 1922. dobiva prvu nagradu za osnovu palače zagrebačke Burze. Nije doživio dovršenje te velebne građevine, koja pripada ne samo najljepšem neoklasicizmu Zagreba, već i najmonumentalnijim predratnim palačama, s vrlo proporcionalno riješenom unutrašnjošću i raskošnom kupolom u velikoj dvorani. Zagrebačka Burza i nekadašnji Dom inženjera i arhitekata na suprotnoj strani doimaju se poput golemih vrata na ulazu u novu gradsku četvrt, što je također bila Kovačićeva zamisao.

1790. – U Maconu rođen Alphonse de Lamartine (umro 28. veljače 1869. u Parizu), francuski pisac. Alphonse de Lamartine jedno je od imena koja, obilježivši svoju epohu, ipak nisu izdržala test povijesti i pomalo su pala u zaborav. Rodio se 21. listopada 1790. u Maconu i proživjevši dug, buran i brojnim avanturama ispunjen život, umro je 28. veljače 1869. u Parizu.

Lamartine je bio aktivni sudionik prijelomnih događaja u Francuskoj, nemiran duh, romantik, sklon ženama, neobičnim putovanjima.

Ipak, neizbrisiv pečat na njegovu životnom putu utisnulo je bavljenje politikom. Nakon revolucije u veljači 1848. postao je član privremene vlade te bio u diplomatskoj službi u Italiji i ministar vanjskih poslova. Kada je sišao s političke pozornice, potpuno se posvetio književnom radu. Zbirka Pjesnička razmatranja 1820., svojevrsni manifest francuskog romantizma, prvi je i najveći Lamartineov uspjeh. Svoje nemire, klonuća i uzlete opisao je snažnim poetskim žarom i nadahnućem u muzikalnim i slikovitim stihovima.

Pjesme Jezero ili Usamljenost iz te zbirke ogledni su primjeri poezije romantizma. One nose čežnju za ljubavlju, idealnom ljepotom, smirenjem, ali i romantičarsko razmišljanje o nepoznatim krajevima. Tako je nastao i Put na Istok u kojem spominje i naše krajeve i njihovu borbu za slobodu. Sve su to obilježja i ostalih zbirki Lamartineovih pjesama Nova pjesnička razmatranja, Pjesnička i vjerska suglasja te Pad anđela ili Joclyn, što su utrle stazu kojom će u svjetsku književnost stupiti glasoviti francuski pjesnici 19. stoljeća.

horatio_nelson

Horatio Nelson

1805. – U pomorskoj bitci kod Trafalgara poginuo je slavni britanski admiral Horatio Nelson (rođen 29. rujna 1758.); u bitki je teško porazio francusko-španjolsku flotu, čime je osigurana britanska pomorska nadmoć.

1879. – Izumitelj Thomas Alva Edison nakon dugog istraživanja prethodnika i vlastita rada predstavio prvu žarulju s ugljenom niti.

1969. – Koalicijsku vladu sastavljaju Socijaldemokratska stranka Willyja Brandta i Slobodna demokratska stranka Waltera Scheela; kacelar postaje legendarni Willy Brandt, začetnik otvaranja prema Istoku, tzv. Ostpolitik.

(zg-magazin)