Sitnice koje su mnogo više od toga

Sitnice koje su mnogo više od toga

Ako je država unatoč brojnim institutima, agencijama i zajednicama koje se bave turizmom ovu gospodarsku granu prepustila samoj sebi ili povremeno uskoči s odobravanjem kvota za uvozne radnike, izgleda da ni za mnoge druge životne probleme ne mari previše

Žarko Delač

Žarko Delač

Polako se zahuktava turistička sezona i sve je više turista na Jadranskoj obali. Prema osobnoj procjeni, posjetitelja ipak ima manje nego prošle godine, što i ne začuđuje s obzirom na našu ponudu i cijene. U odnosu na prošlo ljeto cijene izvanpansionske potrošnje su porasle otprilike za 15 % dok su u mnogim turističkim zemljama u našem okruženju ostale iste. Istovremeno, cijena rada zaposlenika u turizmu je niska pa stoga niti nema interesa za zapošljavanjem, a s druge strane cijene usluga su visoke. Jedino obrazloženje ovakvog disbalansa je u tome da vlasnici i poslodavci nastoje što više zaraditi i unatoč nemoralnom iskorištavanju zaposlenika ako se nastavi s ovako slabom posjećenosti morat će ipak sniziti cijene. I to je jedini način da postanemo konkurentni i da proradi princip ponude i potražnje kada već država nema ili ne želi pronaći način kako smanjiti apetite novopečenih tajkuna u turizmu.

Uz dolazak na odmor, koji se u Hrvatskoj još uvijek nažalost veže samo uz ljetni turizam, ne može se ne zamijetiti i nadalje loša navika sunčanja tijekom dana. I to čak i mladih bračnih parova s djecom koji izblijedjele kože provode sate na najjačem suncu. Usprkos brojnim upozorenjima i javnim apelima da je sunce potrebno izbjegavati od 11 do 17 sati, izgleda kako pojedinci to nikako da prihvate. Nažalost, time ne ugrožavaju samo svoje zdravlje već i svoje djece na što bi trebale institucije reagirati. Naime, koja je razlika u izlaganju suncu ili recimo alkoholu i drogi za što postoje i predviđene su kazne, a centri za socijalnu skrb imaju osnova za reakciju? Razlike nema jer je sve štetno po zdravlje, ali nitko ne reagira u takvim slučajevima.

I dalje se bavimo ustašama i partizanima, a što je s realnim problemima iz svakodnevnog života?

Kao i kada usred ljeta brojna vozila stvaraju nesnosnu buku ili ispuštaju oblake crnog dima. Možda se nekome to čine sitnice, ali od njih se život sastoji i sigurno o njima treba povesti brigu! Umjesto toga, naši se zakonodavci još se uvijek zabavljaju ustašama i partizanima, a o svakodnevnim i aktualnim stvarima nemaju volje niti želje raspravljati. Ako je država unatoč brojnim institutima, agencijama i zajednicama koje se bave turizmom ovu gospodarsku granu prepustila samoj sebi ili povremeno uskoči s odobravanjem kvota za uvozne radnike, izgleda da ni za mnoge druge životne probleme ne mari previše. Ili nema viziju kako do kraja realizirati neku ideju poput kampanje o štetnosti sunčanja i ponašanja neodgovornih naših sugrađana.

Dodamo li tome sve veće probleme koje izaziva pojava mikroplastike, upotreba genetski modificiranih proizvoda, nekažnjeno građevinsko devastiranje obale ili najnoviji teror navijačkih nogometnih skupina, imamo veliki razlog za zabrinutost. Hoće li ti, za najodgovornije političare, sitni problemi konačno zauzeti mjesto koje im pripada i zaslužuje pitanje je samo vremena? Hoće li se njima pozabaviti aktualna garnitura ili neke nove osobe koje će biti svjesne opasnosti koje nadiru sitnim koracima, nije teško zaključiti.

Komentiraj

*