Šimuniću, osramotio si i sebe i Hrvatsku!

Šimuniću, osramotio si i sebe i Hrvatsku!

Iskusni  nogometni reprezentativac u cijeloj se situaciji pokazao, međutim, kao neiskusan „političar“ jer je napravio uslugu aktualnoj Vladi, što mu vjerojatno nije bila namjera, pa će se sad njegovom eskapadom barem nakratko baviti gotovo svi mediji, udaljavajući žarište svog interesa s gospodarske gabule u kojoj se nalazi naša Hrvatska

Hajdemo svi ovu trulu  povijesnu retoriku već jednom zauvijek zaključati u ropotarnicu povijesti. To se odnosi i na tebe Joe. Zar nisi slušao što je rekao general Ante Gotovina: „Okrenimo se budućnosti!“.

Boris Jagačić

borisPobjeda naše nogometne vrste nad reprezentacijom Islanda koja nam je omogućila plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu trebala je proći u jednom dostojanstvenom, slavljeničkom raspoloženju. Ali, netom što je sudačka zviždaljka označila kraj utakmice moralo je sve, kako bi rekli Dalmatinci – poći na kvasinu.  Josip „Joe“ Šimunić odlučio je vatrenim navijačima dodatno potpiriti vatru kada je na mikrofon od njih počeo zazivati da mu odgovore na borbeni poklič koji se obično veže uz najsramotniji dio hrvatske povijesti. „Za dom!!!“, vikao je Šimunić, a raspamećena tribina mu odvraćala: „SPREMNI!!!“.  Što je Šimunić htio time postići, samo je njemu poznato. Ulizati se navijačima? Ali, zar je bitno osvojiti simpatije tribine prepune usijano-pijanih glava i to po tako visokoj cijeni, koju će svojim ionako narušenim ugledom ponovno plaćati Hrvatska.

U sveopćem nam imidžu uopće ne pomažu ni „navijači“ jer teško je naći opravdanje za  (krnji) ustaški pozdrav kojim su ponovno skandirale tisuće. Jedino što između njih i Šimunića postoji velika razlika. Oni su ovdje bili kao anonimci sakriveni u masama. A Šimunić je ovdje nastupao kao (bitan) sudionik važnog  međunarodnog sportskog događaja, noseći dres hrvatske nogometne reprezentacije. Pa kad je već dres doživio kao svojevrsnu „hrvatsku uniformu“, trebao je onda bolje promisliti i shvatiti da nastupa kao svojevrsni ambasador naše zemlje, a možda i uzor mladima s tribina. Čemu onda miješati povijest i politiku sa sportom? Čemu uopće patetični borbeni pokliči na sportskom borilištu? Zar bi netko na nogometnom travnjaku doista trebao poginuti, odnosno „život dati“?

Njegova bi reakcija bila, blago rečeno neprimjerena već i da je nastupao samo u svoje ime, kao privatna osoba, a kamoli ovako. I premda netko misli drukčije, ne može ga opravdati ni adrenalinski delirij koji ga je ponio nakon pobjede, jer radovali su se i slavili i drugi naši igrači, ali se ipak nisu upuštali u ovakve neprimjerene pothvate.

„Ne zna on ništa“

Ne uspijeva ga opravdati ni Miroslav Ćiro Blažević izjavom da je Šimunić dijete iz dijaspore koje nema pojma što je NDH, kao ni tko su bili Ante Pavelić, Artuković, Luburić i drugi, niti što su  oni radili. „Ne zna on ništa“, izjavio je Blažević u medijima. Šimunić pak misli da poznaje povijest i kaže: „Oni kojima smetaju ti povici mogli bi nešto pročitati i proučiti povijest. Ako to nekoga smeta onda je to njegov problem.“ E pa Šimuniću, čini mi se da tvoja poruka vrijedi prvenstveno za tebe – trebao bi malo sjesti i zagrijati stolicu uz povijesne udžbenike, a ne da se  samo povodiš za teorijama kojima su ti u dijaspori očigledno isprali mozak jer smo uvjereni da u izvikivanju pokliča nisi mislio na Nikolu Šubića Zrinskog niti na bana Josipa Jelačića. I da, smeta nas kako si nastupio noseći dres Hrvatske koja je i naša domovina.

Na sve ovo ništa pametno nije mogao reći ni novopečeni izbornik Niko Kovač, poručivši tek kako on kao izbornik ne mora baš sve komentirati.  No zato FIFA već ima komentare. Iz nje su poručili kako su pokrenuli istragu o spornoj proslavi pobjede nad Islandom.

Iskusni  nogometni reprezentativac u cijeloj se situaciji pokazao, međutim, kao neiskusan „političar“ jer je napravio uslugu aktualnoj Vladi, što mu vjerojatno nije bila namjera, pa će se sad njegovom eskapadom barem nakratko baviti gotovo svi mediji, udaljavajući žarište svog interesa s gospodarske gabule u kojoj se nalazi naša Hrvatska.

Povećanje zrakopraznog prostora za isprazne demagoške brbljarije uvijek dobro dođe vladajućima, jer to je manje teško i neugodno nego zasukati rukave i primiti se pravog posla kojim bi se prvenstveno trebali baviti. Ali socijal-demokratima (na papiru) zgodnije je inzistirati na postavljanju ćirilićnih natpisa u Vukovaru i baviti se kojekakvim bedastoćama umjesto da sve svoje napore ulože na rješavanje prioritetnih  gorućih problema jer je u pitanju osnovna egzistencija mnogih naših obitelji i sugrađana. Hajdemo svi ovu trulu  povijesnu retoriku već jednom zauvijek zaključati u ropotarnicu povijesti. To se odnosi i na tebe Joe. Zar nisi slušao što je rekao general Ante Gotovina: „Okrenimo se budućnosti!“.

Komentari su zatvoreni