Šeks: Hrvatska je prošla najtrnovitiji put do suverenosti i samostalnosti

Šeks: Hrvatska je prošla najtrnovitiji put do suverenosti i samostalnosti

„Niti jedna druga zemlja koja je nastala nakon sloma komunističkog bloka nije prošla tako težak i krvavi put. Vlastitim smo snagama uspjeli stvoriti i obraniti Hrvatsku. Danas smo članica Europske unije i NATO-a, a tim smo ciljevima oduvijek težili“

Razgovarala: Valentina Vukoje

Povodom Dana državnosti koji se slavi 25. lipnja, razgovarali smo s Vladimirom Šeksom, zastupnikom u Hrvatskom saboru, koji je prisutan u svim sazivima Sabora od početka samostalnosti Hrvatske. On je danas predsjednik Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, potpredsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav te član Odbora za pravosuđe.

Šeks je ujedno i jedan od tvoraca prvog hrvatskog Ustava, ali i Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Upravo je ta dva dokumenta donio Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. godine, a oni su bili početak na putu prema hrvatskoj samostalnosti.

vladimir_seksPovod donošenju ovih dokumenata bio je referendum iz 19. svibnja 1991. godine na kojem se gotovo 94 posto birača koji su pristupili referendumu izjasnilo za suverenost i samostalnost Hrvatske. Kakvi su bili planovi vladajućih nakon tog referenduma?

Odluku o referendumu pokojni predsjednik Franjo Tuđman donio je u travnju 1991. godine jer je želio dobiti suglasnost hrvatskog naroda za izlazak Hrvatske iz Jugoslavije i za proglašenje njezine samostalnosti. Oporbeni političari, posebno oni iz Koalicije narodnog sporazuma su pokazali nerazumijevanje za taj potez Tuđmana. Oni su se zalagali da tu odluku donese Sabor. No, referendum je ipak održan, a na temeljima rezultata tog referenduma Hrvatski sabor je donio dvije odluke. Jedna se odnosila na to da ako se do 15. lipnja 1991. godine ne postigne sporazum o konfederaciji, odnosno preustroju Jugoslavije u konfederaciju, da će se ići prema potpunom osamostaljenju Hrvatske. Kako taj sporazum nije postignut, donesena su dva dokumenta, Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti i Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske. U radnoj skupini koju je imenovao predsjednik Tuđman, a koja je bila zadužena za to da pripremi sve pravne i ustavnopravne dokumente, kojima bi se utvrdila suverenost i samostalnost Hrvatske, bio sam i ja.

Kako su ti dokumenti prihvaćeni u Saboru?

Toga 25. lipnja klub zastupnika Stranke demokratskih promjena je podnio kontra prijedlog u Saboru prema kojem bi Hrvatska istovremeno s pokretanjem postupka razdruživanja s ostalim republikama iz Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije odmah pokrenula postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika. Ivica Račan je iznio taj prijedlog, a ja sam taj amandman odbio, obrazlažući kako želimo ispoštovati volju hrvatskog narod koji se na referendumu izjasnio za hrvatsku samostalnost. Najveći dio zastupnika SDP-a je napustio Sabor tijekom glasovanja o ovoj odluci, a ostalo ih je 49. Od njih 49, 48 ih je glasovalo protiv, a za je bio jedino Marko Vlašić Čiće. Oni nisu vjerovali da će Hrvatska imati saveznika u Europi i svijetu te nisu vjerovali da će Hrvatska moći proglasiti neovisnost. Ta odluka Sabora se pokazala ispravna, a 15. siječnja 1992. započelo je međunarodno priznanje Hrvatske.

Na Deklaraciju i Ustavnu odluku o proglašenju suverenosti i samostalnosti Europska zajednica stavila je tromjesečni moratorij. Tko je želio odgoditi hrvatsku neovisnost?

Europska ministarska trojka iz Belgije, Nizozemske i Luksemburga tada je htjela spasiti Jugoslaviju i borili su se za to da Hrvatska i Slovenija ne proglase samostalnost. Pod tim pritiskom predsjednik Tuđman i slovenski predsjednik Milan Kučan su pristali staviti moratorij na Odluke o proglašenju suverenosti i samostalnosti. No, Tuđman nije vjerovao da će trojka naći način da se mirnim putem riješi krizna situacija u ovom području. Od tog stupanja na snagu moratorija žestoko se pojačala agresija na Hrvatsku, koja je kulminirala 7. listopada 1991. kada je bio pokušaj atentata na Tuđmana raketiranjem Banskih dvora. Dan poslije, 8. listopada, Hrvatski sabor je donio Odluku o raskidu državno-pravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.

Što po Vama znači Dan državnosti?

Hrvatska je kao država prošla najtrnovitiji i najteži put do svoje slobode, samostalnosti i suverenosti. Niti jedna druga zemlja koja je nastala nakon sloma komunističkog bloka nije prošla tako težak i krvavi put. Vlastitim smo snagama uspjeli stvoriti i obraniti Hrvatsku. Danas smo članica Europske unije i NATO-a, a tim smo ciljevima oduvijek težili. Žalosti me što je nakon političke odluke vladajuće koalicije, koja je pobijedila na izborima 2000. godine, došlo do prebacivanja Dana državnosti s 30. svibnja na 25. lipanj. Tada je 30. svibanj postao Dan Hrvatskog sabora, a 25. lipanj je postao Dan državnosti. Mislim da je 30. svibanj bio općeprihvaćen među ljudima i u srcima našeg naroda. Vjerujem da će to HDZ kad dođe na vlast ponovno vratiti i da će se Dan državnosti slaviti 30. svibnja.