Šarene kante u stanovima prilagoditi boji namještaja

Šarene kante u stanovima prilagoditi boji namještaja

Ministarstvo bi trebalo organizirati povjerenstvo za izradu palete boja s naputkom koji bi sadržavao i adresu glavnih uvoznika šarenih kanti, jer se radi o vrlo složenom tehnološkom postupku koji nadilazi današnje stručne i znanstvene potencijale hrvatskog gospodarstva

dr. sc. Viktor Simončič

Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu (Rudyard Kipling)

Viktor Simončič

Viktor Simončič

Časopis Komunal organizirao je prošlog tjedna okrugli stol na temu: Novi izazovi u kontekstu usvajanja Plana gospodarenja otpadom 2016.-2022. Govornici respektabilni. Rasprava je započela s tezom da postoje dvije različite strane. Jedna koja pozdravlja »Dobrovićev plan« – plan što većeg broja šarenih kanti u stanovima, jer se kod nas, za razliku od najvećeg broja država Europske unije, gdje je to nemoguće sve može materijalno oporabiti i druga koju zastupaju nazovimo to kolokvijalno »Zmajlovićev plan« – centri, u kojima se ne može izdvojiti niti dva novinska lista papira, a koji rješavaju sve.

Zastupnik u Europskom parlamentu, gospodin Škrlec je bio prvi govornik. Spomenuo je kako EU teži kružnom gospodarstvu. On je jedan od važnijih zastupnika za to područje. Podnio je i važan amandman. Mislim čak i jako važan. Ne spominje kako je samo par, mislim šest država EU-a negdje na tragu kružnog gospodarstva, a da ostali i dalje većinu odlažu. Pozdravlja »Dobrovićev plan« jer u tekstu spominje kružno gospodarstvo, iako nema naznaka kako se to misli sprovesti. Sve je svedeno na ono od prije: »gospodo (prijašnji drugovi) mi možemo i hoćemo, jer kada se naša srca slože i olovo plivat može«!

Velike riječi bez djela

Plan podržava i komesar EU-a za okoliš gospodin Karmenu Vela. On mora da je sretan jer eto barem jedna država Unije bezrezervno podržava kružno gospodarstvo, čak i bez korištenja ostatka otpada kao zamjensko ili alternativno gorivo. Sve će se materijalno oporabiti, iako dobar dio današnjeg odvojeno sakupljenog otpada nema korisnika. Mi ćemo eto moći što ne može ni Njemačka, ni Švedska. Papir podnosi svašta. Još jednom velike riječi, kojima će (ponovno) nedostajati djela!

Pomoćnica ministra gospođa Lidija Runko Luttenberger objašnjava kako i zašto se donosio Plan. Tko je radio na Planu nepoznanica i dalje. Kažu, i nevladine organizacije. Dobio sam dojam da su predstavnici nekih od njih bili u dvorani jer je svaka izjava u korist Plana »kako mi možemo i hoćemo sve uz kante šarene« izazivala glasni pljesak nekolicine. Najglasniji je bio jedan mladić, 17 – 18 godina star, u kratkim hlačama.

Isprika gđi. Lidiji Runko Luttenberger

Imam potrebu javno se ispričati gospođi Lidiji Runko Luttenberger, jer sam u 50. »poučku« napisao da i ona ima doprinosa za upitnu »Marišćinu« jer je sudjelovala u radu tijela koje je anuliralo primjedbe revizora dajući pravo građanstva projektu Marišćina (isti kao Kaštjun), u vrijeme kada su se projekti mogli spasiti. Na moju nekorektnost me upozorio saborski zastupnik Josip Katalinić, koji je kao predstavnik Kriznog stožera Eko Marišćina također sudjelovao u radu povjerenstva. Rekao je da su ne samo njih dvoje, već i neki drugi bili za prihvaćanje nalaza revizije, ali da ih političari nisu htjeli slušati. Ovim putem isprika gospođi pomoćnici ministra Lidiji Runko Luttenberger. Bilo bi interesantno saznati koji političari i stručnjaci (naši i oni EU-a) nisu htjeli poslušati pravovremeni glas razuma. I to može biti jedan od argumenata za predlaganu derogaciju preuzetih obaveza, koju zagovaram. Žao mi je da se povjerenstvo za reviziju revizije nije javno suprotstavilo samovolji. Mogli smo uštedjeti desetke milijuna eura, našeg novca. Možda i mala pouka. Nije dovoljno samo napisati. Treba ići do kraja.

»Nepogrešivost« znanstvenika

Profesor Stanko Uršić, koji je odmah istaknuo da je on ekolog i znanstvenik – kako ne bi bilo ni malo sumnje u njegovu nepogrešivost, što me neodoljivo podsjeća i na izjave uvaženog ministra Šustara koji također sve započinje s isticanjem vlastite znanstvenosti- izjavio je da je postupanje s otpadom prije svega znanstveni problem kojeg moraju rješavati znanstvenici – ekolozi. On kao znanstvenik, koji se ekologijom kao fizikalni kemičar bavi već 25 godina, zna i kako i zašto. Nema dvojbe u šarene kante, jer su on i ministar Dobrović kante postavili još prije deset godina na Krku. Sada je na Krku otpadna idila. Još samo kojih desetak godina i Krk će ispuniti obaveze koje smo dali Europskoj uniji. Troškovi? Sitnica!

Onaj mladić u kratkim hlačama je posebno glasnim pljeskom pozdravio znanstvena dostignuća gospode profesora Uršića i Dobrovića. Prijatelj koji na Krku ima apartman od 35 m2 je oduševljen idejom da dobiva tri dodatne kante za otpad. Spreman je izbaciti iz kuhinje frižider, a moglo bi se dogoditi da će trebati ukloniti čak i par fotelja. Samo da ima što više kanti u sobi. Kaže da je zadovoljstvo kod građana Krka neizmjerno i da je prava »otimačina« za što više kanti u stanovima. Kanto-ugoda dolazi posebno do izražaja ljeti.

Kako se i ja mogu nazivati znanstvenikom, barem na razini spomenutih, imam znanstveni prijedlog kako uljepšati stanove s kantama. Građanima bi trebalo dati priliku da biraju boje kanti prema boji namještaja. Ministarstvo bi trebalo organizirati povjerenstvo za izradu palete boja s naputkom. Taj bi naputak bi sadržavao i adresu glavnih uvoznika šarenih kanti, jer se radi o vrlo složenom tehnološkom postupku koji nadilazi današnje stručne i znanstvene potencijale hrvatskog gospodarstva, daleko složenije od Končarevih transformatora i brodova, kako bi se uvozilo po boji. Kao i kod nabavke automobila, ako bi netko zahtijevao baš posebnu nijansu onda bi morao na kante malo duže pričekati.

Kako ne bi patio grandiozni koncept gospodarenja otpadom, u njemu je sve tako precizno pa je čak i volumen deponija izračunat na dvije decimale, do isporuke željenih dobile bi se »zamjenske kante«. Inače, mogla bi proći i ideja da se nabave samoljepive trake, s kojima bi korisnici sami kantama davali željenu boju. Možda bi bilo dobro kontaktirati proizvođače namještaja da predvide prostor za tri kante u kuhinjskim elementima, a u slučaju stanova s manjim kuhinjama u regalima u spavaćim sobama. Mislim da bi za razradu tog prijedloga trebalo uključiti barem trojicu naših akademika i svakako onog znalca u kratkim hlačama. Kod njega sam dobio dojam da vlada stvarima. Zna znanje iako sumnjam da je ikada odnio smeće u kakvu kantu.

Slovenski napredak temeljen na vlastitoj tehnologiji

Ovdje ne spominjem one koji nisu dobili podršku mladića u kratkim hlačama. Ljudi od struke. Oni su imali zadršku prema Planu. Znaju što je moguće, ali tko da ih čuje. Priča u vjetar.

Posebno ću spomenuti doprinos gospodina Jože Leskovara iz komunalne tvrtke »Kostak« iz Krškog. S njim se poznajem dvadeset godina, još iz vremena kada sam radio na slovenskoj strategiji gospodarenja otpadom. Svakim susretom govori o koraku naprijed. Nakon što su počeli s izdvajanjem korisnog otpada iz mješovitog otpada, upravo dovršavaju i liniju za pripremu zamjenskog goriva. Veselim se njegovom i njihovom uspjehu. Negdje ranije sam napisao da su moji roditelji iz Krškog. No usput mu i zavidim. Radi u sredini koja razumije stvari i koja u postupanju s otpadom zna da se radi o problemu koji je povezan s društvenim i gospodarskim, a ne samo ekološkim pitanjima. To je i istaknuo u raspravi, valjda kao reakciju na raspravu kako je otpad (samo) ekološko znanstveni problem. U nekoj ranijoj raspravi, kada je spominjao zašto su se u Krškom odlučili za određenu tehnologiju, kao glavni razlog je spomenuo da opremu proizvode baš u Krškom.

Vjerujem da je isto kao i ja, raspravu gospodina Leskovara razumio i uvaženi saborski zastupnik Josip Katalinić. Ne samo on, mi spočitava da lobiram za domaći »Tehnix«. A to nije istina. Ja lobiram za najbolju trenutnu tehnologiju obrade mješovitog otpada na svijetu uz zadovoljstvo, jer je eto razvijena kod nas. Jedino Tehnixovo rješenje može pomoći da kako tako ispunimo uvjete koje smo dali EU-u glede stupnja redukcije i slično. Inače sam pobornik te tehnologije postao nakon što smo, s nažalost sada pokojnim prijateljem Zoranom Simičem iz Ljubljane, na naš rizik, jer smo imali ugovor da ćemo dobiti plaćene troškove samo ako pokažemo obećanu redukciju količine otpada, uspješno preradili gotovo godišnju količinu odloženog otpada na deponiji Košambra u Poreču, izdvojili sirovine i smanjili količine koje je trebalo odložiti za 80 %.

Različit pristup

Danas, vrlo površno upotrebljavamo pojam MBO – mehaničko biološka obrada. Kao da se radi samo o jednoj tehnologiji. Bit MBO-a je u razdvajanju pojedinih vrsta otpada (mehanički dio) i obrade biološkog dijela. Iako se MBO naziva i tehnologija za obradu ostatka otpada na dva završena županijska centra za gospodarenje s otpadom, Marišćina i Kaštjun, i tehnologija Tehnix, one se bitno razlikuju. Tehnixova, za razliku one na Marišćini i Kaštjunu, omogućuje izdvajanje korisnih sirovina iz mješovitog otpada. Iako sam već upotrijebio prikaze tehnologija, evo ponavljam ponovno, ne bi li se razumjela bitna razlika.

MBO na CENTRIMA – Koristi se za obradu ostataka mješovitog otpada i nije pogodan za sortiranje na izvoru odvojeno prikupljenog otpada

MBO_na_centrima  

MBO- Tehnologija TEHNIX – Koristi se za izdvajanje korisnih sirovina iz mješovitog i za sortiranje na izvoru izdvojenog otpada

 MBO_tehnix

 

Tehnixova tehnologija je u cijelosti u duhu zakona EU-a. Naime, Odluka Komisije 2011/753/EU o uspostavi pravila i metoda izračuna za provjeru poštivanja ciljeva iz članka 11(2) Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 310, 25.11.2011.) omogućuje da se izdvajanje onih dijelova korisnog otpada iz miješanog otpada, koji se usmjeravaju na daljnju oporabu smatra jednakim odvojeno sakupljenim na izvoru. Znači, dozvoljeno je prikupljanje samo mješovitog otpada, ako se iz tako sakupljenog otpada izdvoje korisni dijelovi i oporabe.

Uz činjenicu da se radi o domaćoj tehnologiji i izravnom doprinosu povećanja društvenog proizvoda smanjenjem uvoza, prednost ovakve sortirnice je i u činjenici da omogućava izdvajanje ukupne količine biološko razgradivog dijela otpada, čime se uklanja potreba za kućnim kompostiranjem i 100 % korisnih komponenata, pa je Tehnixova MBO-T trenutno najbliža paradigmi kružnog gospodarstva.

MBO-T je nužan i za sortiranje odvojeno sakupljenog otpada. Na Krku, gdje se na odvojenom sakupljanju otpada radi više od desetljeća, u odvojeno sakupljenom otpadu završava i do 30 % mješovitog otpada. U Gradu Zagrebu, u posudama za prikupljanje plastike završava i više od 70 % mješovitog otpada.

Uz ispriku da eto lobiram za »hrvatsko«, valjda jer imam »slovensko porijeklo« i ugrađeni instinkt za domaće, domaća tehnologija, koja ne ovisi o spremnosti pojedinca da sudjeluje ili ne sudjeluje u odvojenom sakupljanju, otvara mogućnost da pokažemo kako u nekom razumnom roku možemo ispuniti obaveze spram EU-a uz za građane prihvatljive troškove. I ne moramo početi tamo gdje su drugi bili prije 30 – 40 godina. Dapače, možemo ostvariti na našem znanju utemeljen značajan tehnološki iskorak čak i u međunarodnim okvirima! Uz sve prednosti, moj prijatelj se ne bi morao odreći frižidera kako bi smjestio tri kante u kuhinju, a ne bi štetilo niti znanstvenom ugledu gospode Dobrovića i Uršića jer u vrijeme kada su predlagali više kanti Tehnixova tehnologija još nije bila razvijena. Koristi se tek zadnjih 4-5 godina, u drugim država, a izgleda da sramežljivo počinje primjena i kod nas.

Komentari su zatvoreni