Sandra Bagarić: Zagreb je grad po mjeri čovjeka

Sandra Bagarić: Zagreb je grad po mjeri čovjeka

„Prije 22 godine i sad sam više ovdje no što sam živjela u Sarajevu pa mogu reći da sam i Zagrepčanka. Ovdje sam završila Muzičku akademiju i udala se. Ovaj me je grad nesebično prihvatio, samo još uvijek ne mogu reći onaj karakteristični zagrebački kaj“

Razgovarala: Snježana Kratz

Operna pjevačica Sandra Bagarić već 22 godine živi u Zagrebu. Tu je osnovala „Kvartet Zagreb“, a nedavno i obilježila 20 godina rada. Bio je to povod da porazgovaramo sa Sandrom o njezinom viđenju Zagreba i trenutačnom angažmanu.

Zašto volite Zagreb?

Zagreb je grad po mjeri čovjeka i ne fali mu duša. Pogledajte samo sve njegove ljepote od Gornjeg grada , Kaptola, Tkalče… Volim često šetati po predivnom Gornjem gradu, a kako stanujem nedaleko HNK, nerijetko sam na pješačkom potezu – Hrvatsko narodno kazalište, Frankopanska ulica, Ilica, Trg bana Jelačića i kazalište „Komedija“ gdje i radim. Divim se uvelike hortikulturi grada, tom cvijeću koje je netko posadio, njeguje ga i uređuje kako bismo mogli u njemu uživati. Opažam, upijam i promatram…

Ljudi se trebaju vratiti onom iskonskom, više se družiti, uživati u riječi, zajedništvu, pomaganju

Uživate u šetnjama?

Da, često vikendom sa klincima šetam po Jarunu ili s mlađim sinom pješačim po Sljemenu na koje se gotovo tradicionalno zaputimo sa šestinske strane. Nakon odrađene planinarske ture nerijetko završimo u Puntijarki ali i drugim planinarskim domovima na neizostavnom grahu s kobasicama. Volim taj Zagreb, to njegovo komešanje, šušur… Pa predivni Maksimir, volim i tržnice a posebice meni najbliže Dolac i Britanac gdje uživam kupovati kod svojih kumica i teta. Kod njih odem po sir i vrhnje, jaja i to sa svojim kolicima na kotačiće. Nisam vjerovala, ali čak sam si i njih kupila pa kad se natovarim onda se onako „u vuči“ počastim. Kupim si pušlek cvijeća i uživam baš kao i u onim malim ljudskim ćakulama.

Koja Vam je tržnica draža, Britanac ili Dolac ?

Svaka ima svoju draž. Na Britancu primjerice volim sajam antikviteta s kojega sam si već donijela fine porculančiće, a imam i par drvenih škrinja i stolicu na ljuljanje. Muž mi uvijek kaže gdje samo nalazim tu starudiju ali ja to volim.

Čuli ste da se planira obnova tržnica u Zagrebu? Što kažete o nadstrešnicama umjesto šestinskih kišobrana na Dolcu?

Jao, ja sam za šestinske kišobrane! Dolcu daju poseban štih. Bilo bi dobro kad bi se taj divan gradski prostor možda iskoristio i u popodnevnim satima kao pozornica za predstave. To bi za grad bilo odlično.

sandra_bagaric_skupstina

Foto: Boris Jagačić

Vi ste iz Sarajeva došli u Zagreb?

Da, prije 22 godine i sad sam više ovdje no što sam živjela u Sarajevu pa mogu reći da sam i Zagrepčanka. Ovdje sam završila Muzičku akademiju i udala se. Ovaj me je grad nesebično prihvatio, samo još uvijek ne mogu reći onaj karakteristični zagrebački „kaj“.

Zašto?

To mi je nekako strano. Nisam to ja. Jedan od mojih sinova međutim zna reći „kaj, bolan“.

Znate da gradonačelnik Milan Bandić zna reći onaj tvrdi „kaj“ koji mu spočitavaju?

Kod njega mi je to čak i simpatično.

Hoćete li imati radno ljeto u Zagrebu ili…?

Moj je program s kazalištem Komedija do jeseni završio ali 3. srpnja u okviru zagrebačkog kulturnog ljeta na Bundeku u 21 sat nastupam sa Zagrebačkom filharmonijom kojom će ravnati maestro Ivo Lipanović. Izvest ćemo bogat program od klasike do evergrina i drugih glazbenih izričaja.

Osnovali ste i „Kvartet Zagreb“, a nedavno i obilježili 20 godina rada?

Da u njemu su glazbeni umjetnici Đani Stipaničev, Renata Sabljak, Ervin Baučić i moja malenkost. Programski ovoga ljeta s kvartetom izvodimo dijelove svjetskih evergrina, mjuzikle, operete, sakralnu glazbu… Bit će dosta toga što se glazbeno prezentiralo i u Lisinskom na obljetnici dosadašnjeg mi rada. Posjetit ćemo s kvartetom Opatiju, Podgoricu i druga mjesta. Sa suprugom Darkom u svojem, kako to volim reći, putujućem teatru „Ja ljubim“ odlazimo u neke gradove na Jadranu, iz naše male baze u Crikvenici. Tamošnju ćemo kućicu ovoga ljeta malo i renovirati, odlazit ćemo , dolaziti ,raditi … Kao i u Risnjaku gdje se volim odmarati.

Kakvom ocjenjujete zagrebačku kulturnu ponudu ljeti?

Ljeti baš i nisam u Zagrebu ali mislim da je ponuda dobra. Histrioni održavaju svoje predstave, dosta je i drugih teatarskih uprizorenja, ima sve više klubova gdje se može poslušati dobar jazz i drugo… Žao mi je samo da nema više negdašnje opere pod zvijezdama.

Što Zagrebu još nedostaje ?

Mislim jedna dvorana sa 800 do tisuću mjesta. Glazbeni zavod sa svojim predivnim prostorom također bi trebao intenzivnije zaživjeti.

A gradske kavane?

To pogotovo! Njih zaista nedostaje. Voljela bih da poput Venecije imamo gradske kavane u kojima se može onako s užitkom popiti kava i istodobno poslušati živa svirka glazbenika koji prebiraju po instrumentima. Voljela bih kad bi svaka kavana imala svog svirača, mislim da bi ljudi s takvom ponudom bili sretniji.

Što mislite o prijedlozima da se kroz „trbuh“ Medvednice probije tunel i spoji Zagreb sa Zagorjem?

Zašto ne? Bolje da se ljudi spajaju nego razdvajaju. Pa svi veliki gradovi imaju brojna čudesa i nadzemne i podzemne željeznice, pa zašto ne bi slijedili takve primjere. To više jer Zagreb je ugodan i siguran grad za živjeti.

Koliko smo danas globalno (ne)sigurni? U „Jalti, Jalti “ se stihovima pitaju „što će biti s nama sutra dal´ to itko zna“?

„Kuda naša lađa plovi dal´ to itko zna, gdje će naša lađa stići dal´ to netko zna“? Da, čak više od financijske , mislim da danas vlada kriza morala. Ljudi se trebaju vratiti onom iskonskom, više se družiti, uživati u riječi, zajedništvu, pomaganju. Ali vjerujem da će i moja misao o svijetu i Zagrebu biti baš onakva kakvu je svojedobno izrekao pjesnik Enes Kišević, rekavši „ …ako se po zemlji sudi, onda će ljudi svuda biti – ljudi“.