Sanacija Trebeža: (Pre)skupi projekt koji Samoborce “nije koštao niti kune”

Sanacija Trebeža: (Pre)skupi projekt koji Samoborce “nije koštao niti kune”

Tehničko rješenje je prva liga, ali je li imalo smisla? Od sada do vječnosti sanirani deponij Trebež će ostati deponij koji će zahtijevati nadzor i visoke troškove održavanja. Zbog visokih troškova izvedbe i kasnijih operativnih troškova takvo rješenje se primjenjuje samo kada za to postoji istinska potreba

dr. sc. Viktor Simončič

Abusus abusum invocat – Jedna pogreška povlači drugu za sobom.

viktor_simoncic_vani

Viktor Simončič

U životu je sve povezano bezbrojnim uzročno posljedičnim vezama. I povučete li samo jednu nit pomaknut će se, barem za malo i najudaljeniji dio sistema. Gotovo nitko ne može sagledati sveukupnost posljedica nekog djelovanja ili nedjelovanja. No iskustvo i znanje omogućuju da u pravilu i kod najsloženijih stvari možemo barem naslutiti neke posljedice, a kada se radi u tehničkim rješenjima možemo sve predvidjeti s gotovo stopostotnom točnošću.

I zato me čudi kako je moguće da gotovo kolektivno odbacujemo mogućnost da spriječimo neke predvidive posljedice.

Možda ni ne bi pisao na ovu temu, ali odjednom je SDP izvukao svog okolišnog asa, bivšeg ministra Zmajlovića. Otvorio je i stranicu na »fejsu« gdje slavi svoje vrijeme »ministriranja«. Kao gradonačelnik Jastrebarskog je riješio problem komunalnog otpada davši koncesiju tvrtki za odvoz i odlaganje otpada, koja mislim nije imala (nema) odlagališta. Zbog njega još uvijek ne radi Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina, jer je odobrio projekt bez valjane građevinske dozvole, pa sada propada dio opreme, a moglo bi se dogoditi da moramo čak i vratiti novac Europskoj uniji, jer je tamo tehnologija koja je u najmanju ruku u blagom konfliktu sa zakonodavstvom EU-a. Donio je Plan gospodarenja otpadom koji bi bio najgori da nije Plana sadašnjeg ministra Dobrovića.

Planovi doneseni bez planiranja

Korektnosti radi sada za njegov Plan treba reći da je jedan od dva najgora. Planovi doneseni bez procjene troškova, pa tako se niti danas ne zna koliko će plaćati odvoz komunalnog otpada stanovnici Lopara na Rabu ili Čabra u Gorskom Kotaru ako Marišćina proradi, kao što se ne zna niti koliko bi plaćali građani Komiže ili Brinja, da je proradio »Dobrovićev plan«. On je zaslužan za subvencije uvoznih električnih automobila i potpore uvoznoj bijeloj tehnici od 800 kuna, kako bi valjda smanjio prodaju aparata domaćeg proizvođača »Končara«. Njegov doprinos je i činjenici da se još niti danas ne zna kako će se zbrinjavati muljevi s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, pa projektiramo uređaje bez tog važnog ulaznog parametra, koji bitno utječe i na tehnologiju i na troškove.

Poznajući preko medija i projekata njegov lik i djelo, vidjevši i njega na slici slavljenika, zapitao sam se je li trenutno slaveća sanacija odlagališta bezopasnog otpada Trebež kraj Samobora, od 100 milijuna kuna uspjeh ili promašaj? Jer znam iz iskustva da bi se za nekoliko puta manje sredstava sav otpad mogao preraditi i trajno ukloniti. Praktički bi mogao nestati. Malo sam »proguglao« i vidio da je na odlagalištu Trebež odlagan komunalni i industrijski otpad u periodu od 1968. do 2007. godine. Odloženo je oko 300.000 m3 otpada koji je bio prekriven samo slojem inertnog zemljanog materijala.

Trebež tijekom sanacije

Trebež tijekom sanacije

Sanacija je provedena radi zaštite vodocrpilišta Strmec, koji se nalazi u III. vodozaštitnoj zoni. Sprječavanje širenja onečišćenja iz odloženog otpada na okolno tlo i podzemnu vodu temelji se na prekrivanju vodonepropusnim slojem i dvostrukom sustavu zaštite prodiranja vode sa strane, kojeg čini vodonepropusna dijafragma i interventni crpni sustav unutar dijafragme. U prijevodu to znači da je odlagalište prekriveno tako da voda ne može odozgo unutra, a okolo odlagališta postavljen je vodonepropusni sloj, tako da voda ne može izvana do otpada. Voda koja bi u kontakt s otpadom došla odozdo i voda koja bi se iscijedila iz otpada ispumpaju se u lagunu i pročišćavaju. Kako se na deponijima mješovitog otpada javlja i odlagališni plin, izveden je i sustav otpljinjavanja, kao i sustava odvodnje oborinskih voda, hidrantska mreža, interne prometnice te hortikulturno uređenje lokacije. Sve u svemu – »divota« (http://sanacija-trebez.com/novosti/97-napredak-radova-u-sklopu-projekta-sanacije-odlagali%C5%A1ta-neopasnog-otpada-%E2%80%9Ctrebe%C5%BE%E2%80%9Du-gradu-samoboru).

Tehničko rješenje je prva liga, ali je li imalo smisla? Zbog visokih troškova izvedbe i kasnijih operativnih troškova takvo rješenje se primjenjuje samo kada za to postoji istinska potreba. Dobro poznajem jedno takvo rješenje na odlagalištu Langesfeld u Beču. Tamo je postojalo odlagalište opasnog, a ne kao u slučaju Trbeža komunalnog otpada, koje je zaštićeno sistemom dvostruke vertikalne dijafragme. Deponij se možda još uvijek sanira, nisam tamo bio zadnjih 5-6 godina, odlaganjem otpadnog građevinskog materijala i prekrivke koja se proizvodi iz muljeva od pročišćavanja otpadnih voda, drvenog otpada iz građevinarstva i dijela zelenog odreza. Trošak sanacije se pokriva(o) iz naknade od zbrinjavanja građevinskog otpada. Sistem je ekološki i ekonomski zatvoren, a deponij je saniran i pretvoren u mali park na tako vrhunski ekološki način da su u neposrednoj blizini, uz samu ogradu nikle vile s bazenima.

Kad je bal…

I što je tu loše s dijafragmama na odlagalištu Trebež? Iako je sanacija bila u funkciji zaštite izvorišta Strmec, ona kao takva nije bila potrebna jer na vodocrpilištu nijednom nije primijećen utjecaj odlagališta, a pitka voda je oduvijek izvrsna. Osim toga, od 1968. godine pa sve do prije nekoliko dana kada je završena sanacija, sve što je moglo je iz deponije poodavno otišlo u okoliš u nekom drugom smjeru od vodocrpilišta. Ispirale kiše 50 godina sve što se moglo isprati, a vidljivog utjecaja na vodocrpilište nije bilo. Uveden je i sistem otplinjavanja, po principu kad je bal nek´ je maskenbal, iako je barem 99 % odloženog biorazgradivog otpada odavno razgrađeno i u obliku deponijskih plinova otišao raditi svoj doprinosu klimatskim promjenama. Od sada do vječnosti sanirani deponij Trebež će ostati deponij koji će zahtijevati nadzor i visoke troškove održavanja.

U medijima piše da je taj bivši deponij sada zelena oaza, a na suprotnoj strani sanirane plohe Trebeža Komunalac, koji će trajno brinuti o održavanju skupe opreme, planira napraviti »tvornicu otpada«. Mislim da će biti velika navala na zelenu oazu, posebno kada se dovrši nova »tvornica otpada«.

U medijima hvalospjevi kako ovaj projekt od iznimne vrijednosti za zaštitu okoliša i očuvanje zdravlja građana Samoborce nije koštao niti kune, već je od 100 milijuna kuna 85 % sredstava financirano iz Kohezijskog fonda EU-a, a ostalih 15 % financirao je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Kao da je i taj novac pao s neba ili je besplatno naručen u štampariji, a ne da smo naš udio iz kvote EU-a, i iz Fonda koji grca u dugovima, i zbog ovakvih projekata, potrošili »u ništa«?

Voda kao platežno sredstvo

I koga kriviti za bacanje novca kroz prozor? Inženjere, koji su morali upozoriti da se ovakve sanacije ne koriste kod benignih utjecaja na okoliš? Ekonomiste, koji bi morali znati da se veliki novci ne smiju koristiti za nepotrebne aktivnosti, posebno ako predstavljaju kasniji stalni trošak? Europsku uniju koja nije ni pod razno smjela odobriti novac za sanaciju nečega što zbog gotovo nepostojećeg utjecaja na okoliš ne zahtijeva ovakvu sanaciju? Ministra Zmajlovića koji je morao znati da uloženi novac nije primjeren problemu? Nažalost, nikoga od njih, jer prvo naš sistem školovanja kao da proizvodi »fah idiote«, pa niti inženjeri znaju projektirati niti ekonomisti računati. A domaća politika, udružena s slično politikom EU-a, s uhljebima kao što je to onaj mladac, koji je samo četiri mjeseca poslije diplome po kriterijima Mosta postao ekonomski stručnjak kod ministra Dobrovića, već poodavno brine samo o sebi. Mi građani, i briga o našem boljitku, postali su im samo teret. Lakše bi oni bez nas, mada i s ovakvima kakvi smo nije im teško.

A tko će plaćati nepotrebne operativne troškove na Trebežu? Tko će plaćati sve one nepotrebne troškove za slične projekte? Tko će otplaćivati silne kredite kada živimo od prodaje, pa čak i na način »Končara«, gdje se udio prodao za vrijednost jedno i pol godišnje dobiti? Da pojednostavnim ovu prodaju. To je kao kada bi iznajmljivač apartmana prodao apartman za novac kojeg zaradi za sezonu i pol. Bi li to netko napravio? Ni u ludilu, zar ne? Ali naša politika, koja se busa zaštitom nacionalnih interesa, to može na telefonskoj sjednici.

I zato upozorenje, kako moramo prije dolaska »kamatara i istjerivača dugova« zaštiti ono najosnovnije, a u što spada i pravo na pitku vodu. Voda, ne samo zbog klimatskih promjena, postaje vrhunsko platežno sredstvo. Zbog toga pritisci na okrupnjavanje vodoopskrbnih sistema i vodnih resursa jačaju, ne bez razloga. Lakše je prodati jedno veliko nego puno malih. Prije nego »dođe vrag po svoje« ponovno predlažem da pokrenemo inicijativu za uvrštavanje prava na pitku vodu u Ustav Republike Hrvatske, kako to ovih dana upravo dovršavaju susjedi Slovenci. Način zadnje neodgovorne telefonske prodaje »Končara« ozbiljno upozorava. Časopis Komunal je prepoznao važnost vode kao resursa i 31. kolovoza 2016. organizira sektorsku konferenciju Voda – najvrjedniji resurs budućnosti. Pozvali su me da budem jedan od uvodničara upravo na tu temu. Možda je ovo nova prilika da nastavimo s anketom započetom na ovom portalu:

Bezbroj nijansi sive

rusija-olimpijski-tim-zastavaOdlukom najdemokratskijih država svijeta, nas koji svima propisujemo načine ponašanja, zabranjeno je učešće ruskim predstavnicima na Paraolimpijadi u Riju. Oni koji su se bez noge ili ruke, slijepi ili gluhi, godinama pripremali za natjecanje ostaju kod kuće. Ni trunka empatije. Ne mogu zamisliti, jer i čujem i vidim i hodam, kako se osjeća netko takav kada ga samo tako otpile. Kako izgleda takva vijest u mraku samoće ili razornoj tišini? Mi zapadnjaci, samozvani humanisti i legalisti, propisivači ponašanja svim kulturama svijeta slavimo nove sankcije, ovaj puta hendikepiranim građanima Rusije. Ni glasa protiv neljudskosti. Mene je sram, jer spadam u ovakav dio »demokratskog« dijela čovječanstva.

Sadašnji ministar Dobrović i prošli ministar Zmajlović su unatoč bruci koju su nam u EU priredili svojim uradcima od Plana gospodarenja s otpadom, na način »sjedi, jedan!«, rasipničkim korištenjem novca iz Fonda i šteti koju zbog njihovog nedjelovanja možemo očekivati od sankcija iz EU-a, ostaju kandidati za ministre i u narednom mandatu.

Komentari su zatvoreni