Samo u tekstilnoj industriji do danas izgubljeno više od 100.000 radnih mjesta!

Samo u tekstilnoj industriji do danas izgubljeno više od 100.000 radnih mjesta!

Svjetlana Šokčević: U pet županija središnje i sjeverozapadne Hrvatske tekstilna i odjevna industrija uvijek je obuhvaćala oko 76 posto svih radnih mjesta u ovim djelatnostima u Hrvatskoj. Time je imala isti značaj koji se pripisuje brodogradnji u jadranskom dijelu Hrvatske. Međutim, vlast je u javnosti provlačila neistinitu tezu o tome da brodogradnja ima značajno više radnih mjesta

Svjetlana Šokčević

Razgovarao: Boris Jagačić

Od osamostaljenja Hrvatske samo u tekstilnoj i odjevnoj industriji izgubili smo više od 100 tisuća radnih mjesta. Iako imamo znanje i kvalitetu, u ovom sektoru radi sve manje ljudi. Koji su tome razlozi, te zašto je dio tekstilne industrije preseljen iz Zagreba u Zagorje i kakva budućnost očekuje ovu privrednu granu ulaskom Hrvatske u EU? Sve to i mnogo više u razgovoru za ZG-MAGAZIN otkriva predsjednica Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske  – dr. Svjetlana Šokčević.

Možete li nam reći koliko je domaća tekstilna industrija zapošljavala ljudi 1991. godine, a koliko danas? Imate li takav podatak i za grad Zagreb?

Početkom 1990-tih tekstilna i odjevna industrija zajedno su zapošljavale oko 120.000 radnika na području Republike Hrvatske. U Zagrebu je u to vrijeme radilo oko 28.500 radnika u ovim djelatnostima. Danas u Zagrebu radi još jedino Jadran tvornica čarapa d.d., a u Zagrebačkoj županiji Goričanka Nova d.o.o. U Zagrebu je i uprava društva Estare Culto, dok je najveći dio proizvodnje ove tvrtke organiziran u pogonu u Velikom Trgovišču, gdje je relocirao i Tekstilni kombinat d.d. Zagreb. Svi ostali su nestali u stečajevima, čiji se uzroci vežu uz pretvorbu i privatizaciju, kao npr. NIK, Vesna, Endi international (bivša Nada Dimić), Kamensko, Tvornica svile, Modna konfekcija, Predionica, Megatex i dr.

Potpredsjednik Vlade, Radimir Čačić nedavno je izjavio da se povećanjem poreza na dio usluga koje pružaju (visoko) profitabilne telekom-kompanije u Hrvatskoj moglo sačuvati 20.000 radnih mjesta u tekstilnoj industriji. Ovih dana smo pak svjedoci alarmantne situacije u MTČ-u. Kako vi to komentirate?

U pet županija središnje i sjeverozapadne Hrvatske tekstilna i odjevna industrija uvijek je obuhvaćala oko 76 posto svih radnih mjesta u ovim djelatnostima u Hrvatskoj. Time je imala isti značaj koji se pripisuje brodogradnji u jadranskom dijelu Hrvatske. Međutim, vlast je u javnosti provlačila neistinitu tezu o tome da brodogradnja ima značajno više radnih mjesta, da je isplativa i socijalno značajna do razmjera nezamjenjivosti itd. Gospodinu Čačiću treba vjerovati ponajmanje zato što dolazi iz županije, na čijem je bio čelu, koja je srce tekstilne i odjevne industrije te je vrlo dobro upućen u sve važne pokazatelje koji se vežu uz te djelatnosti. Osim toga, gosp. Čačić se ne ponaša kao političar, već kao poduzetnik. U sindikatu radim 17 godina i sve te godine promatram kako vlast razgovara o tekstilu i odjeći u rukavicama. Nitko nije imao hrabrosti otvoreno reći da je protiv spašavanja tekstilne i odjevne industrije, ali istovremeno smo u njima izgubili više od 100.000 radnih mjesta od 1990-tih do danas! Iskrena je bila jedino Krapinsko-zagorska županija prije dvije godine, kada mi je njezin predstavnik na sastanku u Županijskoj komori u Krapini rekao da su županijski prioritet vinske ceste i ruralni turizam. Izbor je legitiman, ali ta se djelatnost ostvaruje radom članova obitelji smještenih duž vinskih cesta. Nema tu novih radnih mjesta. Istovremeno imali su u Županiji nekoliko stečajeva i izgubili više tisuća radnih mjesta u tekstilu i odjeći, a na područje županije im relociraju tekstilnu proizvodnju tvrtke iz Zagreba. Ukratko, ne zna lijeva što radi desna ruka. Slično se ponaša i Međimurska županija, koja u svojem Regionalnom operativom planu ima za strateški cilj restrukturiranje tekstilne industrije, na kojem godinama ne radi ništa. Ponosna sam da smo barem kaznenim prijavama i suradnjom s Općinskim državnim odvjetništvom u Čakovcu pokazali odgovornima u toj županiji koliko je nezakonitosti bilo u zaleđu raspada sustava MTČ. Varaždinska županija, s kojom nas također veže takav strateški ugovor, a potpisao ga je gosp. Čačić kao tadašnji župan, postupala je daleko odgovornije i danas je po broju radnih mjesta u ovim djelatnostima potisnula sve ostale županije i nitko u toj županiji ne tvrdi da se tekstil i odjeća ne isplate, već zdušno rade da očuvaju to što imaju i uvećaju konkurentske sposobnosti tih proizvođača.

Na značaj oživljavanja tekstilne industrije ukazao je i naš ekonomski stručnjak dr. Ljubo Jurčić. U jednom je intervjuu izjavio da bi se u domaćoj tekstilnoj industriji s pametnim poticajima za dizajn i distribucijske kanale moglo zaposliti još 10.000 ljudi. No s, druge strane, u tekstilnoj industriji ne samo da nema zapošljavanja nego se događa upravo suprotno…

Gosp. Jurčić je imao priliku kao malo tko drugi dokazati u praksi to što tvrdi. Bio je ministar gospodarstva. No, kao i svi ostali ministri gospodarstva, i on se je pretežito bavio brodogradnjom, dok s nama nije održao niti jedan sastanak, a zamoljen je nekoliko puta da za nas izdvoji tek 15-tak minuta u bilo koje vrijeme koje njemu odgovara. Poslali smo mu na uvid strategiju razvoja tekstilne i odjevne industrije, koju su (kao socijalni partneri) izradili Sindikat, Društvo za organizacijsko učenje Hrvatske i 17 direktora najvažnijih tekstilnih, odjevnih obućarskih i kožarskih tvrtki. Sve smo sami odradili i isfinancirali. Dakle, poklonili smo Vladi i resornom ministarstvu gotov proizvod. Na njima je bilo samo da odluče kako će i u kolikoj mjeri sufinancirati restrukturiranje sektora i utemeljenje strateških saveza ili klastera, uz sredstva koje će osigurati banke i sami vlasnici tekstilnih i odjevnih tvrtki. Studiju smo poslali gosp. Jurčiću kao resornom ministru, čelnim osobama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ministru rada, premijeru, potpredsjedniku Vlade za gospodarstvo te Uredu za socijalno partnerstvo, i još o svemu održali vrlo posjećenu konferenciju za medije. Učinak? Niti jedna odgovorna osoba nije znala da u pošti ima taj dokument, nikada ga nisu ni prolistali, a ponajmanje pročitali, ili nam dostavili ikakav odgovor.

“Tekstilstroj” – savjetnik za izgradnju tekstilne mašine Filip Jagačić 1953.g.

Činjenica je da imamo znanje, a (još uvijek) posjedujemo i određene proizvodne kapacitete ali i brendove koji su stvarani godinama i koji simboliziraju kvalitetu i izvan granica Lijepe naše no ipak u tekstilu radi sve manji broj ljudi. Koji je tome razlog?

Ponavljam, djelujemo prema načelu ne zna lijeva što radi desna ruka, i to na svim razinama, od pojedinih proizvodnih subjekata, preko lokalne i/ili regionalne razine, pa sve do središnje države. Lakoća kojom to radimo proizlazi iz činjenice da se odgovorne dužnosti dodjeljuju prema podobnosti, a ne prema kompetencijama, što značajno smanjuje spoznaju i teret odgovornosti. Političarima su puna usta strategije i strateškog. Vlada je 2007. usvojila razvojnu strategiju za tekstil i odjeću, a 2008. za obuću i kožu, a  u listopadu 2011. navršile su se pune četiri godine u kojima Vlada nije stavila van snage sektorsku razvojnu strategiju i operativni program za njezinu provedbu. Nije ih dopunila ili mijenjala, ali ih nije niti provela. Nismo dobili odgovor na najvažnije pitanje, tj. tko su sektorske gazele, kako će se i koliko njima pomoći da povuku za sobom ostale poduzetnike koji žele sudjelovati, koga je vrijedno uključiti, a tko mora biti izostavljen jer pokazuje inicijalne nekompetencije za sudjelovanje (trula jabuka koja pokvari sve ostale jabuke u košari), koje mjerljive ciljeve i u kojim rokovima moraju postizati oni koji će biti uključeni u projekte pomoći industriji te tko će to nadzirati. Kada je Belgija restrukturirala svoju tekstilnu industriju, onda je njihov ministar gospodarstva nadzor nad provedbom projekata u sklopu tog restrukturiranja povjerio uglednim neovisnim revizorskim kućama. Ako poduzetnik nije u tri mjeseca ostvario postavljene ciljeve imao je mogućnost popravka u narednom tromjesečju, a ako ni tada nije bilo očekivanih pomaka isključen je iz projekta, pri čemu je morao vratiti dobivena sredstva. Meni su u resornom ministarstvu osam godina govorili da je nemoguće organizirati nadzor nad trošenjem državnih potpora. Tako je najvažniji posao, a to je provedba razvojne strategije koja je trebala spasiti više tisuća radnih mjesta, rađen tako da smo u međuvremenu izgubili više radnih mjesta nego što ih je trebalo spasiti.

Kao djelomično opravdanje aktualne situacije mnogi „stručnjaci“ govore kako je naša tekstilna industrija nekonkurentna jer se tržišno ne možemo natjecati s Kinom. S druge strane, nitko ne može reći da su naši tekstilni radnici skupo plaćeni, a pravo je pitanje moramo li doista mi konkurirati kineskim proizvodima?

Mi se s Kinom ne trebamo niti početi natjecati, ta je utrka izgubljena na startnoj crti. Međutim, mi možemo prodavati u Kini. Izuzetno rado kupuju proizvode s drugih kontinenata, to je kod njih in, osobito za sloj novonastalih imućnijih građana, pogotovo ako dizajnom proizvoda probudimo njihov interes i pokažemo kulturalno razumijevanje za njihove odabire. Kina kroz tekstilnu industriju rješava svoje socijalne probleme i njoj za to treba masovna proizvodnja. Kod njih se ne radi o tisućama, već o potrebi za milijunima radnih mjesta. Male kolekcije, ručni rad, probrani modeli rađeni po mjeri te  just-in-time i quick response proizvodne strategije, sve su to naše prilike. Uz to, u europskim razmjerima, geografski smo idealno pozicionirani, uz samo tržište za koje radimo. Kina je za to postala predaleka i preskupa, a to će se stanje još i pogoršavati. Kina gubi bitku s Indijom. Ekološki zahtjevi i cijena goriva utjecat će na to da će prijevozni troškovi iz Azije do europskih tržišta postati značajan teret. Zato se sve manje šiva u Kini, a sve više na kineskim brodovima koji plutaju Sredozemljem i s kojih se isporučuju proizvodi na europsko tržište. No, to su uglavnom izuzetno jeftini proizvodi namijenjeni brzoj zamjeni novim jednako jeftinim proizvodima. Ono što jest naš problem je činjenica da iako žive na rubu, s plaćama čak 50 posto nižim od prosjeka Republike Hrvatske, naši radnici imaju zakonom zajamčenu višu minimalnu plaću od radnika u Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, BiH, Srbiji i Turskoj. Dakle, u najbližem okruženju, koje još uvijek nije tako geografski nepovoljno smješteno u odnosu na europsko tržište, naši radnici imaju konkurenciju u jeftinijem radu. Naši proizvodi moraju biti konkurentniji za tu razliku, kao i za razliku u skupoći javnog sektora u Hrvatskoj, kao i za druge troškove koje uzrokuju generalno nepovoljni uvjeti za prerađivačku industriju u Hrvatskoj. Činjenica da proizvodimo vrlo kvalitetno je nesporna, ali ne može sama sve to kompenzirati.

U Europi tekstilna industrija još nije zamrla, a nije ni kod nas svaka tekstilna tvrtka neuspješna. U čemu je ključ njihova uspjeha?

U zapadnoj Europi uspješne su jedino tvrtke koje su sustavno primjenjivale inovativne menadžerske tehnike usmjerene na uvećavanje konkurentskih sposobnosti, osobito kroz inovacije u dizajnu i marketingu. Srednja i Istočna Europa imaju uspjehe jedino u tvrtkama koje su dobile izdašne državne potpore. U Hrvatskoj je uspješna svaka tvrtka koja je pošteđena privatizacijskih malverzacija, kao i svaka tvrtka u kojoj vlasnici ne nastupaju vođeni pohlepom, neznanjem i drugim razlozima. Od novonastalih tvrtki u Hrvatskoj uspješne su one koje svoje poslovanje temelje na inozemnom kapitalu i istovremenoj zabrani sindikalnog djelovanja. No, taj je model održiv neko vrijeme, a potom pokaže svoju crnu stranu. Tvrtke u Hrvatskoj, koje su kapitalno povezane s inozemnim tvrtkama, kada nestaju onda se to događa preko noći, pri čemu su radnici bačeni na ulicu bez ikakvih otpremnina koje bi im nadoknadile to što su radili u tvrtki koja je bila jedna od najuspješnijih, a zatvorena je preko noći. Naime, kada se poslovni rezultati postupno pogoršavaju radnici to vide i znaju, pa pravodobno počinju tražiti alternativno radno i socijalno rješenje. Međutim, kada vjeruju da rade u vrlo uspješnoj tvrtki, a ona se zatvori preko noći, to je ne samo radni već i socijalni šok. Primjerice, vjerujući da rade u stabilnoj tvrtki radnici se zaduže kreditom za koji ne bi trebalo biti problem da ga otplate, no preko noći im bude uručen otkaz a tvrtka zatvorena.

Smatrate  li da se dosad dovoljno pažnje pridavalo dizajnu?

Definitivno nije. Nije niti raširena svijest o tome koliko dizajn može pridonijeti tržišnom uspjehu. Istovremeno, zanemaruje se potreba sustavnog istraživanja domaćeg tržišta, životnih stilova te ostalih kulturalnih čimbenika koji značajno utječu na potrošačke odabire. Poduzetnici tvrde da je značaj dizajna prenapuhan, da se svi bave dizajnom i da ga propagiraju kao panaceu a da se pri tome uopće ne razumiju u proizvodnju. Dizajneri tvrde da su poduzetnici neupućeni i da zanemaruju dizajn kao najvažniji čimbenik. Tko je u pravu vjerojatno nećemo znati sve dok ne budemo imali rezultate relevantnih istraživanja, do kada će se potrošači s prosječnom kupovnom moći nastaviti obazirati uglavnom na cijene proizvoda i prema njima ravnati svoje preferencije.

Samo na području veličine jedne zagrebačke četvrti svojedobno je (i to punom parom) radilo nekoliko tekstilnih i industriji srodnih tvrtki – Kamensko, Tekstilni kombinat Zagreb, Unitas, Tekstilstroj, koje su zapošljavale značajan broj ljudi. Neke od njih su u međuvremenu propale, a druge su preseljene. Koji je razlog preseljenja nekih tekstilnih tvrtki u Zagorje?

Grad Zagreb je preskup za prerađivačku industriju. Organizacija gradskih službi unutar Holdinga trebala je donijeti značajne uštede i održavati umjerene cijene komunalnih usluga, no to se nije dogodilo. Rast će i nadalje troškovi po osnovi spomeničke baštine, zaštite okoliša, prijevoza i dr. Manji gradovi u okruženju nude pogodnosti u dobro uređenim industrijskim zonama i bilo bi neodgovorno te protivno poduzetničkom načinu razmišljanja ne koristiti ih.

Prodavaonica “Kamenskog”

Kakva je sudbina Kamenskog i njegovih objekata. U kojoj je fazi policijska istraga i što će se, po vašem očekivanju dogoditi kada ona bude završena?

Te podatke može dati jedino DORH i/ili stečajni upravitelj.

Koliko je bivših zaposlenika Kamenskog uspjelo pronaći novi posao?

Prema meni dostupnim informacijama do 10-tak. Navodno da ne nalaze interes javiti se na oglase u kojima poduzetnici izrijekom navedu da će prednost pri zapošljavanju dati bivšim radnicima Kamenskog. Tek nekoliko žena radi u Goričanki Novoj.

Ima li izgleda da se možda jednog dana ponovno pokrene proizvodnja ili barem sačuva ime kao jedan brend s tradicijom koja se stvarala desetljećima?

S brendovima treba biti vrlo oprezan. Ponovno zazivam istraživanja tržišta. Naša percepcija da su npr. MTČ ili Kamensko tržišno izgledni brendovi potpuno je nevjerodostojna, ako je ne potvrdi istraživanje na vjerodostojnom uzorku potrošača. Za mene ti nazivi nose jedino negativne konotacije, vezu sa socijalnim tragedijama i socijalnom neobzirnošću te sa sumnjama u nezakonitosti u poslovanju. Drugi je primjer Zlatna igla, koja je vratila u život brend Siscia: Mnogi se sjećaju prekrasnih odjevnih predmeta toga naziva, ali ih nisu dovodili u vezu s proizvođačem Zlatna igla, koji je jedan od besprijekornih tržišnih igrača.

Kakva je, po Vama, budućnost tekstilne industrije u Hrvatskoj? Političari je se sjete u predizborno vrijeme, ali nakon što se glasovi prebroje kao da sve ostane po starom. Ima li ona dosita perspektivu?  Kakvu?

U zatečenoj situaciji ta je budućnost crna kao tamna komora. Međutim, kompetencije i energija ministra gosp. Čačića mogle bi donijeti značajnu promjenu. Iz Programa Vlade za mandat 2011. – 2015. citiram:

„Osim sređivanja stanja u brodogradnji i željeznicama te rasterećenja državnoga proračuna, Vlada će u što kraćem roku razraditi jasnu politiku razvoja suvremenih industrijskih sektora (poput biotehnologije, posebno farmaceutike i nanotehnologije), te odrediti pravce daljnjeg razvoja tradicionalnih industrija poput prehrambene industrije, metalne industrije, petrokemije i prerade nafte, tekstilne industrije, drvne industrije, proizvodnje električne opreme, strojeva i uređaja te kemijske industrije. Vlada će posebnu pozornost posvetiti traženju rješenja za opstanak i očuvanje zaposlenosti u industrijama koje su u najtežem položaju poput tekstilne, kožarske i obućarske industrije. Nova industrijska politika posebno će voditi računa i o regionalnim potencijalima i specifičnim uvjetima za razvoj pojedinih industrijskih grana, ali i drugih ključnih sektora na kojima počiva razvoj hrvatskih regija.“.

U svojoj knjizi „Autonomno uređivanje uvjeta rada“ ukazali ste na značaj sklapanja kolektivnih ugovora u poduzećima. Je li se, prema vašim iskustvima, situacija po tom pitanju štogod popravila od vremena kada ste pisali knjigu?

U našim sektorima ostali smo na tzv. kućnim kolektivnim ugovorima sve do sada. To je naša fer ponuda i doprinos u vremenima toliko nužnog restrukturiranja i unapređivanja konkurentnosti, koji bi postupno  trebali povećati sigurnost zaposlenja i poboljšati radne i životne uvjete naših članova. Zato se uvjeti rada kroje prema mogućnostima i specifičnostima svakog poduzetnika kod kojeg imamo članove. Kolektivno pregovaranje i sindikalno djelovanje izbjegavaju jedino strani ulagači u Hrvatskoj.

Hoće li našoj tekstilnoj industriji na neki način pogodovati ulazak u Europsku uniju?

Negativni učinci mogli bi nadvladati pozitivne. Primjerice, ući će u zonu slobodne trgovine i to će smanjiti troškove carinjenja i sl. Istovremeno, kako ulazimo podosta nepripremljeni, značajno će rasti troškovi po osnovi zaštite potrošača, okoliša, zdravlja i sigurnosti radnika, intelektualnog vlasništva (robne marke, dizajn i sl.) i dr. Nije mi poznato jesu li se poduzetnici pobrinuli da im netko, npr. komora, izračuna neto učinak ulaska u EU, što bi bilo vrlo korisno za sektorski socijalni dijalog i buduće odluke o tome kako i koliko pomoći tekstilnoj industriji u Hrvatskoj.