Samo je jedna Maca Maradona

Samo je jedna Maca Maradona

Ma kakva mirovina! Nedavno sam napunila 54 godine i još uvijek aktivno igram. Posljednjih godinu dana sam igračica ŽNK Pregrada, prvoligaškog kluba u kojem sam zadovoljna. Osjećam se kao da imam 20 godina. Svaki dan trčim, radim trbušnjake, igram nogomet i s dečkima u kvartu. Ja bez sporta ne mogu, samo da mi je zdravlja…

Razgovarala: Valentina Vukoje

Marija Matuzić mnogim je nogometnim navijačima puno poznatija pod nadimkom Maca Maradona. „Čudo od djeteta“ tako su je nazivali sportski novinari, ali i nogometni treneri na početku njezine sportske karijere. U svojoj karijeri ova legenda hrvatskog ženskog nogometa zabila je preko 1 500 golova. Uspjeh je to kakav priželjkuju i brojni nogometaši. Ona je rođena 17. kolovoza 1960. godine u Dugoj Resi. U obitelji sa šestero djece, Maca je bila najmlađa. Teško djetinjstvo obilježeno očevim alkoholizmom i nasiljem, Maca je provodila u siromaštvu i bijedi. Sve je postalo još teže kada je njezin otac poginuo nakon naleta vlaka, a njezina majka Marija trebala je skrbiti sama za djecu. Reći će kako je s braćom i sestrama skupljala drva za ogrjev, ali i hranu kako bi se prehranili. Njezina su braća obožavala nogomet pa ja Maca vrlo često znala zaigrati s njima.

Svaki dan trčim, radim trbušnjake, igram nogomet i s dečkima u kvartu. Ja bez sporta ne mogu, samo da mi je zdravlja. Često kad trčim ujutro u 5 sati, razmišljam o suigračicama koje još uvijek spavaju. Često ja njih na utakmicama moram nabrijavati i tjerati da trče i igraju, a mogu im biti mama

Kako je krenula vaša nogometna karijera?

Osim mene nitko od moje braće i sestara nije završio osnovnu školu. Vrlo brzo sam se zaposlila u Pamučnoj industriji Duga Resa, a igrala sam paralelno nogomet i rukomet. Nogomet mi je išao puno bolje, to je talent koji ti podari Bog. Naš kućni prijatelj Ado Jurinjak je pitao moju mamu može li me odvesti u Zagreb u jedan nogometni klub. On je poznavao Milicu Pajić, koja se bavila nogometom. Tako sam ja s 12,5 godina došla u Nogometni klub Loto. Trener je bio Vlado Meteljko, ja sam igrala na poziciji krila. Sjećam se da sam na prvom treningu jedva čekala da mi daju loptu, a onda kad sam ju dobila, kaj sam ja njima radila! Trener je bio u šoku i tada je pitao Milicu: „Ej pa di si ovu izrodila?“. Odmah sam na početku uzela broj 8 i taj broj još uvijek nosim na dresu.

Maca-Maradona-NK-Loto

Tko vam je dao nadimak Maradona?

Novinari su me prozvali Maradonom, mala sam poput njega, a oboje smo bili vrhunski 80-ih godina. On je moj najdraži i najbolji nogometaš. Neki kažu Pele, ali ne, ja kažem Maradona.

Nakon Lota otišli ste u NK Zagreb pa u Slobodu 78. Jeste li imali inozemnih ponuda?

Maca-Maradona-stanSloboda 78 je preimenovana u ŽNK Maksimir. U reprezentaciju Jugoslavije sam ušla sa 16 godina i odmah sam igrala u prvoj postavi. Najboljom igračicom Europe sam proglašena 1978. godine i mogu se pohvaliti kako sam najtrofejnija igračica u bivšoj Jugi i u Hrvatskoj. Imala sam ponudu iz Lazija kada sam imala 14 godina, no tada sam bila premlada. Bilo je tu još puno ponuda, no odlučila sam ostati vjerna domaćim klubovima, iako je lova bila nikakva. Čak i kad je bilo neke love, nitko se nije sjetio i rekao: „Pa ajmo mi toj Maradoni dati nešto.“ Tako da kad danas gledam i žao mi je i nije mi žao. Možda da sam prihvatila inozemne ponude, možda bih danas imala svoj kamp. Ali  nije sve u novcu, kada imate prijatelje, to je najvažnije.

Zašto ste otišli iz Dinama-Maksimir?

Kako nije bilo novaca u nogometu mi smo otišli do Zlatka Canjuge, koji je tada bio na čelu Dinama, odnosno Croatije. On je odlučio financijski pomoći klubu uz uvjet da promijenimo ime u Croatija. Predsjednica nam je bila Jadranka Kosor. Tada je naš čelnik Vjekoslav Markotić od nje tražio neki novac i ona je podnijela ostavku. Tada, oko 2002. godine na čelo Croatije dolazi Zdravko Mamić koji je počeo pomagati i naš klub koji postaje ŽNK Dinamo Maksimir. U Dinamu su mi ostali dužni novce, a Mamić ne zna pravu istinu i čeka razgovor sa mnom. Priznajem zaslugu Markotiću i koliko se borio za ženski nogomet, no ja samo želim ono što sam zaslužila i što sam trebala dobiti.

Jeste li danas u sportskoj mirovini?

Ma kakva mirovina! Nedavno sam napunila 54 godine i još uvijek aktivno igram. Posljednjih godinu dana sam igračica ŽNK Pregrada, prvoligaškog kluba u kojem sam zadovoljna. Osjećam se kao da imam 20 godina. Svaki dan trčim, radim trbušnjake, igram nogomet i s dečkima u kvartu. Ja bez sporta ne mogu, samo da mi je zdravlja. Često kad trčim ujutro u 5 sati, razmišljam o suigračicama koje još uvijek spavaju. Često ja njih na utakmicama moram nabrijavati i tjerati da trče i igraju, a mogu im biti mama. Prije nekoliko godina operirala sam menisk u koljenu i tu mi je moj Mamić puno pomogao. On se pobrinuo da me operiraju najbolji doktori i da dobijem magnetsku rezonancu. Meni su vrata Dinama uvijek otvorena.

Nikada se niste udavali. Jeste li imali ponude?

Okolnosti su bile takve da sam živjela s mamom do njezine smrti. Imala sam ponude brojnih igrača, no nisam se odlučila za brak. Nije mi žao, došle su godine, no to je moja odluka. Danas sam konforna, živim u svom stanu. Imam puno prijatelja, a s dečkima često igram nogomet.

Maca-Maradona-repka

Maca Maradona (druga s desna) i ženska nogometna reprezentacija

Pratite li nastupe hrvatske ženske reprezentacije?Jesu li vas angažirali u stručno vodstvo reprezentacije?

Hrvatska reprezentacija je na početku krenula dobro i imali smo zaista perspektivnu reprezentaciju. No puno se toga promijenilo. Imamo puno talentiranih igračica, ali problem je u klubovima. Profesionalno radi samo jedan klub i to Osijek. Zašto drugi klubovi ne rade? Kada bi se radilo kao u Osijeku bilo bi puno bolje, ne može se bez rada. Ja već pet godina ne igram za reprezentaciju, nitko mi nije priredio oproštaljku. Opraštale su se mnoge cure, no za mene nitko ne pita. Nitko me nije zvao niti u stožer, a recite mi tko je od naših nogometašica dobio nagradu za životno djelo? Ja sam ju dobila 2010. godine od Zagrebačkog sportskog saveza.

Maca-Maradona-tetovazeImate puno tetovaža, što vam one predstavljaju?

Sve na meni je moj život. Uši sam bušila nakon smrti braće, sestara i majke. Najteži udarac mi je bio nakon smrti majke 2006. godine. No danas imam dobre ljude oko sebe, puno prijatelja i svi me vole jer volim pomagati. Pomognem drugima i to mi se vrati. Ljude ne treba suditi jer nitko nije u tuđoj koži. Vjera mi puno znači i često odem na Kamenita vrata i zapalim svijeću, kad mi je najteže nešto mi se vrati. Bez sporta ne mogu, samo da mi je zdravlja.

Može li se živjeti od ženskog nogometa?

Ne može, ja radim kao domarka na Nacionalnom teniskom centru kod Velesajma. Održavam s kolegicom Hajrom devet terena i volim svoj posao. Guštam raditi i nikad nisam došla na posao da mi je muka. Nažalost, danas je pitanje što će biti s ovim Centrom, a ja se moram brinuti hoću li dobiti plaću. Želim nakon 30 godina radnog staža i 40 godina igranja otići u zasluženu mirovinu. Pita li se itko zaslužuje li ta Maca Maradona nakon tolikih godina igranja sportsku mirovinu?

Komentari su zatvoreni