Rođen autor “Gundulićevog sna”, Hrvatska u polufinalu nogometnog SP-a u Francuskoj

Rođen autor “Gundulićevog sna”, Hrvatska u polufinalu nogometnog SP-a u Francuskoj

Dogodilo se na današnji dan, 4. srpnja:

Drugi svjetski rat: Njemačka vojska počinje posljednju ofenzivu na istočnoj fronti: bila je to najveća tenkovska bitka u povijesti; na njemačkoj strani bilo je 2700 tenkova i 800 000 vojnika, na sovjetskoj 3600 tenkova i 1 300 000 vojnika

1855. – Hrvatski slikar Vlaho Bukovac (pravo ime Faggioni, Biagio, Blaise) rođen je u Cavtatu, a umro u Pragu, 23. 4. 1922. Začetnik je i glavni predstavnik hrvatske moderne i svrstava se u red naših najplodnijih slikara. U Parizu studira na École des Beaux-arts u klasi A. Cabanela. Od 1880. ima vlastiti atelijer u Parizu. Radi (pod pseudonimom »Paul Andrez«) portrete pripadnika visokog društva za trgovce umjetninama (»Vicars Brothers« u Londonu) i sliku Isus prijatelj malenih (Mention honorable na Salonu 1888.) za engleskog industrijalca i kolekcionara Samsona Foxa. God. 1882. i 1883. boravio je na dvoru u Beogradu (Portret kraljice Natalije), odnosno Cetinju (portreti članova obitelji kneza Nikole), potom 1884.–85. u Dalmaciji i 1892. u Đakovu (Portret J. J. Strossmayera). Nastojanjem F. Račkog i I. Kršnjavoga seli se 1893. u Zagreb, gdje postaje središnja osoba svih umjetničkih manifestacija.

Njegovim zalaganjem izgrađeni su atelijeri za umjetnike i podignut Umjetnički paviljon. God. 1897. gradi vlastitu kuću i atelijer (Tomislavov trg 18). Zbog razilaženja u umjetničkim pogledima dolazi u sukob s I. Kršnjavim pa s mladim umjetnicima osniva secesijsko Društvo hrvatskih umjetnika. Razočaran polemikama oko izložbe »Hrvatski salon«, koju je društvo priredilo 1898., Bukovac se povukao u Cavtat. God. 1902. odlazi s obitelji u Beč, 1903. imenovan je izvanrednim, 1910. redovitim profesorom na Akademiji výtvarných umění u Pragu, gdje djeluje do smrti.

Bukovčevo djelovanje u Zagrebu obilježilo je početak novog razdoblja u hrvatskom slikarstvu, a tada radi velike dekorativne kompozicije: Dubravku i antologijski Gundulićev san. God. 1918. objavljen mu je u Zagrebu autobiografski tekst Moj život. Bukovac je najznačajniji hrvatski slikar s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, predstavnik akademskoga realizma koji usvaja stečevine plenerizma i simbolizma. Uz portret, koji je njegovo glavno područje, majstorskom virtuoznošću slika aktove, velike figuralne kompozicije i pejzažne studije.

1939. – Hrvatki slikar specijaliziran za povijesno slikarstvo, Oton Iveković, umro je 4. srpnja 1939. u Zagrebu u 71. godini života. Slikarstvo je učio u Zagrebu, Beču i Münchenu, a puno je putovao po domovini, Italiji, Njemačkoj i Americi te radio u atelijeru slavnog suvremenika Vlahe Bukovca. S tih putovanja često su nastale skice, a najčešće s putovanja po Lici, Dalmaciji i BiH. Jedno od najznačajnijih Ivekovićevih djela svakako je povijesna slika Dolazak Hrvata na more. Za Prvoga svjetskog rata slikao je na bojištima, a potkraj života povukao se u zagorski dvorac Veliki Tabor. Iveković je bio i ilustrator knjiga te je izrađivao nacrte povijesnih kostima za zagrebačko kazalište. Bavio se i publicistikom, pisao je o kostimografiji te putopise.

“Dolazak Hrvata na Jadran”

1998. – POBJEDA HRVATSKE NOGOMETNE REPREZENTACIJE U ČETVRTFINALU SP-a: U četvrtfinalu SP- a u nogometu u francuskom Lyonu 4. srpnja 1998. Hrvatska je pobijedila aktualnog europskog prvaka, Njemačku, sa 3:0. Nitko i nikada u povijesti svjetskih prvenstava nije na ovakav način, s tri pogotka prednosti, porazio uvijek snažnu Njemačku. Također, Hrvatska je bila zemlja koja nikada nije sudjelovala na svjetskom prvenstvu, a ušla je u polufinale. U Hrvatskoj je, kao i među hrvatskim navijačima diljem svijeta, vladala euforija. »Vatreni« su tom pobjedom vratili dvije godine star dug s Eura, a ta je utakmica proglašena jednom od najblistavijih pobjeda hrvatskog nogometa. Golove su za Hrvatsku postigli Jarni, Vlaović i Šuker, a izbornik je bio Miroslav Blažević.

1054. – Prva zabilježena eksplozija supernove dokumentirana u arhivima neke civilizacije datira iz 1054. godine, kada su kineski, arapski i indijanski astronomi u svoje zapise i usmenu predaju uvrstili blješteću zvijezdu na nebu koja je tamo stajala mjesecima i bila vidljiva i tijekom dana. Radi se o supernovi koja se nalazila blizu zvijezde Tauri u maglici Raka.

1776. – SAD: Drugi kontinentalni kongres u Philadelphiji, dva dana nakon zahtjeva za odcjepljenje Amerike od Velike Britanije, prihvaća Deklaraciju neovisnosti; podupire ju 13 kolonija uz istočnu obalu, koje time postaju Sjedinjene Američke Države. Otac Deklaracije nezavisnosti je Thomas Jefferson, treći američki predsjednik, koji je u Deklaraciji izjavio da je trinaest kolonija u Sjevernoj Americi od toga dana u ratu s britanskom krunom i da se ne smatraju dijelom britanskog kraljevstva. Uz to, naglašena su ljudska prava i činjenica da su svi ljudi rođeni jednaki, što je uzdiglo Deklaraciju na razinu povijesnog dokumenta. Točno 50 godina nakon tog dana umrla su dva potpisnika Deklaracije, drugi i treći predsjednik SAD John Adams i otac Deklaracije Thomas Jefferson.

1941. – U Beogradu politbirto CK KPJ prihvatio zaključak o početku oružanog ustanka u Jugoslaviji; u spomen na taj događaj u bivšoj se Jugoslaviji slavio 4. srpnja, od 1956. do 1990., odnosno Dan borca.

1943. – SOVJETSKI SAVEZ: Njemačka vojska počinje posljednju ofenzivu na istočnoj fronti: bila je to najveća tenkovska bitka u povijesti; na njemačkoj strani bilo je 2700 tenkova i 800 000 vojnika, na sovjetskoj 3600 tenkova i 1 300 000 vojnika.

Pokušaji njemačkih ofenziva (glavni zapovjednici feldmaršali Erich von Manstein i Günther von Kluge) završavaju 20. 7. Sovjetska protuofenziva u kojoj je uništeno čak 30 njemačkih divizija traje do 23. 8. (zapovjednici maršali Georgij K. Žukov i Konstantin K. Rokosovski).

Von Manstein dočekuje Hitlera koji je došao izvidjeti stanje na istočnom bojištu

 1946. Filipini postaju neovisni o SAD-u i izabiru republikansko uređenje.

1987. – Porota suda u Lyonu osudila nacističkog šefa lionskog Gestapa Klausa Barbieja na doživotni zatvor. Slučaj je ponovno upozorio na prikrivanje nacističkih zločinaca, ali i na to da njihovi teški zločini ne zastarijevaju. (zg-magazin)