Rezultati istraživanja „Hrvatska proizvodnja 2012. godine“

Iz dobivenih podataka vidljivo je da veličina poduzeća mjerena po broju zaposlenih ne utječe toliko na dobit. Gubitke bilježe i mala i velika poduzeća. Isto tako u skupini poduzeća koja pokazuju visoke dobiti (dobit veća od 10% prihoda) ima i malih i velikih, te nešto veći broj srednje velikih poduzeća / Svega 16,7% anketiranih poduzeća ulagalo je u inovacije, no veće prihode na novim proizvodima nisu ostvarila poduzeća koja inače pozitivno posluju

Fraunhofe ISI institut (Institut Systemtechnik und Innovationforsshung) iz Karlsruhea u Njemačkoj  u suradnji s Katedrom za Organizaciju i menedžment Ekonomskog fakulteta u Zagrebu (EFZ) proveo je zanimljivo i opsežno istraživanje o proizvodnji u Hrvatskoj u 2012. godini. Istraživanje hrvatske proizvodnje napravljeno je kada je u Hrvatskoj gospodarska kriza već uzela maha te su napravljene usporedbe u odnosu na pokazatelje iz istraživanja provedenog  2009. godine kada je kriza tek počinjala.  Rezultati su objavljeni na web stanicama EFZ-a i ovdje ćemo prenijeti neke podatke.

Može se reći da su se neka poduzeća dobro prilagodila ovom kriznom vremenu iako je opća slika lošija od stanja u 2009. godini. Naime, 2009. godine u uzorku je bilo svega 20% poduzeća koja su poslovala s gubitkom, dok je u 2012. godini taj postotak narastao na 48% poduzeća u uzorku. Prioriteti u 2009. godini su bili ulaganja u opremu i vjerojatno ovo negativno poslovanje je rezultat nabavke novih strojeva na kredit, pri čemu su rate kredita u međuvremenu narasle. Sada se pokazuje da visoko profitabilna poduzeća ulažu u znanje i vještine svojih zaposlenih u cilju poboljšanja kvalitete proizvodnje. Ulaganje u znanje i vještine zaposlenika može teoretski također poboljšati sposobnost inoviranja.

Konačni zaključak ovog istraživanja jest da su se hrvatska proizvodna poduzeća fokusirala na kvalitetu i na taj se način žele diferencirati od konkurencije. U protekle tri godine ostvaren je napredak u pogledu kvalitete i isporuke na vrijeme. Škart je smanjen s 3,7% ukupne proizvodnje u 2009. godini na 2,28% proizvodnje u 2012. godini. Isporuka na vrijeme je povećana s 89% u 2009. godini na 91% u 2012. godini. Izvoz proizvoda je također povećan s 40% u 2009. godini na 49% u 2012. godini.

Istraživanje je provedeno na uzorku koji zadovoljava kriterij, te su upitnici dostavljeni u poduzeća s više od 20 zaposlenih, a takvih je prema podacima Hrvatske gospodarske komore, 2012. godine bilo 1541. Istraživana je cijela prerađivačka industrija. U roku od mjesec i pol dana na dostavljene anketne upitnike odgovorilo je 120 poduzeća što predstavlja povrat od 8%. Tri godine ranije provedeno je vrlo slično istraživanje, također pod vodstvom Fraunhofer ISI instituta  kada je odgovorilo tek 89 poduzeća. Tada je prema tražilici HGK bilo više proizvodnih poduzeća i taj povrat je iznosio 7,3%. Ovo su mali povrati, ali još uvijek zadovoljavajući za izvršavanje analiza. U oba istraživanja provedena je analiza reprezentativnosti (da li poduzeća koja su odgovorila na upitnik mogu predstavljati i ona poduzeća koja nisu odgovorila na upitnik). U oba slučaja reprezentativnost je provedena na temelju industrija i veličina poduzeća i u oba istraživanja ona je bila zadovoljavajuća.

Upitnik je kompleksan i sadrži pitanja o proizvodnim prioritetima, o tehnologiji koja se koristi, o organizacijskim konceptima. Sadrži pitanja poput slijedećih: daje li se popratna usluga i što se pritom koristi, koliki su povrati na inovaciji i surađuje li se pri inoviranju. Veliki dio upitnika posvećen je pitanju relociranja proizvodnje iako je to pitanje zanimljivije razvijenim zemljama nego Hrvatskoj. Novi dio koji je ubačen u istraživanje 2012. godine postavljao je pitanja vezana uz uštede materijala i energije. Postalo je jasno da se u doba krize ne može konkurirati na svim područjima, te su se ispitanici jasno podijelili u tri kategorije. Na prvom mjestu je kvaliteta, zatim slijede cijena, isporuka na vrijeme i prilagodba kupcima (srednje važno), te popratna usluga i inovacije kao nevažno. Gledaju li se rezultati iz 2009. godine, vidi se da su svi prioriteti (osim kvalitete koja je bila vrlo važna) važni, dok gotovo i nije bilo kategorije nevažno.

Mali broj visoko profitabilnih tvrtki

Budući da je kvaliteta važan prioritet, ispitalo se objektivnim mjerama koliko se napredovalo u protekle tri godine. Kao objektivni pokazatelj korišten je postotak proizvoda koje je trebalo preraditi ili škartirati. U 2009. godini prosječna vrijednost škarta bila je 3,7% ukupne proizvodnje, dok je ona u 2012. godini, iznosila 2,28% proizvodnje. To znači, da se u protekle tri godine poduzele određene aktivnosti koje su smanjivale škart i kao rezultat je gotovo 40% smanjenje škarta. Ovo je značajan uspjeh. U upitniku iz 2012. godine, dodana su još i pitanja o tome vodi li poduzeće evidenciju o troškovima loše kvalitete i ukoliko da, koliko oni iznose u odnosu na ukupne prihode. Analiza je pokazala da svega 49% poduzeća u uzorku vodi tu evidenciju. Prema njihovim procjenama na lošu kvalitetu odlazi čak vrtoglavih 4,7% prihoda. Preporuka je stoga i ostalim poduzećima da počnu pratiti troškove koji nastaju zbog škarta jer su oni značajni.

Slijedeće što je napravljeno je podjela uzorka na profitne grupe. Svjedoci smo da je proizvodnom sektoru sve teže servisirati postojeće obaveze te je napravljena analiza po profitnim grupama i uspoređena s raspodjelom iz 2009. godine kada je kriza tek počinjala. Analiza pokazuje značajno povećanje poduzeća koji ostvaruju gubitke u 2012. godini (48% uzorka).

Kako bi ovaj izvještaj ipak bio konstruktivan, napravljena je analiza poduzeća koja ostvaruju dobit prije poreza veću od 10% prihoda kako bi se identificiralo što takva poduzeća rade kako bi ostvarivali takve poslovne rezultate. Stoga je uzorak podijeljen u pet profitnih grupa i analiziralo se što oni rade (po pitanju organizacijskih koncepata – budući da oni najviše utječu na kvalitetu koja se pokazuje kao glavni prioritet u hrvatskoj proizvodnji). Vidi se da nema puno jako profitabilnih poduzeća (5,8% uzorka) i da nema povezanosti s industrijom. Primjerice ako se pogleda samo proizvodnja prehrambenih proizvoda, samo je jedno poduzeće visoko profitabilno (dobit veća od 10% prihoda) dok četiri poduzeća u toj istoj industriji bilježi gubitke.

Inovacije i prihod

Slijedeće se analiziralo ima li veličina poduzeća veze s profitabilnošću, tj. jesu li velika poduzeća profitabilnija od malih jer imaju prednost korištenja ekonomije obujma. Iz dobivenih podataka vidljivo je da veličina poduzeća mjerena po broju zaposlenih ne utječe toliko na dobit. Gubitke bilježe i mala i velika poduzeća. Isto tako u skupini poduzeća koja pokazuju visoke dobiti (dobit veća od 10% prihoda) ima i malih i velikih, te nešto veći broj srednje velikih poduzeća.

Kada je riječ o primjenama organizacijskih koncepata, određeni se koncepti koriste se više od drugih. Najkorišteniji koncepti su standardizirane detaljne upute, timski rad, ISO 9000 standardi i metode preventivnog održavanja. To su ujedno i osnovni alati za osiguranje kvalitete. Uredno dokumentirane radne procedure osiguravaju temelj za uvođenje ISO 9000 standarda, koji je nužan za poslovanje s Europskom unijom. Timski rad u proizvodnji omogućava zaposlenicima da si međusobno pomažu i rješavaju probleme u proizvodnji, što kao rezultat ima bolju izlaznu kvalitetu. Također se značajno koriste metode za smanjivanje vremena za izmjenu alata što omogućava brzi prelazak na proizvodnju drugog proizvoda prema zahtjevima sa tržišta, a ne gomilanje nepotrebnih zaliha. Linije organizirane prema kupcu ili proizvodu omogućuju da se koncentrira na gotov proizvod, prate greške i troškovi vezani uz greške. Međutim, ono po čemu se visoko profitabilni značajno razlikuju od ostalih je u metodama koje potiču inovacije. Tu su prije svega davanje zaposlenicima slobodno vrijeme za istraživanje (primjerice Microsoft i druga velika poduzeća koja svoj uspjeh temelje na inovacijama potiču svoje zaposlenike da 30% svog radnog vremena posvete istraživanju za neku svoju ideju), stalno nadograđivanje znanja i kognitivnih vještina zaposlenika. Ovaj rezultat na prvi pogled sugerira da visoko profitabilna poduzeća svoje prihode ostvaruju novim proizvodima. Međutim, analiza pokazuje da je u uzorku od 120 poduzeća, svega 20 poduzeća (16,7%) inoviralo, i što je zanimljivo veće prihode na novim proizvodima su ostvarila poduzeća s negativnim, nego s pozitivnim poslovanjem.

Stoga ova analiza pokazuje da visoko profitabilna poduzeća ostvaruju svoje prihode na drugi način, a ne kroz inovacije proizvoda. Visoko profitabilna poduzeća ostvaruju tek 6,7% prihoda s inovacijama, 37,5% prihoda starim (postojećim) proizvodima. Moguće objašnjenje je da su negativna poduzeća investirala više u inovacije zbog čega je trenutno njihov prihod negativan. Istražilo se također, da li visoko profitabilna poduzeća ostatak prihoda ostvaruju uslugama.

Povećan uvoz sirovina

Naposljetku istraženo je odakle poduzeća iz uzorka nabavljaju ulazne sirovine, te gdje plasiraju gotove proizvode. Ono što se može primijetiti jest da je povećan uvoz sirovina u 2012. godini u odnosu na 2009. godinu (za otprilike 4%), ali je isto tako povećan i izvoz gotovih proizvoda (za otprilike 9%).

Analiza je napravljena na način da je uzorak podijeljen na visoko profitabilna i manje profitna poduzeća i promatralo se koje organizacijske koncepte ove grupe poduzeća koriste kako bi se dale preporuke poduzećima slabijeg poslovanja. Od svih najčešće korištenih koncepata vidi se da se profitabilna poduzeća najviše razlikuju u pogledu korištenja koncepata koji se tiču upravljanju vremenom zaposlenika (ostavljanje vremena zaposlenicima za rješavanje problema), te edukacijom i razvojem kognitivnih vještina.

Pretpostavilo se da visoko profitabilna poduzeća ostvaruju svoje prihode kroz inovacije ili dodatnim uslugama, međutim analiza je pokazala da visoko profitabilna poduzeća tek 6,5% prihoda ostvaruju inovacijama, 12% popratnim uslugama (direktno ili indirektno naplaćenim), te 38% prihoda ostvaruju sa starim proizvodima. Očito visoko profitabilna poduzeća ostvaruju svoje prihode i nekim alternativnim izvorima, a ne samo proizvodnjom.

Ovaj izvještaj je tek izvadak iz istraživanja hrvatske proizvodnje 2012. godine. Projekt se provodi u 12 europskih zemalja i vjeruje se da će se u dogledno vrijeme moći napraviti usporedbe s drugim zemljama. Cjeloviti izvještaj s grafikonima nalazi se na adresi:  http://www.efzg.unizg.hr/default.aspx?id=15542.

Pripremio: Boris Jagačić