Revizije – paravan za otimačinu?

Revizije – paravan za otimačinu?

Imamo stališ dobro plaćenih članova uprava koji ne znaju pročitati bilancu, ne razumiju se u financije, kojih nije briga za novac tvrtke u kojoj rade, ali znaju odabrati odoru sluškinje. Valjda neće morati vraćati nezaslužene beneficije i bonuse, jer kako će inače plaćati vile, poslugu i sluškinje

dr. sc. Viktor Simončič

Sve što su nam komunisti pričali o komunizmu je bila čista laž. Nažalost, sve što su nam komunisti pričali o kapitalizmu se pokazalo kao istina. (Ruska šala iz ranih 90-ih)

Viktor Simončič

Uvjeravali su me kako sam ranije živio u mraku i nepravdi. Samo je trebao doći kapitalizam kako bi obasjalo svjetlo i nebeska pravda. Otrežnjenje s našom inačicom kapitalističkog demokratskog društva došlo je odmah nakon što sam se izlaskom na referendum izjasnio za promjene. Primjeri privatizacija i beneficija novostvorenih elita, potpomognutih otimačima iz demokratskog svijeta, koji su za kikiriki dobivali teško stvarano obiteljsko srebro, bili su besramni. I sve manje pozitivnog vidim u odnosu na ono ranije. Živjeli smo u društvu temeljenom na jednakosti i socijalnoj osjetljivosti. Došli smo u društvo koje se temelji upravo na suprotnom.

Kako sam zamišljao, demokratski sistemi moraju imati demokratske sustave kontrole. A kako se onda dogodila Grčka? Odjednom slom i bankrot, dug od 300 i više milijardi eura, a godinama su najveći kapitalistički financijski revizori potvrđivali kako je Grčka stabilna, kako se može zaduživati …. Pa otkuda onda slom? Revizije su bile frizirane? Krivotvorene? Zašto? Pa da bi banke što dulje mogle davati za njih povoljne, a za Grčku nepovoljne kredite. A zar se banke nisu bojale rizika? Ma kaj god! Pa garancije je dala država. Pa kako Grčka sada ne može vratiti dug kojeg su uglavnom za svoju korist stvorile političke elite, građanima se uzima sve što se može, bacaju se u bijedu,… Bruxelles odobrava nova zaduženja, ali samo da Grčka novim zaduženjima, bankama, koje su pod upitnim, često lihvarskim uvjetima posuđivale novac, može vratiti posuđeno. I sada zamislite revizore, plaćene desecima i desecima milijuna koji nisu vidjeli kako je iscurio višegodišnji budžet Grčke?

I u Agrokoru (kao i u Grčkoj) – sve besprijekorno!

I u Agrokoru su revizije pokazivale kako je sve besprijekorno. Zašto? Da navuku naivne da i dalje daju kredite, i još važnije, da dioničari izvuku dividende na koje nisu imali pravo. I naravno, da rukovodeća elita pobere bonuse za dobro poslovanje, kojeg nije bilo. To je elita koja unisono izjavljuje kako nisu bili odgovorni za ništa, nisu potpisivali ništa, samo su glumili fikuse, koje je gazda bogato zalijevao novcem i beneficijama. Revizije su pokazivale kako je sve besprijekorno, a odjednom nema pustih milijardi. I zamislite revizore, plaćene milijunima koji nisu vidjeli kako je iscurio iznos (malo pretjerujem) skoro ravan polugodišnjem budžetu Hrvatske? Kako je znakovito bilo privođenje jedne od članica vrha Agrokora i slučajna pojava sluškinje, u besprijekornoj uniformi. Mislim sive boje, koja se dobro uklapa u fasadu vile i vjerujem na unutrašnje uređenje.

Drago mi je da konačno i kod nas možemo vidjeti nešto što se moglo vidjeti samo u Hollywoodu. Imamo stališ dobro plaćenih članova uprava koji ne znaju pročitati bilancu, ne razumiju se u financije, kojih nije briga za novac tvrtke u kojoj rade, ali znaju odabrati odoru sluškinje. Valjda neće morati vraćati nezaslužene beneficije i bonuse, jer kako će inače plaćati vile, poslugu i sluškinje.

U duhu kako je sve u redu je i primjer kako je tvrtka Crosco na obnovama naftnih platformi (svjesno?) izgubila desetke milijuna dolara, uz što je bio navodno povezan i suprug ministrice Martine Dalić. Ministrica je oštro stala u obranu supruga utvrdivši kako su državna tijela taj (propali) posao ocijenila s 5+. Sve 5 +. Kao u Grčkoj i u Agrokoru?

Ako se netko pita kakve to veze ima s okolišem, odgovor je da itekako ima. Siguran sam da je bilo onih koji su i prije 5 i 10 godina upozoravali na moguće marifetluke u poslovanju Agrokora. I osobno sam bezuspješno pokušao upozoriti na štetne projekte sufinancirane od EU. Pisao sam, sve do predsjednika EU-a Jean Claude Junckera, onom koji simpatično štipa našeg premijera i šalje mu puse. Moji dopisi i njegovi odgovori bi mogli pomoći ako se ikada usudimo podići glasić protiv štetnih projekata koje fnancira EU, odlučimo li se na više nego potreban postupak derogacije spram preuzetih obaveza prema Uniji. Njegov odgovor kako je sve u redu ne začuđuje. Vjerojatno postoje revizori koji utvrđuju kako je sve u redu kada se događaju centri gospodarenja otpadom kao Marišćina ili uređaji za pročišćavanje kao u Sisku.

I razumijem predsjednika EU. Bio je dugogodišnji predsjednik vlade Luksemburga koja je navodno pogodovala velikim tvrtkama da izbjegavaju plaćanje poreza, ako je vjerovati istraživanjima Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara. Doznali su da velike kompanije izbjegavaju plaćanje poreza u matičnim zemljama zahvaljujući specifičnim ugovorima, takozvanim »pismima utjehe«, koje im izdaje ministarstvo financija u Luksemburgu. Većinu takvih ugovora za svoje međunarodne klijente isposlovao je PricewaterhouseCoopers (PwC), jedna od najvećih računovodstvenih firmi u svijetu, koja je izradila i reviziju u Agrokoru. Kako je napisano u izvještaju, stoga nije teško naći međunarodnu kompaniju koja nema svoj ured u Luksemburgu. Posebno s obzirom da im u takvim uredima zaposleni uopće nisu potrebni. Dovoljno je imati poštanski sandučić. U samo jednoj uredskoj zgradi je prijavljeno više od 1600 firmi, u drugoj oko 1450, a u trećoj svoje »urede« ima 1300 firmi.

Astronomski skupi savjetnici

Prije pisanja u EU pokušao sam kod nas upozoriti na štetne projekte. Ministri i direktori Fonda nisu ni tada, kao što ne čine niti danas, odgovorali. Je li posrijedi šutnja administracije kao novi standard kojeg su donijele demokratske promjene, bahatost ili se pak radi o nedostatku kućnog odgoja – »kinderstube« – nije znano. No na moja upozorenja je odgovorio DORH. U pripremi odgovora DORH je pitao one na koje sam upozoravao imali li problema. Oni, na koje sam ukazao su rekli DORH-u kako je sve u redu. Pogledajte odgovor. Nemreš belivit! I sve je bilo u redu do danas. A danas baš i nije u redu, o čemu govore protesti radi udvostručenja računa za odvoz otpada u Rijeci. Protesti u sredinama kao što je Sisak, gdje su uvaljeni projekti koji su nepotrebni i za građane neodrživi mogu se očekivati tek kada i tamo dođu na naplatu poduplani računi. A sve je bilo za 5+, poduprto stranim savjetnicima i vjerujem besprijekornim revizijama.

I pročitam kako je Hrvatska od Međunarodne banke za obnovu i razvoj dobila zajam od 22 milijuna eura iz kojeg će financirati savjetničke troškove u sklopu projekta modernizacije i restrukturiranja cestovnog sektora. Savjetnici će koštati 5,5 milijuna eura. Naravno, uglavnom strani savjetnici. Strani krediti se nekako po pravilu troše na strance. A izgleda da kod nas niti nema pameti koja je u stanju brojati automobile. Stranci će pomoći i u reprogramiranju dugova. Kod nas nema nikoga tko i to zna. A 5,5 milijuna niti nije sitnica. Ako će savjetovati stranci, uz njihovu mjesečnu bruto plaću od nekih 20 – 25 000 eura, ispada da će na studijama, onako s prstom na čelu kroz godinu dana raditi njih 25 – 30.

Siguran sam da će tako nastati debela studija. Studija će biti malo tanja, ako će stranci obračunavati radne dane. Onda bi to lako moglo biti i 2 000 eura po danu i samo 10 – 15 mudro mislećih eksperata. No, kako je na ovim prostorima česta praksa, stranci za male pare angažiraju naše, koji rade za višestruko manje iznose. U takvim računicama vrijedi čak i odnos: 1 stranac = 20 naših! Jer nama je (najčešće) dozvoljeno raditi kao druga ili treća ruka. Za vođenje poslova prebrojavanja automobila nismo dovoljno europeizirani. I uz ovaj nerazmjer iznosa za prilično jednostavne savjetničke poslove zapazio sam da će se 500.000 eura potrošiti za revizorske usluge. Nakon Grčke, Agrokora, Marišćine, Siska i Crosca, čemu revizori kada se zna da će sve biti za 5+?

I jasno mi je zašto ne vide revizori, EU i domaća birokracija i institucije. Isplati im se. Kazne za marifetluke minimalne, a zarada takva da se osigura par generacija. Skoro bi se upitao zašto ne vide oni koji bi morali vidjeti? Zato jer smo napravili državu u kojoj pravda i pravednost nisu cilj, već samo prepreka. One koji u normalnim državama pokušavaju spriječiti marifetluke, kod nas su postavili oni koji rade revizije i oni koji na falsificiranim revizijama žive. Postavljeni su ili kupljeni od onih koji su im dali bezobrazno povoljne kredite, koji će ili njima ili njihovima dati kancelariju, sekretaricu i fikus, kreditne kartice i bonuse, iako nemaju veze s financijama. Takvima pripada (često) i članstvo u nadzornim odborima i upravama. Pripada li im i članstvo u stališu imaoca sluškinja u prikladnim uniformama?

Ostavi komentar

*