Referendum!

Referendum!

Svojom neeuropskom i protueuropskom politikom Europska Unija bi i Hrvatsku obvezala da trajno slijedi strategiju pretvaranje Europe u podružnicu svjetskog tržišta, strogo je sprječavala da izgradi primjeren nacionalni politički sustav i uporno onemogućivala da politiku vodi u interesu svojeg naroda

Ako na Referendumu odbijemo pristup Uniji, ona će nas čekati da joj pristupimo. Nakon oporavka, ako Unija opstane, možemo ponovo razmotriti pitanje pristupa. Referendum nam je prigoda da spriječimo prodaju Hrvatske Uniji koju kuju hrvatske političke stranke

Mr. Zdravko Mršić

Povjerenje građana u politiku može se obnoviti samo političkim ponašanjem ljudi na vlasti, kojima je prijeka zadaća ne provoditi liberalističke direktive Bruxelelsa u Republici Hrvatskoj, nego braniti interese hrvatskog naroda, brinuti se za namicanje dobrobiti i štititi hrvatsku zemlju.
Hrvatske političke stranke nisu samo iznevjerile narodno povjerenje, nego su hrvatski narod ostavile na cjedilu svjetskog tržišta. One sad sve odreda žele Hrvatsku prepustiti Europskoj Uniji, koja već uništava svoje narode. Stranke su nas u presudnom, povijesnom, sudbinskom trenutku poredale pred zid Europske Unije da nas u žurbi pokose Referendumom.
S obzirom da ni prethodne ni sadašnje vlasti nisu ni pomislile izraditi poštenu i obuhvatnu studiju dobrobiti i pogibelji koje Republici Hrvatskoj pristupanje EU, nebrojeni među nama vide da nas političke stranke pokušavaju privesti u tamnicu Europske Unije „kao guske u maglu“, kako je 1918. godine rekao Stjepan Radić. Pristup Hrvatske Europskoj Uniji osim određenih prednosti donijet će Hrvatima i veliko zlo. (Eurooptimizam raste samo kod mladeži, koja smatra da joj pristup EU pruža prigodu da umakne iz RH.)
Hrvatska je zapala u velike nevolje zbog ugađanja volji Europske komisije tijekom takozvanih prijepristupnih ugovora. Pregovori su bili diktat, kojime su hrvatskim vlastima nametnuti unutarnja i vanjska politika, vođenje gospodarstva, pravosudna praksa i sigurnosna politika, a narodu nametan tuđi liberalistički sustav uvjerenja, kojime je zatirano hrvatsko narodno životno zajedništvo. Posljedice tog postupka su:
•    uvođenje nakaznog političkog sustava, koji sprječava da se vodi nacionalna politika;
•    povlačenje države iz gospodarstva putem liberalizacije vanjske trgovine, privatizacije državnih poduzeća i prirodnih izvora te putem odustajanja države od uređenja domaćih tržišta robe, usluga, rada i novca;
•    potpuna deindustrijalizacija Hrvatske, čime je spriječen rast gospodarstva, stvorena vojska nezaposlenih ljudi, opao izvoz dobara i usluga te osiromašen golem dio hrvatskog pučanstva;
•    odustajanje države od zaštite ljudi i naroda, rada i vrijednosti rada, nacionalnog prostora i prirodnog blaga te okoliša i klime;
•    pravna nesigurnost građana te izloženost političara i branitelja Domovinskog rata sudskom progonu tuđih pravosudnih tijela;
•    uništenje obrazovnog sustava i unakaženje nacionalne kulture;
•    srozavanje razine fizičke sigurnosti građana, obitelji i cijelog naroda;
•    razaranje uvriježenog hrvatskog sustava uvjerenja, koje uništava hrvatsko obiteljsko, zavičajno i narodno životno zajedništvo, bez kojega nema opstanka naroda i njegova ostanka na njegovoj zemlji.
Hrvati i Hrvatska sad vidno propadaju pa Hrvati trebaju smjesta pružiti otpor propadanju i za svoj spas skupno se pokrenuti, kako bi svoj opstanak i svoju budućnost zajamčili:
•    preuzimanjem svoje države u svoje ruke;
•    izgradnjom vlastitog politički sustava, koji će omogućiti državi da promiče dobrobit naroda,
•    vođenjem vlastite unutarnje i vanjske politike;
•    ponovnom industrijalizacijom zemlje;
•    vlastitim iskorištavanjem i iskorištenjem hrvatskog prirodnog blaga;
•    zaštitom ljudi, naroda i države od navale svjetskog tržišta i kapitala;
•    obnovom i osuvremenjenjem obrazovnog sustava, kojime bi se u zemlju vratili i stručno i integralno znanje;
•    obnovom i promicanjem ljudskog i narodnog životnog zajedništva te obnovom i ob-ranom uvriježenog sustava uvjerenja, uz koji su Hrvati stoljećima opstali i ostali na svojoj zemlji.
Širenje Unije na istok ne služi stvaranju europskog zajedništva, koje bi omogućilo stvaranje većeg bogatstva europskih naroda. Ono služi samo širenju svjetskog tržišta na Europu te jačanju političkog i gospodarskog utjecaja kapitala, jer se Unija od zajednice svojih naroda pretvorila u agenta svjetskog kapitala i liberalističke ideologije.
Europska Unija je karikatura Europske Ekonomske Zajednice, za koju su se Hrvati bili opredijelili 1990. godine. EEZ bila je sijelo zajedništva, suradnje i uzajamnosti naroda, koji su jamčili mir, sigurnost i blagostanje. EU se pokušava iz siromaštva izbaviti daljnjim zaduživanjem, a ne radom. Europa je naglo počela zaostajati za ostalim dijelovima svijeta, koji je donedavno predvodila. Globalizacija uništava Uniju, ali i cijelu Europu, kojom Unija pokušava gospodariti.
Svojom neeuropskom i protueuropskom politikom Europska Unija bi i Hrvatsku obvezala da trajno slijedi strategiju pretvaranje Europe u podružnicu svjetskog tržišta, strogo je sprječavala da izgradi primjeren nacionalni politički sustav i uporno onemogućivala da politiku vodi u interesu svojeg naroda. Europski narodi sve više uviđaju da bi rasap Unije bio bolji od njihove propasti kao naroda i da bi taj rasap mogao otvoriti put novom zajedništvu naroda Europe, koje Unija sad priječi. Narodi Unije čekaju da se oslobode Unije, kako bi postali slobodnima za uspostavu suradnje i zajedništva.
Hrvatski narod zna što bi trebalo poduzeti da zaustavi propadanje. Zna da se treba okrenuti k sebi i posvetiti sebi, kako bi razvio svoje mogućnosti, uporabio svoje znanje te iskoristio položaj svoje zemlje i svoje prirodno blago. Međutim, ništa od toga ne će biti moguće izvesti nakon pristupa Uniji. Od Unije sad strahuju i narodi koji su je utemeljili ili koji su joj naknadno pristupili.
Pristup Hrvatske Uniji nije jedini hrvatski izbor. Nama je potrebna sloboda, kako bismo izabrali prave strategijske partnere u širokom svijetu. Unija nije dobar partner, nego zao gospodar.
Balkan je nakon dosadašnjeg širenja Unije postao strategijski najosjetljiviji dijelom Europe. Zapad putem Unije nastoji sačuvati politički utjecaj na Balkanu i zadržati ga za se. Za to im trebaju Hrvati kao Predziđe Zapada.
Ako na Referendumu odbijemo pristup Uniji, ona će nas čekati da joj pristupimo. Nakon oporavka, ako Unija opstane, možemo ponovo razmotriti pitanje pristupa. Unija nije za nas, a pokazala je da više ne služi ni narodima svojih sadašnjih članica. Referendum nam je prigoda da spriječimo prodaju Hrvatske Uniji koju kuju hrvatske političke stranke.