Razgovori fini o INA-i

Razgovori fini o INA-i

Nigdje nema računice kolika je očekivana godišnja zarada zarada na eventualno uloženih 10 milijardi kuna. Je li to 2 % ili 6 % ili možda više

Hanibal Salvaro

Novine i mediji su puni priča o otkupu INA-e. Političari, novinari, stručnjaci, akademici, znanstvenici i dobar dio običnog puka gotovo da su postigli konsenzus o opravdanosti kupovine INA-e. Prava samoupravna rapsodija. Spominje se i cifra o potrebnih cca 10 milijardi kuna. Jedino postoje raznolike ideje na koji način namaknuti i pronaći potrebne novce.

Ali kako se radi o mega poslu, zbunjuje da nigdje nema računice kolika je očekivana godišnja zarada zarada na eventualno uloženih 10 milijardi kuna. Je li to 2 % ili 6 % ili možda više. Neki pak pesimisti misle kako bi ovaj projekt mogao niti neki novi Obrovac. Drugi pak tvrde kako razmišljanja u kojima su strateški (uostalom, mnogi kada nemaju jasne vizije i dobre računice pričaju puno o strategiji) i ne znam kakvi još interesi važniji od mogućeg godišnjeg, ali i dugoročnog profita su na tragu, nadali smo se napuštenih, razmišljanja Bakarića i Kardelja.

Zato bi možda trebalo pokušati izračunati bi li ulaganje u recimo kvalitetni turizam, proizvodnju ekološke hrane, proizvodnju mobitela i kompjutora te eventualno u znanost i umjetnost, bilo ekonomski korisnije (uostalom kada bi se neki “manje važni projekti” kao što je primjerice zagrebački advent više koristili kao poslovni uzor možda bi bilo korisnije). Ali ne izraženo nekim elokventnim uratcima, nego konkretnim ciframa.

Jer u zadnjih 70 godina smo se inače nagledali mnogih projekata koji često nisu bili odraz zdrave računice, ali su prezentirani na takav način da mogu izazvati iskreni dobronamjerni aplauz. Mudrost i euforija baš i nisu u srodstvu.

Hanibal Salvaro

Komentari su zatvoreni