Razgovor maturanata

Razgovor maturanata

»Pred dvije godine u Hrvatskoj se promicala ideja da je Hrvatskoj turizam sudbina. No onda su nam stranci rekli da turizam baš i ne može biti strateški pravac, već dobrodošla niša. Nedugo zatim sam pročitala da se sada uzor našega zdravstvenog turizma, uključivo pretvaranje Hrvatske u starački dom EU, Florida reindustrijalizira zahvaljujući plastičarskoj industriji. Zato sam odustala od studija za radno mjesto u turizmu«

prof. dr. Igor Čatić

Razgovara dvoje maturanata. Pita Ivica Anu, što ćeš studirati? Pratim društvene trendove i što mi pričaju znanci. Stoga sam odlučila studirati za radno mjesto javnog bilježnika. A gdje se to studira i zašto baš taj studij? A što ćeš ti Ivice studirati? Htio sam po obiteljskoj tradiciji studirati za neko proizvodno zvanje, npr. strojarstvo. Međutim, odlučio sam se studij IT-a jer za to postoje važni razlozi.

Dobro, kaže Ivica, možeš li mi Ana rastumačiti zašto baš za radno mjesto javnog bilježnika? Što su bile alternative?

Pred dvije godine u Hrvatskoj se promicala ideja da je Hrvatskoj turizam sudbina. Što je kasnije gromoglasno pretvoreno u zdravstveni turizam koji će pretvoriti Hrvatsku u Floridu naše drage Europske unije. No onda su nam stranci rekli da turizam baš i ne može biti strateški pravac, već dobrodošla niša. Nedugo i za to sam pročitala se sada uzor našeg zdravstvenog turizma, uključivo pretvaranje Hrvatske u starački dom EU, Florida reindustrijalizira zahvaljujući plastičarskoj industriji. Zato sam odustala od studija za radno mjesto u turizmu. A na izbor studija za javnog bilježnika potakla me je priča bakine najbolje prijateljice koja se trenutno bakće s ostavinom. Evo što sam čula:

»Sudovi određuju s kojim ćeš javnim bilježnikom provesti ostavinsku raspravu. Određen mi je jedan vrlo simpatični javni bilježnik. Vrlo brzo je završio posao i naknada koju je tražio činila mi se primjerenom slučaju. Ali znaš kako je. Onaj koji se bavi ostavinom je smeten. Zaboravila sam upisati dva računa. Jedan račun je trebalo zatvoriti, a s drugim računom je trebalo nešto učiniti. Dodatni spis za naknadno pronađenu imovinu, koji je sadržavao samo dva odjeljka s brojevima računa platila sam jednako kao i prvi spis, šest puta dulji. I sada valja pozorno pročitati što se događalo.

Pitam se koja su to pravila da su mene uvijek tražili rješenje o ostavini da saznam stanje računa, a javni bilježnik bez problema to saznaje. Krši li se time bankarska tajna? Ili to odgovara državi da naplati svojih 25 posto? Tu zaista ima svega i svačega.

U jednoj banci moj je suprug imao neki račun koji mu je ostao kao starijem umirovljeniku od svojedobne naknade. Radilo se o nešto kuna. Kada sam došla u banku, rekli su mi da su ga zbog mirovanja ukinuli. Ima pravo ministar G. Maras kada traži da se ta sredstva uplate u posebni državni fond. Došla sam u drugu banku da zatvorim drugi račun u visini od 122 kune. Rečeno je da nije dovoljno imati samo rješenje o ostavini. To morate registrirati kao naknadno pronađenu imovinu. Za to je javni bilježnik zatražio 15 puta višu sumu od vrijednosti računa. Istini za volju, drugi račun je isplativiji. I onda sam saznao kako je određena suma za dodatno rješenje. Javni bilježnik je provjerio stanje tog računa i prema njemu odredio visinu naknade. Pitam se koja su to pravila da su mene uvijek tražili rješenje o ostavini da saznam stanje računa, a javni bilježnik bez problema to saznaje. Krši li se time bankarska tajna? Ili to odgovara državi da naplati svojih 25 posto? Tu zaista ima svega i svačega.«

I kaže Ana, tada sam odlučila da ću studirati za radno mjesto javnog bilježnika. Nažalost sam saznala da se ne može tu studirati, već se mora studirati pet godina prava (zvanje), a tek se onda može ispuniti uvjete za javnog bilježnika. A predbolonjski studij prava trajao je samo četiri godine. No dobro, studirat ću onda pravo jer čujem da su potrebe za javnim bilježnicima u Hrvatskoj ogromne.

Zašto želim biti javni bilježnik?

I nastavi Ana, a zašto ćeš ti Ivane studirati nešto s područja IT-a? Ivan je odgovorio. »Slušao sam razgovor moga oca i njegovog inače izvrsno obaviještenog prijatelja. Kaže, proizvodna zanimanja u EU nemaju veliku budućnost. Prema podatcima njemačkog tehničkog tjedniku, u Europi od 2008. nestalo 3,5 milijuna radnih mjesta u proizvodnim zanimanjima i Europa se nezaustavljivo dezindustrijalizira. A naši su političari nedavno proučavali u SAD važnost IT-industrije i sada to ponovno promiču. Naime, pred gotovo tri desetljeća vratio se iz SAD jedan mladi stručnjak i odmah postao republičkim sekretarom za znanost. On je promicao ideju o IT-u. U IT-sektoru može se brzo mijenjati zanimanje, sada si web dizajner, pa naučiš photoshop, pa naučiš još neki novi program za kojeg sada ne znamo. A kažu da se u medicinskim trendovima traži najviše upravo IT-stručnjaka. A to se da naučiti sve na razini popularnih bakalara. Teko poneki su potrebni s magisterijem ili doktoratom. Studirat ću za bakalara na području IT-a.

Meni se čini ovaj razgovor dvoje maturanata vrlo poticajnim i trebalo bi ga podrobnije proučiti. Osnovna poruka je treba li obrazovati za zvanje koje stvara osnove za životni vijek, uz kasnija usavršavanja za ipak relativno bliska zanimanja. Ili kako to promiču naši političari i dio gospodarstvenika – za radno mjesto. Koje će mnogi često mijenjati. Prema nedavnoj anketi u SR Njemačkoj samo 50 % ispitanika očekuje da će raditi u istom poduzeću na istom mjestu do 2025.

Komentari su zatvoreni