Ravnopravnost i jednakost

Ravnopravnost i jednakost

U Hrvatskom smo desetljećima imali oko 1,5 milijuna novih sudskih predmeta po godini. Sve do prije 2-3 godine. Kad tu brojku stavimo u odnos prema broju stanovnika, moglo bi se reći da u prosjeku svaki drugi odrasli građanin RH ima »svoj« spor. A stručni pomagači se u pravosuđu koriste u 80 % svih sudskih predmeta

Branko Holzer, dipl. inž.

Branko Holzer

Na putu razumijevanja i tvorbe zakona nalaze se pitanja ravnopravnosti i jednakosti. Općenito, uspješnost modernih država uvjetovana je kvalitetom ravnopravnosti, uz prihvaćanje i njegovanje tolerancije nejednakosti zbog postojećih, trajnih prirodom stvorenih činjenica. Ali, pojavila se i »nova«, drugačija nejednakost stvorena djelovanjima i razvojem civilizacije i tzv. pravosudnih sustava. Pa i o rješavanju te nejednakosti ovisi uspješnost i demokracija država.

Jednakost i nejednakost i dalje su različito razumljivi i prihvaćeni pojmovi. Kako to izgleda i kod nas moguće je naslutiti iz ovog prikaza.

Na koricama knjige Vještaštvo – pozicioniranje u društvu i pravosuđu Hrvatske s ulaskom u EU (B. Holzer, 2014.), napisano je : »Ne stvaramo niti poštujemo kompeticiju i ne držimo do selekcije boljeg od lošijeg. Zamijenili smo značenje ispravne sintagme da svi moramo biti ravnopravni, ali jednaki nismo niti možemo biti. To mnoge smeta i boje se toga! Ne zauzimamo se za jednoznačne i unaprijed poznate kriterije za sve i svakoga. Iz sadržaja knjige moguće je zaključivati i o ispravnosti stajališta da u društvu bez kriterija ne može biti napretka za sve, nego samo za neke«.     

Sintagma SNN

Veoma je važno baš u pravosuđu i djelovanju tzv. pravne države imati usađene pojmove ravnopravnosti i jednakosti. Sudovanje mora počivati na sintagmi SNN, samostalnosti, nepristranosti i neovisnosti. Prva dva pojma lakše je razumjeti. Samostalnost ovisi najviše o znanju i kulturi sudaca. Nepristranost ovisi o kvaliteti i primjeni zakona i pravila. Ali treći pojam ove sintagme neovisnost nije tako jednostavan. Neovisnost je slojeviti pojam i nalazi se u neobičnim pozicijama čovjeka prema okolini i obratno, a ovdje govorimo o sucima. Čak ako je sudac »samo« bolestan, njegova neovisnost je upitna u sudovanju. Sjetimo se medijski eksponiranog slučaja Horvatinčić, gdje se saznalo da nadležna sutkinja ima navodno tešku bolest i da je u tom stanju sudila, a o presudi i tzv. sinkopi osumnjičenika ima mnogo prijepora.

U pitanjima ravnopravnosti i jednakosti te dostupnosti pravosuđa postoje određeni dokumenti Ujedinjenih naroda, Europske unije i tzv. strukovnih organizacija Europe i svijeta. Više tih i takvih dokumenata navedeno je u spomenutoj knjizi Vještaštvo… U popisu literature i izvori informacija, a ovdje se navodi dio toga:

  • Izviješće EU za efikasnost pravosuđa u 2006.g.
  • Mišljenje br.11 (2008) Savjetodavnog vijeća europskih sudaca (CCJE) o kvaliteti sudskih odluka za Odbor ministara Vijeća Europe, 18.12.2008.g.
  • Međunarodna načela neovisnosti i odgovornosti sudaca odvjetnika i tužitelja
  • Međunarodna udruga pravnika u Ženevi 2004.g.
  • Magna Carta sudaca, Savjetodavno vijeće europskih sudaca-CCJE, 10, 2010.g.
  • Zaključci, Stručna komisija Međunarodne udruge sudaca, 2007.g.u Norveškoj, itd.

Sukus svih dokumenata leži u obvezama država i međunarodnih institucija osiguravanje ravnopravnosti svih pred pravosuđem i zakonima domicilnih država, kao i međunarodnih institucija i omogućavanje pristupa sudovanju svima, pod jednakim uvjetima – malima i velikima, siromašnima ili bogatima, jakima ili slabima te priznavanje postojanja nejednakosti i razvijanja toleranciju u više smjerova. Ono što je možda nevidljivo svima u tim dokumentima, ali još važnije u stvarnosti je to, da svi nepravnički stručni pomagači u pravosuđu, obuhvaćeni pojmom vještaštvo, mogu utjecati pozitivno ili negativno na ravnopravnost i jednakost svojim djelovanjima.

Značaj pomagača u pravosuđu

Da pojasnimo, nepravnički pomagači u sudovanju su stalni sudski vještaci, miritelji, mjeritelji, sudski tumači, stečajni upravitelji, prevoditelji, ali i odvjetnici i neki drugi. Njihova važnost je vidljiva iz hrvatskog primjera koji slijedi. U RH smo desetljećima imali oko 1,5 milijuna novih sudskih predmeta po godini. Sve do prije 2-3 godine. Kad tu brojku stavimo u odnos prema broju stanovnika, moglo bi se reći da u prosijeku svaki drugi odrasli građanin Hrvatske ima »svoj« spor. Od nas, oko 3 milijuna odraslih, pola je sposobnih da budu tužitelji ili tuženi, ili da traže »neku« pravdu! Uz to se koriste svi stručni pomagači u pravosuđu u oko 80 % svih sudskih predmeta.

Ravnopravnost među ljudima koju razumijemo i živimo je dostignuće civilizacije i demokracije iako to nije jednako u cijelom svijetu. Druga strana ovog pojma je neravnopravnost, a negdje i bukvalno naličje, također je plod stanja i razvoja procesa nastojanja i djelovanja ljudi i zajednica – društava. Jednakost i nejednakost nemaju atribute ravnopravnosti i to nisu prvotno stanja ili rezultati nastojanja regulacije života i rada odnosno rezultati zakona i konvencija. To su u osnovi prirodna stanja stvari u svemu. Može se reći da jednakost korespondira s ravnopravnosti i jednakosti kada je ima i moguća je. Ravnopravnost utječe na smanjenje nejednakosti, ali dijelom i na povećanje jednakosti.

Najjači i dalje imaju »prednost« u svemu

Ravnopravnost ili jednakost pred zakonima i pravnom državom u području materijalne proizvodnje, u prometu roba i usluga ima svoje specifičnosti. Čini se da tu zaostajemo ponešto od razvoja i stanja glede ravnopravnosti života i rada ljudi u razvijenim demokracijama. Globalizacija je širom otvorila vrata ovoj temi i stvarnosti, u kojoj se ponovo vraća i određena neravnopravnost. Osim nejednakosti koja je opće poznata kao prirodno stanje , pojavljuje se neka druga nova nejednakost, zbog neravnopravnosti.

To se dobro može predočiti kod načina nuđenja usluga i roba iliti marketinga te prodaje roba naročito široke potrošnje i usluga. Pitanje je zašto a odgovor glasi. Široka potrošnja je ključ svih zarada, kao »igra« malih iznosa a velikih brojki učesnika od 3, 4, 5 ili više milijardi ljudi!

Nastavlja se konstatacijom da najjači imaju »prednost« u svemu i da u tzv. tržišnoj borbi, pa bila ona i tzv. slobodna tržišna utakmica, tu naročito imaju prednosti. Najmoćniji uspijevaju, a mali i slabiji gube i nestaju s tržišta. Moderni marketing je postao sredstvo postizanja ciljeva i stvaranja neravnopravnosti i nejednakosti na tržištu. Za primjer, oni snažniji mogu platiti višestruko više reklama, projektirati ih prema svojim interesima i tako postići ciljeve, prodati svoje robe i usluge Također i »omalovažiti« svoje konkurente i smanjiti utjecaj slabijih i uništiti ih ponekad. To je kako se čini i najvažnijim ciljem najjačih! Nakon toga mogu raditi »svašta«, odnosno ono što žele ili trebaju.

Poenta leži u činjenici da najjači nisu u obvezi »paziti« na slabije u ovoj tzv. slobodnoj tržišnoj utakmici, osim koliko to »neki« zakoni i »neki« kriteriji traže, ali toga je premalo. Slabi niti ne mogu dovoljno utjecati na ravnopravnost zbog logički razumljivih stanja iz svoje manje snage u svemu i time ograničenih mogućnosti. Osim toga, valja naglasiti da se tržišna utakmica naziva i »vučja borba« na tržištu, a jakima se i podilazi na više načina, a to sve više i češće rade političari, koji donose zakone pa i kriterije, naravno u interesnoj povezanosti s kapitalom.

Znamo da postoje gospodarske komore, različite arbitraže i slične institucije kao nezavisne ili uz vlast vezane institucije, ali koji su više ili manje arbitri. Dometi takvih institucija nisu dovoljni i ne dopiru kada treba i koliko treba na potrebna mjesta događaja. Osnovni je razlog ali i kao uzrok tome opet njihova premala veličina i snaga u svemu. Uz sve navedeno, može se doći do zaključaka, da u tzv. slobodnoj tržišnoj utakmici i nema ravnopravnosti, a nadalje nema niti može biti jednakosti. Negativnosti su već prevelike! U svemu se nazire sve veća nesloboda ljudi.

Umjetna nejednakost i put prema uzurpaciji i diktaturi

Pođimo sada od onoga što je najvažnije danas u tzv. uređenom društvu, a to su zakoni i tzv. pravna država. Ako su zakoni dobri a netko ih se ne pridržava, normalno je da taj bude označen presudom suda kao prekršitelj zakona. Presuda mora i treba uvijek imati poruku svima drugima te biti zakonita kao i pravična. U svijetu kada se sve više govori o zakonitosti sve je manje pravičnosti pa mnogo toga sve češće izgleda kao stvar kompromisa. Sankcija izrečena nekome stvara »strah« kod drugih da ne čine nedozvoljeno – nezakonito. Time se stvara ravnopravnost i strah ali prema činjenju nezakonitosti, obavještava sve o postojanju ravnopravnosti, pa je to veoma važni kriterij svima. Moguće je da se tu određeni krug zatvara. To vrijedi onima koji su ravnopravni i onima koji su jednaki ili nejednaki.

Kada zakon nije dobar, razložan i razumljiv svima podjednako a primjenjuje se pa i selektivno, prema bogatima i moćnima na jedan, a prema drugima na drugi način, prisutna je nezakonitost. To rađa neravnopravnost a onda je moguća i ona neprirodna nejednakost i zatim određeni strah. Taj strah je logičan kod nekih, pa ga uzimaju kao opravdanog, ali kao strah od gubitka svojih ne legalnih prava pa i gubitaka, koje ugrožava egzistenciju vlastite obitelji. To je strah zbog nezakonitosti i neravnopravnosti i zatim nejednakosti uzrokovanih lošim porukama iz loših presuda sudova! To je umjetna nejednakost bez kriterijskog društva, a to dovodi do podčinjenosti i drugih negativnosti u društvu sve do uzurpacije i diktatura.

– Autor je stalni sudski vještak iz Siska –

Komentiraj

*