Rački i Bučar, imenjaci koji će ostati zapamćeni u našoj povijesti

Rački i Bučar, imenjaci koji će ostati zapamćeni u našoj povijesti

Velike kulture i erudicije, ali i energije, Rački će podnijeti najveći teret ostvarenja i osnivanja važnih kulturnih ustanova, kao što su Akademija i Sveučilište u Zagrebu / Bučar je pokretač uvođenja mnogih sportskih disciplina u Hrvatskoj, primjerice, gimnastike, skijanja, hokeja na ledu…

Dogodilo se na današnji dan, 25. studenoga:

1828. – U Fužinama u Gorskom kotaru rođen Franjo Rački (umro 13. veljače 1894. u Zagrebu). Na području povijesne znanosti, a i u javnom i političkom životu grada Zagreba i Hrvatske, Franjo Rački jedan je od najvažnijih ljudi 19. stoljeća. Školuje se u rodnim Fužinama, gimnaziju polazi u Rijeci i Varaždinu, a nakon završene gimnazije odlazi u senjsko sjemenište. Zatim u Beču studira teologiju.

Ondje upoznaje Josipa Jurja Strossmayera s kojim ga do smrti veže nerazdruživo prijateljstvo. Godine 1852. zaredio se u Senju, a od 1857. predaje crkvenu povijest i kanonsko pravo na senjskome sjemeništu.

Rački je u mladosti prihvatio ideje ilirskog pokreta, a nakon sloma revolucije 1848. i nakon uvođenja Bachova apsolutizma, zastupa ideju o južnoslavenskoj uzajamnosti, kao zajedničkom nastojanju susjednih južnoslavenskih naroda da se oslobode dominacije Pešte, Beča, Italije i Carigrada.

franjo_racki

Spomenik koji je Račkome na Mirogoju postavila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (Izvor: Wikipedija)

Svoj povijesni rad Rački je počeo prikupljajući glagoljske listine po otocima te objavljujući djela o glagoljskoj crkvenoj književnosti i djelovanju Ćirila i Metoda.

Na poticaj biskupa Strosssmayera i Ivana Kukuljevića godine 1857. otišao je u Rim kako bi se kao kanonik Zbora Svetog Jeronima posvetio proučavanju narodne povijesti. U Italiji pronalazi dragocjene izvore s pomoću kojih će postaviti temelje hrvatske medievalistike. Nakon pada Bachova apsolutizma vraća se kući 1860. te se počinje baviti politikom.

U promijenjenim političkim uvjetima postaje jedan od prvaka Narodne stranke boreći se za što veću hrvatsku autonomiju i boreći se protiv ovisnosti o Beču i Pešti. Prihvaća također i dužnost školskoga nadzornika te pokreće list Književnik, prvi hrvatski znanstveni časopis za povijest i jezik, a zatim politička kulturna glasila Pozor, Obzor i Vienac. Istodobno piše niz znanstvenih djela.

Velike kulture i erudicije, ali i energije, Rački će podnijeti najveći teret ostvarenja i osnivanja važnih kulturnih ustanova, kao što su Akademija, tada nazvana Jugoslavenska i Sveučilište u Zagrebu. Od dana osnivanja Rački je punih dvadeset godina predvodio Akademiju i kao njezin prvi čovjek stvorio je temelje njezina znanstvenoga rada. Pokrenuo je časopise Rad i Starine, potaknuo osnivanje knjižnice, arhiva i početak stvaranja velika Akademijina Rječnika. Odlučnu riječ imao je u Akademiji sve do smrti 13. veljače 1894. Iako je bio crkveni velikodostojnik, jednako kao i glavni mecena Akademije Strossmayer, Rački je rad Akademije usmjerio svjetovnim, humanističkim i prirodnim znanostima, stvorivši temelje najvažnije akademske ustanove u jugoistočnoj Europi.

Franjo Bučar, veliki popularizator sporta u Hrvatskoj

Franjo Bučar, veliki popularizator sporta u Hrvatskoj

1866. – U Zagrebu rođen hrvatski književnik i sportski radnik Franjo Bučar (umro u Zagrebu 1946.). Školovao se u svom rodnom gradu te Beču i Stockholmu, u kojem je proučavao švedski gimnastički sustav. Kao povjesničar književnosti bavio se istraživanjem hrvatske protestantske književnosti te je pisao i o skandinavskim književnostima, a bio je i istaknuti sportski pisac. Bučar je popularizator i pokretač uvođenja mnogih sportskih disciplina u Hrvatskoj, primjerice, gimnastike, skijanja, hokeja na ledu i drugih sportova, a o mnogim je sportovima napisao više priručnika. Sudjelovao je u osnivanju brojnih klubova i strukovnih saveza.

Godine 1909. izabran je za prvoga predsjednika Hrvatskoga sportskog saveza, a osnivač je i predsjednik Jugoslavenskoga olimpijskog odbora, koji u početku djeluje u Zagrebu, te je bio član Međunarodnoga olimpijskog odbora od 1920. do 1946. Od četiriju sportova kojima se bavio, Bučarovo najveće sportsko dostignuće bilo je drugo mjesto u »strmoj vožnji«! na skijaškom natjecanju u Pragu 1896. godine.

1907. Prva moderna hrvatska pijanistica Melita Lorković rođena je 25. studenoga 1907. u Županji, a umrla 1987. u Zagrebu. Zanimljivo da je počela održavati koncerte tek nakon zasnivanja obitelji i ubruo je uvrštena među najveće pijaniste svog vremena. Svojim koncertima u na Balkanu, u Europi, a poslije i na drugim kontinentima, stekla je velik ugled. Kritičari su posebno cijenili njezinu bogatu stilističku karakterizaciju, veliku i istančanu pijanističku snagu te iskrenost, toplinu, jednostavnost i dubinu tumačenja djela, a posebno zalaganje za domaću i stranu suvremenu glazbu.

Bavila se i intenzivnim pedagoškim radom u Zagrebu, Beogradu i Kairu. Njezina karizmatična tumačenja velikih klavirskih koncerata glazbenih velikana Beethove, Schumanna, Brahmsa, Chopina, Liszta, Čajkovskog, Rahmanjinova i Bartoka, postavila su nova mjerila pijanističke kvalitete u tadašnjoj Jugoslaviji i svijetu.

1926.Fašistička vlast u Italiji osnovala je poseban Sud za zaštitu države, za suđenje optuženima zbog zločina protiv države; do 1943. godine izrečeno je 47 smrtnih kazni (36 Slovenaca i Hrvata), a 26 kazni je izvršeno. (zg-magazin)