“Putinova snaga je u tome što njegovu politiku odobrava narod”

“Putinova snaga je u tome što njegovu politiku odobrava narod”

Hrvatska mora prvo zaustaviti pljačku prirodnog i stvorenog narodnog bogatstva. To će biti zadaća novih vlasti. Sadašnje i bivše vlasti to ne mogu napraviti. Hrvatska mora početi voditi samostalnu monetarnu politiku i umjesto čekanja dolaska kapitala treba kapital početi proizvoditi. Ipak, mi sami možemo obaviti samo dio posla. Za ostalo ćemo trebati pomoć Unije, koja je i sama u nevoljama

Razgovarao: Boris Jagačić

Ukrajinska kriza i hrvatska kriza, dvije su osnovne teme o kojima je s nama svoja razmišljanja podijelio prvi ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, danas  analitičar društvenih, političkih i gospodarskih procesa i publicist,  mr. Zdravko Mršić.

Prva zadaća Zapada je unutarnje učvršćenje Ukrajine kao države. Ukrajina je samo jedna od nebrojenih slabih država svijeta. Kakve su države Nigerija, Hrvatska, Bosna, Belgija ili Egipat? Kakva je sila EU, ako u Španjolskoj i u Grčkoj 62% mladih ljudi nema posao? Ukrajinska država treba početi voditi nacionalnu politiku, koja će biti izraz političke volje pučanstva

Kako gledate na pripojenje Krima „Majci Rusiji“?

mr. Zdravko Mršić

mr. Zdravko Mršić

Već su predsjednički izbori u Ukrajini 2010. godine pokazali, da je Ukrajina kao zemlja etnički podijeljena: u izbornim okruzima s većinskim ruskim pučanstvom pobijedio je Viktor Janukovič, a u ostalim okruzima Julija Timošenko. Pokušaj državnog udara protiv predsjednika Janukoviča doveo je zemlju do raspada i u nastaloj političkoj i društvenoj zbrci Rusija je „došla po svoje“. Krim je proizvoljnom partijskom odlukom Nikite Hruščova 1954. godine predan sovjetskoj republici Ukrajini. Zapadni se analitičari slažu, da Vladimir Putin nije unaprijed planirao aneksiju Krima, nego da je iskoristio prigodu, koju mu je pružio spomenuti udar, koji je donio kaos.

Europska unija ponovno je „mlitavo“ reagirala na situaciju, EU i SAD su uvele (zasad) slabašne sankcije? Smatrate li da je bila potrebna  čvršća reakcija Zapada?

To što se dogodilo oko Krima ove godine slično je tome, što se dogodilo 1938. godine s Čehoslovačkom. Sile Antante nisu ni pomišljale da stupe u rat s Trećim Reichom. Dapače, nakon četvornog dogovora u mjesecu rujnu u Münchenu (Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija) kad je njemačka vojska zauzela Sudete, u mjesecu studenome održan dodatni sastanak u Beču („Bečka dodjela“), na kojemu su dijelove Čehoslovačke dobile i Poljska i Mađarska. Beč je od proljeća te godine već bio u Trećem Reichu.

SAD ne smiju stupiti u konvencionalan s Rusijom,  jer ga s obzirom na položaj Ukrajine, kakav je i položaj Gruzije, ne može dobiti. Rat bi mogao ohrabriti Rusiju, da „dođe i po nešto tuđe“. SAD su poslije Drugoga svjetskoga rata dobile samo ratove u Nikaragvi i Haitiju.

Mislite li da Sjedinjene Države nisu uopće ni pomišljale na nekakav vojni angažman?

Poslije sloma agresivne, militarističke geopolitike predsjednika Busha sina, kojom su neokonzervativci nastojali sačuvati američku hegemoniju koja je kratko trajala za predsjedanja Billa Clintona i Borisa Jeljcina, Amerikanci se boje vlastitoga oružja. Godine 1998. ministrica Albright rekla je zapovjedniku američkog združenog stožera: „Coline, čemu ti tolika sila kad je ne smiješ uporabiti’“

Dokle će stvari na globalnoj razini funkcionirati po načelu „tko jači –  taj kači“? Prisjetimo se u kolikoj je mjeri Hrvatska bila prepuštena samoj sebi za Domovinskog rata, ali i najnovije situacije – da su se Sjedinjene Države (zasad) oglušile na kritike UN-ova Odbor za ljudska prava koji je pozvao Obaminu administraciju da razmotri sve naglašeniju uporabu bespilotnih letjelica te održi obećanje o zatvaranju zatvora u Zaljevu Guantanamo…

Ratovi se ne dobivaju bespilotnim letjelicama. Uz rubove kontinentalnih masiva rat se dobiva munjevitim tenkovskim napadom, kakav su Hrvati napravili u Krajini 1995. ili Sovjeti u Čehoslovačkoj 1968. godine. Tako je bilo i u Kosovu, uz koje je NATO imao snažnu infrastrukturu u Grčkoj (i Albaniji). Rusija je tad bila slaba i ta slabost Rusije dovela je na vlast Vladimira Putina i državotvorne snage Rusije.

Nakon prestanka neočekivane američke hegemonije nad svijetom, koje nije bilo za Hladnog rata, pojavile su brojne gospodarske i političke sile, koje međusobno razgovaraju u skupini G20, ali samo o gospodarskim i financijskim pitanjima. O vojnim i političkim pitanjima ne razgovaraju, jer SAD dosad nisu priznavale tuđu vojnu silu. Previše je neriješenih pitanja između SAD i Rusije, da bi se ona rješavala slučaj po slučaj (Iran, Koreja, Sirija, Libanon, Palestina, … ) Probleme treba riješiti “u paketu“, a za to je potrebna konferencija poput onih u Jalti ili Potsdamu.

Ustoličenjem Vladimira Putina na mjesto predsjednika, Rusija je ponovno dobila snažnog vođu kojega uvažava cijeli svijet. Možete li ocijeniti njegove dosadašnje postupke?

putin_

Vladimir Putin

Pod Borisom Jeljcinom Rusija je bila u kaosu kao i prije stupanja na vlast Petra I, Katarine Velike ili kao za Lenjinova NEP-a. Poslije 1990. godine Rusijom su vladali „oligarsi“ po liberalističkom receptu, a nitko se nije brinuo ni za skupno narodno dobro ni za zaštitu zemlje i naroda. Rusi su velik povijesni narod s golemim zemljopisnim prostorom. Čim shvate svoje slabo stanje oni proizvode predvodnika, kakva Rusija može dati. Putinova snaga je u odobravanju njegove politike od naroda. Njegova snaga i legitimnost dolaze od brige za nacionalno dobro. Narodi ipak postoje, iako se to liberalima ne sviđa. Rusi misle da su narod.

Hoće li jačanje Rusije donekle vratiti određenu protutežu Zapadu, kakva je vladala za trajanja Sovjetskog Saveza i smatrate li da je takva protuteža  potrebna?

Uspostava ravnoteže u Europi ovisi uglavnom o dogovoru SAD i Rusije. EU je slaba politička tvorevina, a ostale sile su daleko. Međutim, valja stvoriti politički sklad u cijelom svijetu, koji je sad podložan olujnim gospodarskim i društvenim promjenama. Za to je potreban politički razgovor i politički dogovor. SAD, Britanija i Izrael izbjegavaju načelne razgovore, jer se boje dogovora.

Najveći sigurnosni problem svijeta nije u ratovima među državama. Tih ratova nema, jer ih se nitko ne usudi zapodjenuti. Problem su nebrojeni unutarnji, građanski ratovi (Sirija, Afganistan, Irak, Libija, Nigerija, Sudan, … ). Sigurnost svijeta traži dogovor sila, koje imaju jaku politiku i vojnu silu. Američka vojna sila, koja guta polovicu ukupnog svjetskog vojnog proračuna, nije u stanju zastrašiti druge sile ili njihove štićenice.

Kako to objašnjavate?

U svakom društvu pa i svjetskome postoje četiri mreže društvenog utjecaja: politika, gospodarstvo, zaštita i sustav uvjerenja. Uvriježeno pitanje vojne ravnoteže, kakva je bila za Hladnog rata, meni sad izgleda drugorazrednim, s obzirom na to, da su ljudi i narodi diljem svijeta podložni životnoj i egzistencijalnoj neizvjesnosti. Opće suradnja među silama važnija je od vojne ravnoteže. Vojna ravnoteža bi postala dodatno manje važnom, ako bi se u svijetu uspostavljao zajednički sustav uvjerenja, kojim bi se u ljude usadila briga za skupno dobro, kao temeljna zasada ljudskosti. Takav stav pokušava predstaviti papa Bergoglio.

Možete li nam dati svoje predviđanje daljnjih događaja u Ukrajini?

Prva zadaća Zapada je unutarnje učvršćenje Ukrajine kao države. Ukrajina je samo jedna od nebrojenih slabih država svijeta. Kakve su države Nigerija, Hrvatska, Bosna, Belgija ili Egipat? Ukrajinska država treba početi voditi nacionalnu politiku, koja će biti izraz političke volje pučanstva. To ja nazivam demokracijom. Uspjelo vođenje nacionalne politike vlastima daje legitimitet, a državi otpornost. Izbori ne daju vlasima legitimitet, nego političku „bjanko“ mjenicu. Za jačanje ukrajinske države bit će potrebna suradnja SAD i Rusije. Ruskom predsjedniku zasad je dosta to, što se počela uvažavati politika i snaga Rusije.

ruska_vojska_ukrajina

Ima li tu još ozbiljnih prijetnji miru?

Ima! Jedna dolazi iz Republike Srpske, kojoj ne daju pravu javnu pozornost ni naši političari, koji su skloni „politici regiona“. Ta će se prijetnja ukloniti, a tomu može pridonijeti suradnja SAD i Rusije u Ukrajini. Ni Rusija nije svemoćna. Ona je također ovisna u uspostavi političke i gospodarske suradnje u svijetu, u kojemu sad države jačaju na račun korporacija, a državna politika na račun tržišta. Dugoročno gledano, Rusija će bez suradnje teško sačuvati vlastiti golem zemljopisni prostor. Ako bude napadnut, ona ga može braniti samo nuklearno silom, a u Aziji ima barem pet nuklearnih sila. Suradnja je bolje sredstvo, od nuklearnih glava.

Hrvati su svjesni da im je zemlja u jadnom stanju. Teško je biti pozoran promatrač tuđeg jada, kad te pritiskuje tvoj. K tome, mnogi Hrvati uviđaju da Rusija ima povijesno pravo na Krim, kao što je Hrvatska imala povijesno pravo na Istru, cijelu Dalmaciju i na Međimurje

U razgovoru za naš portal profesorica s Fakulteta političkih znanosti – dr. Čehulić-Vukadinović, ustvrdila je da Zapad u Ukrajini vodi „posthladnoratovski obračun s Moskvom“. Slažete li se s takvim gledištem?

Ne slažem! SAD su protiv Rusije dobile i Hladni rat i klintonovsko-jeljcinovsko poraće. Sad se stvara se nov, neviđen, dosad nezamišljiv svijet. Mislim da sam već jasno izrekao misao, da se mora uspostaviti svjetska suradnja među svjetskim silama. SAD i EU su u Ukrajini pokušali napraviti tržišni udar i putem suradnje Ukrajine s Unijom prigrabiti ukrajinsko tržište za slobodan svjetski kapital. Na slučaju Ukrajine Unija se obrukala i otkrila svoju slabost. Sad skupa sa SAD pokušava samo spasiti obraz, a ne stupati u obračun. Poslije silnog pritiska SAD, EU i MMF-a na Ukrajinu prošle jeseni, da obavi nužne gospodarske reforme, sad MMF bezuvjetno driješi vrećicu s novcem.

U svojim istupima upozoravate da se danas u sedamdesetak zemalja u svijetu vode unutarnji ratovi, a to je poznato tek manjem broju Hrvata. U Hrvatskoj nismo pokazali previše interesa ni za zbivanja u Ukrajini, a ne interesira nas previše ni što se događa u našem bližem susjedstvu. Koji su razlozi naše tolike indiferentnosti?

Hrvati su svjesni da im je zemlja u jadnom stanju. Teško je biti pozoran promatrač tuđeg jada, kad te pritiskuje tvoj. K tome, mnogi Hrvati uviđaju da Rusija ima povijesno pravo na Krim, kao što je Hrvatska imala povijesno pravo na Istru, cijelu Dalmaciju i na Međimurje. Ako su Hrvati pokazali slabo zanimanje za Ukrajinu, naši su politički analitičari i kolumnisti bili su razmetljivi u iznošenju pogleda na političke procese u Ukrajini.

U kolikom dijelu je stanje u Ukrajini izazvano „umjetno“, izvana, radi ostvarivanja interesa velikih i bogatih?

Za osvajanje Ukrajine bila je zadužena Europska unija kao agentura svjetskog slobodnog kapitala i svjetskog slobodnog tržišta. Za nju je Ukrajina bila tržišni slučaj, a SAD su smatrale, da privlačenjem Ukrajine Uniji one rješavaju geopolitički problem. Međutim, američka geopolitika, imate pravo, je instrument svjetskog kapitala, a ne američkog naroda.

Što danas Hrvatska kao članica EU-a predstavlja na međunarodnom planu, u Europi i svijetu?   

Nekadašnja Europske ekonomska zajednica imala je jako gospodarstvo i zdušnu brigu za svoje ljude i narode. Nije imala vojsku i politiku. Sad je gospodarstvo Europske unije slabo, a nekadašnja briga za ljude je zamijenjena brigom za tržište i kapital. Unija je izgubila svoju vjerodostojnost i u području gospodarstva i u području ljudskih vrijednosti. Nedavni veliki narodni prosvjed u Madridu nazvan je prosvjedom dostojanstva. Ljudi su izgubili ljudska prava i sad se bore za ljudsko dostojanstvo. Kakva je sila EU, ako u Španjolskoj i u Grčkoj 62 % mladih ljudi nema posao?

Kada će, i hoće li Hrvatska izaći iz svekolike krize koju najviše osjetimo na području gospodarstva?

Hrvatska mora prvo zaustaviti pljačku prirodnog i stvorenog narodnog bogatstva. To će biti zadaća novih vlasti. Sadašnje i bivše vlasti to ne mogu napraviti. Hrvatsko gospodarstvo propada već dva desetljeća pa će mu i oporavak biti dugotrajan. Međutim, treba napraviti preokret, zaustaviti propadanje i početi sustavan opravak. Nakupljanje znanja i tehnologije te reindustrijalizacija, koja treba uključiti i poljoprivredu, su prijeka sredstva oporavka. Hrvatska mora početi voditi samostalnu monetarnu politiku i umjesto čekanja dolaska kapitala treba kapital početi proizvoditi.

Ipak, mi sami možemo obaviti samo dio posla. Za ostalo ćemo trebati pomoć Unije, koja je i sama u nevoljama. Kako bi pomogla Hrvatskoj i sebi, Unija treba promijeniti unutarnji ustroj, dati veću samostalnost svojim narodima i državama, uspostaviti samostalnu monetarnu politiku te konačno početi voditi dobru unutarnju i samostalnu vanjsku politiku. Politička tvorevina od 500 milijuna ljudi ne može opstati, ako u njoj nema državne politike. Ni u Hrvatskoj ni u Ukrajini sad nema državne politike.

Hrvatima će suradnju ponuditi mnoge sile, ali istom kad srede stanje u svojoj kući. Čim nešto napravi za sebe, Hrvatska će dobiti pomoć i imati mogućnost suradnje

Koji je recept za oporavak Hrvatske? S kime se moramo povezivati?

Hrvatima će suradnju ponuditi mnoge sile, ali istom kad srede stanje u svojoj kući. Čim nešto napravi za sebe, Hrvatska će dobiti pomoć i imati mogućnost suradnje. Hrvatska ima dobro mjesto u svijetu, ali na svojem zemljopisnom prostoru nije izgradila primjeren politički i društveni prostor.

Bili ste prvi hrvatski ministar vanjskih poslova. Kako ocjenjujete rad naše današnje diplomacije u segmentu gospodarske diplomacije?

Smatram da o političkoj diplomaciji najradije govore dužnosnici, koji se ne razumiju ni u politiku ni u diplomaciju. Političari velikih sila vrše pritisak na političare malih zemalja da ostvare korist za svoje korporacije. To se zove lobiranjem. Koju je korist donijela Hrvatskoj njezina gospodarska nazovi diplomacija? Poduzeća malih zemalja moraju nuditi svoje proizvode i usluge i prodati ih onima koji imaju potrebe ili onima čije zemlje imaju uspostavljenu poslovnu strategiju. Diplomacija ne može zamijeniti postupak prodaje. Nitko ne kupuje za lijepe oči ili na slatke riječi. Hrvatske turističke usluge nude i prodaju agencije, hoteli i kampovi. Hrvatska se mora modernizirati i reindustrijalizirati te početi nuditi svoju robu.