Putin u potrazi za mjestom u povijesti

Putin u potrazi za mjestom u povijesti

Povijest, recimo to jedanput sasvim otvoreno, ne pišu samo pobjednici, nego i oni s okom za skrivene, zamagljene ili naprosto nevidljive detalje, ticali se oni – u Putinovu slučaju – vladarskih sindroma, privatno-libidinoznih ambicija, menadžerskog liberalizma ili frizirane kagebeovske romantike. I tu je Belkovski zapravo nenadmašiv

Nakon petnaest godina provedenih na čelu postkomunističke Rusije, nešto ratova i dosta skandala, Vladimir Vladimirovič Putin za mnoge i dalje predstavlja zagonetku, u koju službeni životopisi i političke raščlambe jedva da uspijevaju unijeti malo svjetla. Dok jedni u njemu vide spasitelja i obnovitelja nekadašnje svjetske velesile, drugi ga – naposljetku i u svjetlu aktualne ukrajinske krize – doživljavaju kao neumoljiva tiranina, koji svojim političkim potezima kormilo ruskog broda opasno okreće prema hridinama propasti. Dakako, najjednostavnije bi bilo reći da je istina negdje između, no, bi li se time iole razriješili misterij Vladimira Putina i fenomen „putinizma“, kako mnogi danas nazivaju njegov ekscentrični politički i vladarski stil?

U potrazi za „nadomjesnom obitelji“, Putin se uhvatio za skute „nadomjesnih otaca i braće“, poput bivšeg predsjednika Borisa Jeljcina, nekadašnjeg petrogradskog gradonačelnika Anatolija Sobčaka, oligarha Romana Abramoviča i raznih drugih patrijarhalnih „nadomjestaka“; što će ih, poput mitskog Edipa, redom pobiti u simboličkom prevladavanju, a majka… majka je ionako Rusija, koja nemilice vapi za svojim mističnim velikanima

Stanislav Belkovski, moskovski politolog tehničke naobrazbe i novinar čije analize na Zapadu danas možda pobuđuju više pozornosti negoli u samoj „majčici zemlji“, podastire nam u svojoj knjizi Putin.U potrazi za mjestom u povijesti (izdale Edicije Božičević) jedan od zanimljivijih portreta ruskog predsjednika, kojeg po njegovu dubokom uvjerenju zapravo i ne resi pretjeran talent za oligarhiju i diktaturu, u čijim koordinatama mnogi vide rusku stvarnost. Stapajući na šarmantan način politološke i ekonomske teorije, psihoanalizu i trač, Belkovski u kontekstu ruske povijesno-političke jedinstvenosti uspijeva (re)konstruirati jedan bitno drukčiji psihogram nego što nam ga podastiru suhoparne političko-biografske analize, usmjerene više na revival aveti Hladnog rata, negoli na osobu kojoj se deklarativno pripisuje krivnja za njihovo oživljavanje.

Putin-knjigaKljuč za razumijevanje Vladimira Putina ne skriva se toliko u osebujnim zakonitostima ruske ekonomije – iz koje je, doduše, stjecajem sretnih okolnosti i sam Putin izvukao impozantan imetak – koliko u vladarevu nesretnom djetinjstvu, koje i dalje ostaje obavijeno velom tajne, baš kao i moguće karakterne i seksualne preferencije, čije bi se refleksije – ma radilo se tu i o pukom nagađanju – također mogle iščitati iz Putinova političkog ponašanja.

Ukratko, u potrazi za „nadomjesnom obitelji“, Putin se uhvatio za skute „nadomjesnih otaca i braće“, poput bivšeg predsjednika Borisa Jeljcina, nekadašnjeg petrogradskog gradonačelnika Anatolija Sobčaka, oligarha Romana Abramoviča i raznih drugih patrijarhalnih „nadomjestaka“; što će ih, poput mitskog Edipa, redom pobiti u simboličkom prevladavanju, a majka… majka je ionako Rusija, koja – svjesno ili nesvjesno – nemilice vapi za svojim mističnim velikanima od Ivana Groznog preko Petra Velikog do Josifa Visarionoviča Staljina. Kakvu su ulogu u toj „obiteljskoj drami“ odigrali čečenski ratovi, cijene nafte, političke intrige, gospodarske smicalice, talačke krize i vojni hazardi, okrunjeni zasad aneksijom Krima, čitatelj će najbolje shvatiti iz lektire Belkovskovljeva intrigantnog štiva, koje, osim što naprosto plijeni aktualnošću i pronicljivošću, ne preže ni od subverzivnosti, pa i određene doze publicističke drskosti. Čini se, naime, da kockice iz kojih će se naposljetku formirati mozaik Putinove vladarske freske još nisu dokraja bačene. A kad ta zlatoslika zasvijetli u punom sjaju, ma koliko taman on mogao ispasti, knjiga Stanslava Belkovskog bit će nezaobilazan putokaz za njezino vjerodostojno tumačenje.

Za kraj, još jedan važan „tehnički“ podatak: knjiga Stanislava Belkovskog objavljena je, nakon što u Rusiji zbog osebujna pristupa i sadržaja nije mogla pronaći odgovarajućeg izdavača, u Njemačkoj 2013. pod naslovom „Vladimir – Istina o Putinu“. Za ovo, „hrvatsko“ izdanje autor je dopisao dva poglavlja vezana uz Putina i njegovu ulogu u ukrajinskoj krizi, dok su ostala usklađena, da ne kažemo „apdejtirana“ prema zahtjevima ruske političke aktualnosti. A ta će nam, htjeli mi to ili ne, uza sve druge globalne užase još dugo obilježavati sliku stvarnosti. Putinova potraga, naglašava Belkovski, potraga je za mjestom u ruskoj (a možda i planetarnoj) povijesti. A povijest, recimo to jedanput sasvim otvoreno, ne pišu samo pobjednici, nego i oni s okom za skrivene, zamagljene ili naprosto nevidljive detalje, ticali se oni – u Putinovu slučaju – vladarskih sindroma, privatno-libidinoznih ambicija, menadžerskog liberalizma ili frizirane kagebeovske romantike. I tu je Belkovski zapravo nenadmašiv. Hoćemo li – trileru realnosti za volju – baš tjerati mak na konac, činjenica da je Belkovski nakon ove iznimne knjige još uvijek živ, agilan i aktivan autor također govori mnogo o njezinoj dubini i težini.

Boris Perić