Putevima Frankopana

Putevima Frankopana

U srednjem vijeku Hreljin je bio istaknuto stambeno, trgovačko i obrambeno središte, a prvi spomen o njemu seže u davnu 1225. godinu kada je, hrvatsko-ugarski kralj Andrija II., Vinodolsku knežiju pod koju je spadao i tadašnji Hreljin, darovao krčkim knezovima Frankopanima. Nakon Frankopana, grad su preuzeli Zrinski

Tko se usudi zakoračiti zaraštenim puteljkom dublje u šumu, može vidjeti spomenik žrtvama tog rata. Uza sam put nalazi se grob s križem i nadgrobnom pločom sa sljedećim riječima: “Ovdje počiva domobran Stanko Suman 1920.-1945. s još pet svojih suboraca”. Neobično, zastrašujuće, jezivo!

Tekst: Marko Sladić

Foto: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com

Danas je Hreljin maleno primorsko naselje, smješteno na strmoj uzvisini iznad Bakarskog zaljeva u blizini grada Rijeke, s predivnim pogledom na Kvarnerski zaljev i Učku. Zanimljivo je spomenuti to kako ovo naselje, za koje se nikada nije dokazalo kada je osnovano, već se samo nagađa kako ga je osnovao nekakav grčki herkul (hrelja), nema imenovane ulice te su stanovnici sami nadjenuli imena zaseocima pa tako jedan dio Hreljina nosi naziv Stara cesta, drugi dio se naziva Tursko, tu je još i Raskrižje itd. No, skratit ću ovu priču jer sam u Hreljin došao s potpuno drugim ciljem, a to je veličanstveni frankopanski kaštel koji se nalazi duboko u šumi, na jednom brdu otprilike 321 m iznad mora, 20-ak minuta hoda od zadnjih hreljinskih kuća. Mnoge od tih kuća su zatvorene, no kroz škure se može razabrati uredno posložen starinski namještaj prepun prašine i paučina te prastari portreti koji vise na zidovima. Osjeti se vonj po ustajalosti, vlazi i samoj prošlosti koja je bila burna, naročito u vrijeme 2. svjetskog rata, kada su ovim prostorima harali Talijani. Tko se usudi zakoračiti zaraštenim puteljkom dublje u šumu, može vidjeti spomenik žrtvama tog rata. Uza sam put nalazi se grob s križem i nadgrobnom pločom sa sljedećim riječima: “Ovdje počiva domobran Stanko Suman 1920.-1945. s još pet svojih suboraca”. Neobično, zastrašujuće, jezivo!

 

hreljinski_kastel

Nakon desetak minuta tišine, bez cvrkuta ptice u zraku, stiže se do veličanstvenog dijela šume prepunog borova ispod kojih leži veliko očuvano spremište za kišnicu koje se naziva još i kalac ili lokva. Okruglog je oblika, a duboko dno nabijeno je ilovačom. Izgrađeno je od kamenih blokova, sada već obraslih mahovinom, koje su Zrinski, nasljednici Frankopana, zasigurno teškom mukom stavili na svoje mjesto s obzirom na to koliko su ti blokovi ogromni. Nekada se tu napajala stoka obližnjeg kaštela u koji sam se zaputio, a zatim su ga koristili i Hreljinjani. Danas su unutra samo punoglavci, žabe i poneka kornjača.  Tu sam opalio nekoliko fotografija, bacio kamen u vodu kako bih punoglavcima poremetio mir i krenuo dalje prema kaštelu čije su se zidine već počele nazirati.

Predivan prizor!

hreljinski_kastel1Predivan prizor! Posvuda se nalaze zidine nekadašnjih nastambi koje je vrijeme već dobro izgrizlo, a poseban dojam ostavlja  visoki toranj, odnosno prizidani zvonik danas razrušene crkve Sv. Jurja koja je, prema nekim predajama, sagrađena još u 13. stoljeću. Njuškajući tako okolo tog zvonika, ispod jednog grma, otkrio sam duboku mračnu kriptu u koju se nisam usudio ući, no pitanje, čega li sve ima unutra te krije li se možda ispod nekog kamena zlatni kalež, mučilo me cijelo vrijeme. Moja istraživačka avantura na strmoj litici tog feudalnog grada zamalo me koštala glave jer sam, još uvijek s mislima o zlatnom kaležu, stao na rep otrovnoj riđovki. I sama se, jadna, prestrašila kao i ja, ali trnci u tijelu nisu mi prolazili niti sat vremena nakon našeg susreta. Vratimo se mi na stari grad Hreljin.

hreljinski_kastel2U srednjem vijeku on je bio istaknuto stambeno, trgovačko i obrambeno središte, a prvi spomen o njemu seže u davnu 1225. godinu kada je, hrvatsko-ugarski kralj Andrija II., Vinodolsku knežiju pod koju je spadao i tadašnji Hreljin, darovao krčkim knezovima Frankopanima. Hreljin se još spominje i u Vinodolskom zakonu iz 1288. godine. Nakon Frankopana, 1550. godine, ovaj grad su preuzeli Zrinski, no njih je, kao i Frankopane, vrlo brzo nakon toga poharala smrt. 1671. godine Hreljin preuzimaju Austrijanci kojima iz nekog razloga on uopće nije bio važan pa su ga potpuno zapostavili. Preostalo stanovništvo tih se godina iseljavalo i ostala su samo trojica svećenika, a nakon njih, već više od 300 godina, samo mir i tišina. (www.crckarije.com)