Pssst! Želim čuti tko sam to JA!

Pssst! Želim čuti tko sam to JA!

Ma i to je ponekad zahtjevno, razgovarati sam sa sobom, imam ja puno tema o kojima bih htjela sama sa sobom „razglabati“, neka pitanja izbjegavam i odgađam, sigurna sam da sam sama sebi najzahtjevniji sugovornik… Ma razgovarat ćemo. Sutra.

Alisa W.

Danas sam se u jednom trenutku ulovila u pomisli kako bi bilo lijepo na trenutak biti u tišini. Kako to zvuči retro. Gotovo je nemoguće takvo što i zamisliti u današnjem društvu koje je  toliko bučno, prepuno zvukova, govori grad, ulica, zuje radio, televizor i ostali kućanski aparati, računalo, o mobitelu i našoj ovisnosti o njemu da i ne pričam, nije ni čudo da se većina nas, ometana tolikim vanjskim zvukovima, nikad ne prepusti tišini i sebi.

Ako razmislim, i ja prvo što ujutro napravim je da upalim radio, čak ni knjigu ne čitam u tišini. Uši mi nisu navikle pa mi tišina smeta, ne bi bilo pretjerano reći da me nervira.

Nedavno sam negdje pročitala prilog o tišini, govorilo se o tome kako buka može zdravstveno ugroziti čovjeka,  prema jednom istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije uzrok čak 1,8 posto srčanih udara u gospodaraski jakim europskim zemljama je buka gradskog prometa. To je podatak koji te navodi na razmišljanje. Naveli su da je tišina izvor snage ( tvrdnja Lao Tse-a – jednog od utemeljitelja taoizma), tišina pomaže u kreativnosti, i što je najvažnije daje nam priliku da se „porazgovaramo sami sa sobom“.

Ma i to je ponekad zahtjevno, razgovarati sam sa sobom, imam ja puno tema o kojima bih htjela sama sa sobom „razglabati“, neka pitanja izbjegavam i odgađam, sigurna sam da sam sama sebi najzahtjevniji sugovornik… Ma razgovarat ćemo. Sutra.

Danas bih bila nakratko u tišini, koliko je to moguće, bez analiza dana, tjedna, bez planova za sutra, bez rješavanja problema. Danas bih htjela počastiti svoj mozak da malo radi u „leru“ , dati mu pauzu, pa barem 10 minuta, da napuni baterije. Želim upoznati tišinu! Želim čuti tko sam JA!

Pokušati ću, vježbati ću i dozvoliti ću tišini da stanjuje kod mene. A onda ću se upustiti u pustolovinu i saznati tko sam ja danas, što je ostalo od želja, koliko sam se promjenila…Pa kraj je godine, možda je dobro vrijeme za reviziju, i kako god to isfurano zvučalo, stvaranje novih planova za slijedeću godinu.

Stalno slušamo o problemima, nemamo novaca za sve što želimo. Umorila sam se od toga, pa ne vrijedi sve to toliko prostora u mojoj glavi. Krećem u jedno novo prijateljstvo i veselim se jer naslućujem bit će to – „početak jednog divnog prijateljstva“.