Prvi “u sridu” ministra Dobrovića

Prvi “u sridu” ministra Dobrovića

Mislim da su gospođa ministrica Šikić i ini koji ne znaju kako se puni proračun za euro jer su uvjereni da će euro dolaziti samo onako iz Europe. Kada uđe Hrvatska samo će ga malo više naštampati. Milina jedna! / Ukidanjem programa školovanja povjerenika za otpad koji je tvrtke s više od 50 zaposlenih koštao po 5000 kuna ministzar Dobrović je ukinuo parafiskalni namet od 18,5 milijuna. Prvi bravo za ministra!

dr. sc. Viktor Simončič

I što nije zabranjeno, može biti nepošteno (Aristotel)

Dnevni događaji su neki puta kao slike iz neke nestvarne jave. Često se uštipnem jer ne mogu vjerovati što je sve kod nas stvarnost. Tekstove u medijima pročitam i više puta, čak slovo po slovo, kako mi se ne bi dogodilo da pogrešno razumijem ono što je teško shvatljivo.

O skladištu radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori sam pisao u više navrata, pa i u prošlom »poučku«. Nakon nemilih događaja (Prosvjed protiv nuklearnog otpada u Dvoru se oteo kontroli) u funkciji promocije nekih lokalnih političara i propalih aktivista te nevjerojatnih nebuloznih argumenata koje su iznosili, trebao bih pisati na dnevnoj bazi. No pričekat ću. Neka se prvo jave »institucije sistema« odnosno odgovorna ministarstva i Vlada. Posebno »Mostovci« koji bi trebali pojasniti zašto radioaktivni otpad na Trgovskoj gori može, a nije mogla TE u Pločama. Iako može oboje, a za društvenu ekonomiju bi to bilo i najbolje.

Već sam ranije nešto pročitao o prepisivanju na Policijskoj akademiji, a prije par dana vrlo detaljan izvještaj (Slavica Jukić, Jutarnji list, 2.3.2016.). Prisjetio sam se raznih »indeks afera« u kojima su neki uglednici i kažnjeni. Stoga ne mogu vjerovati da je afera ili bolje rečeno prava moralna katastrofa na Policijskoj akademiji prošla izgleda »lišo«, samo onako. Pročitam da je na Policijskoj akademiji od 2000. do 2012. godine kod profesora M. S. tadašnjih 18 apsolvenata, danas vjerojatno uglednih policijskih djelatnika, »potpuno, ili u značajnom dijelu, prepisalo završne radove«, a pod mentorstvom još trojice profesora, prepisano je još 12 radova.

S tolikim prepisivačima ne može nam pomoći ni profesor Baltazar

baltazar.jpgU studenom 2011. u razmaku od samo tri dana obranjena su dva potpuno identična rada, istog naslova! Tri profesora i dalje predaju na Policijskoj akademiji, a samo je jedan profesor dobio otkaz te sada predaje na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje »Baltazar Adam Krčelić« u Zaprešiću. Možda su ga angažirali da uvede tipski diplomski: »Svi kod jednog (profesora) i jedan (diplomski) za sve«. Što je s prepisivačima? Jedan namjerava biti ministar. Koje važne funkcije obavlja drugih 29-ero? E moj pravi profesore Baltazare, ni ti nam ne bi mogao pomoći.

U misli mi se vratilo moje vrijeme studiranja u Njemačkoj. Prije obrane doktorske disertacije morao sam donijeti potvrdu da nisam kažnjavan i da se protiv mene ne vodi nikakav prekršajni i/ili krivični postupak. Kada sam doktorirao upozorili su me da bi mi u slučaju neke nepodopštine, a u to sigurno spada i omogućavanje prepisivanja diplomskih radova, oduzeli titulu doktora.

Kako se kod njih radi najbolje pokazuju nedavni primjeri oduzimanja titula visoko pozicioniranim i vrlo utjecajnim političarima. Nije pomogla nikakva isprika, pa ni činjenica da je netko prije 30 i više godina zaboravio, namjerno ili ne, navesti da je nešto prepisao. Ne 100 %, ne 70 %, ne 50 %, možda ni 1 %. I ode i položaj i titula unatoč možda drugim velikim doprinosima za društvo. Postoje neki prekršaji i ponašanja koja nekome tko ih je učinio zapravo zauvijek zatvore javni prostor u razvijenom demokratskom društvu.

Na riječkom Medicinskom fakultetu, prof. dr. Alan Bosnar kojeg USKOK tereti za zlouporabu položaja i primanje mita, a postupak traje već 3 godine, izabran je za profesora u trajnom zvanju na katedri za sudsku medicinu. Mogu vjerovati da gospodin nije kriv i da je USKOK možda u krivu, ali se onda s imenovanjem moralo barem pričekati.

Kod Stankovića sve za 5

I vrati mi se pomisao na profesora Predraga Šustara, člana Sveučilišta u Rijeci. Nije li kao ugledni znanstvenik i filozof trebao reći koju na tu temu? I vrati mi se u misli odgovor ministra znanosti Predraga Šustara kada je gostovao kod Aleksandra Stankovića. Na pitanje: »Što biste vi napravili da vam znanstvenik dođe sa 70 posto prepisanog rada?« pitao je ministra Stanković, vezano uz Brkićevu aferu oko diplomskog. »Ako se pokaže točnim, onda treba razmotriti sve opcije«, neodređeno je odgovorio. I vrti mi se u mislima odgovor ministra športa Predraga Šustara, upitan o nekim problemima u športu, kao sve je nekako onako nekako. Onako »na okruglo, pa na ćošak« i uglavnom sasvim dobro.

I slušajući znanstvenika i ministra Predraga Šustara shvatio sam da su ga ponijela svjetla reflektora. Zaboravio je na onu važnu izreku, koja vrijedi za one koji baš nisu dorasli za provjetravanje stavova na velikoj sceni, koji se lako zanesu vlastitim lepršavo površnim stavovima i slobodnjačkom frizurom kako vrijedi ono: »Si tacuisses, philosophus mansisses« (Da si šutio, ostao bi filozof). A zašto ga spominjem? Zato što sam imao velika očekivanja kada se pojavio na političkoj sceni, misleći konačno dolazi netko tko zna što je akademska zajednica. U hijerarhiji društvenih autoriteta akademska zajednica bi trebala prednjačiti, a ne da se velika većina njenih članova, gromoglasnom šutnjom, pretvorila u podupiruće članove držača ljestvi upitnima.

Glavna vijest postaje uvođenje eura. Nisu više važne ni reforme ni činjenica da još nije cjelovita Vlada. Važno je da sada imamo novi cilj. Tko doživi euro pričat će. Uz uvođenje eura na TV-u izvještaj iz Slavonije. Novinarka kaže kako se svako jutro Slavonija budi s 14 žitelja manje. Nije to ni puno da je samo jedno jutro. Ali svakih pet jutara to je autobus, a u godinu dana gle nema žitelja za manji gradić. Dok uvedemo euro, ako će ga do tada još biti, jer kako je krenulo svašta je moguće, za 10 godina u Slavoniji će biti jedan Slavonski Brod manje. No barem je svaki dan za najmanje 14 Slavonaca i pitanje još za koliko drugih naših sugrađana, euro postao svakodnevnica. Duboko vjerujem, radi njihovog emocionalnog mira, da su nostalgiju ostavili odmah nakon napuštanja kućnog praga.

euri

»Struja dolazi iz utičnice«

»Ne znam zašto bi ministar rada trebao znati kako se puni proračun«, progovorio je zamjenik premijera Božo Petrov o izjavi ministrice Nade Šikić da ne zna otkuda dolazi novac u proračun. Zna samo da ona plaću dobiva na svoj račun u banci.

Isto tako kako Most & Co. ne treba znati od kuda električna energija. Oni u svom stanu imaju utičnicu. Kada bi znali da iza utičnice mora biti i neki energetski objekt ne bi bili na demagoškim argumentima protiv TE u Pločama i TE Plomin C i HE Ombla. A evo najnovije, neki, nisam siguran da su »Mostovci« su i protiv vjetroelektrana.

Sve nekako mislim da su gospođa ministrica Šikić i ini koji ne znaju kako se puni proračun za euro jer su uvjereni da će euro dolaziti samo onako iz Europe. Kada uđe Hrvatska samo će ga malo više naštampati. Milina jedna!

Ministar poduzetništva i obrta Darko Horvat

Ministar poduzetništva i obrta Darko Horvat

Rijetki su kod nas oni koji znaju da se budžet puni proizvodnjom. Domaćom proizvodnjom. Tako je ministar obrta Darko Horvat izjavio kako nam je Plomin C potreban. Rekao i svi zašutjeli. Rekao Međimurac, jer Međimurci znaju da se budžet puni radom i znaju da struja ne dolazi iz utičnice, a novac na račun iz štamparije. Hvala Bogu da u Vladi imamo barem jednog Međimurca.

Gospođo ministrice Šikić, domaća proizvodnja je potrebna jer se na taj način osigurava vaša plaća, a iz dohotka onih koji proizvode se uplaćuje i u mirovinski fond i sve druge fondove. Dobro, veliki dio novca se dobije i u trgovini. Prodajom roba. Ali, da bi netko mogao nešto kupiti mora negdje nešto zaraditi. Mora nešto proizvesti: žito, vino, struju ili neki stroj. Može se zaraditi i od usluga, kao na primjer u turizmu. Tamo svoje zarađene novce mogu trošiti oni koji su negdje zaradili plaću. Gospođo ministrice Šikić samo iz tih izvora dolazi i vaša plaća, i ona za one u školstvu i zdravstvu i policiji i vojsci.

Onako usput, novac iz EU fondova, barem što se tiče okolišne infrastrukture »dolazi« u Hrvatsku samo ako se ugrađuje kod nas proizvedena oprema. Ako ne, onda smo poneki put čak i na gubitku, pa bi za društvenu ekonomiju bi bilo možda čak i bolje da se u slučajevima prekomjernog udjela strane opreme i usluga odreknemo EU fondova. Pojednostavljeni primjer. Ako od EU dobijemo 50 % bespovratnih sredstava za nešto i na to moramo dodati naših 50 %, a većinu opreme i radova, recimo 80 %, su izveli stranci onda smo i našim novcem financirali njih. Kako se novac iz EU fondova »povlači« nakon što je investicija izvedena, strancima dajemo i dio naše akumulacije kroz kreditiranje projekata preko njihovih banaka. Po kamatama koje su iznad onih u njihovim državama.

Kada za Hrvatsku vojsku kupujemo hrvatske šljemove, kada šljemove proizvodimo i za druge vojske, e onda to ima utjecaja na društvenu ekonomiju. Namjerno sam ovdje spomenuo šljemove, jer izgleda da smo (i) tu najbolji na svijetu. Nisam odmah htio početi s najboljom svjetskom tehnologijom za preradu mješovitog otpada,tvrtke Tehnix iz Donjeg Kraljevca, koja je višestruko jeftinija od ijedne svjetske i s kojom bi Zagreb već preko noći umjesto zadnjeg bio na prvom mjestu po reciklaži među prijestolnicama EU. Da smo na primjer, umjesto upitne i nigdje u takvoj cjelovitosti viđene tehnologije na Marišćini i Kaštjunu ugradili našu, bolju i jeftiniju opremu, e onda bi to isto bio veliki dobitak za društvenu ekonomiju i punjenje proračuna i iz EU fondova. Vjerujem da je ministrici Šikić sada jasno kako se puni proračun i da ne trebamo čekati kraj njenog mandata da postane kompetentna. Ekonomistima isprika za moje banaliziranje ekonomske zbilje, ali nekako mi se čini da nisam baš do kraja pogodio »u ništa« i da je bar nešto »u sridu« ili malo pokraj. Bar »u jedan«, kako bi uzviknuli na Alci.

Bezbroj nijansi ružičaste…

Imam gotov tekst »poučka« kad vijest o prvom »u sridu« ministra zaštite okoliša Slavena Dobrovića. Ukidanjem programa školovanja povjerenika za otpad koji je tvrtke s više od 50 zaposlenih koštao po 5000 kuna ukida ukupni parafiskalni namet od 18,5 milijuna. Nadam se da će uskoro i ljevaonice ostati ljevaonice, a ne postrojenja za termičku obradu otpada, pa onda domaća proizvodnja, derogacija i sve ostalo! Prvi bravo za ministra!

Komentari su zatvoreni