Prvi među jednakima

Prvi među jednakima

Ako promjena na čelnom mjestu u Gradskoj skupštini nagovješćuje daljnje promjene, politička scena bi se u Zagrebu ubrzo mogla promijeniti

Žarko Delač

Žarko Delač

Često se u političkim krugovima i među predstavnicima izabranih kandidata u predstavničkim tijelima na izborima čuje izreka kako su predsjednici Sabora, skupštine ili vijeća samo prvi među jednakima. Vjerojatno se ovom floskulom neizabrani zastupnici i vijećnici tješe kako su ravnopravni i daju si na dodatnoj važnosti u usporedbi s izabranim predsjednicima.

U prilog ovoj tezi ide više argumenata poput razlike u broju preferencijalnih glasova koji zorno pokazuju kako se pojedinci vrednuju nakon što izađu iz stranačkih skuta. Nadalje, status izabranog predsjednika koji ima svoj ured, kabinet, plaću, vozilo, vozača i slično nikako nije jednak s ostalim predstavnicima u zakonodavnoj političkoj vlasti. Dodamo li tome kako predsjednici usmjeravaju rad tijela koje vode, predstavljaju ga u javnosti ili jednostavno rečeno definiraju tijek i smjer aktivnosti vidljivo je koliko je ta funkcija bitna.

Medijski prihvatljiviji član HDZ-a

Stoga je u Skupštini Grada Zagreba nakon velikih političkih kalkulacija i dogovora potpisan međustranački dogovor o funkcioniranju aktualne skupštinske većine i definiranju predsjednika. Važnost ove funkcije nije dakako zanemariva i za unutarstranačke odnose snaga. Tako posljednju promjenu na vodećem mjestu u Skupštini Grada Zagreba možemo promatrati i u tom kontekstu jer se približavaju stranački izbori. Dakako, važna je i percepcija ostalih građana pa je tako predsjedavajući postao umjereniji i medijski prihvatljiviji član HDZ-a. No ako se u Gradu Zagrebu ne nastavi s kadrovskim osvježenjima, vladajuća stranka će i nadalje biti beznačajne važnosti u Hrvatskoj metropoli. Nakon što su na posljednjim lokalnim izborima izgubili vlast i izbore u njihovim bastionima tj. u gradskim četvrtima Gornja i Donja Dubrava situacija je, moglo bi se reći, dotaknula dno. Koliko je tome pridonijelo aktualno stranačko vodstvo u Zagrebu trebaju sami procijeniti.

No ako promjena na čelnom mjestu u Gradskoj skupštini nagovješćuje daljnje promjene,politička scena bi se u Zagrebu ubrzo mogla promijeniti. Uzimajući pri tome u obzir način kojim je novi predsjednik vodio skupštinsko zasjedanje, demonstrirao smirenost, iskustvo, intelektualnu potkovanost, širokogrudnost… Primjeni li se takav stil i način rada u stranci na gradskom nivou razloge za brigu mogu imati političke stranke koje su se u Zagrebu profitirale zahvaljujući samo slabostima, neprepoznatljivosti i klijentelizmu na gradskoj razini stranke koja vlada na državnoj razini.