Prosvjedi nisu politički folklor, već ozbiljan instrument u rukama građana!

Prosvjedi nisu politički folklor, već ozbiljan instrument u rukama građana!

Za razliku od mirnih, masovnih prikupljanja potpisa i predaja referendumskih inicijativa kojih se vlastodršci izgleda ne boje

Žarko Delač

Žarko Delač

Aktivisti i organizirane aktivnosti pojedinaca i grupa poželjan su i potreban dio demokratskog okruženja u kojem živimo. Moćan je to alat u rukama građana i toga su svjesni i političari koji se silno trude ugušiti referendumske inicijative nad kojima nemaju utjecaj i politički nadzor. U tom kontekstu određeni je rezultat postigao i prosvjed na Braču kojim se nastoji regulirati besplatni prijevoz trajektom bolesne djece s otoka. Prema tome, svako okupljanje, prosvjed, blokada prometnica ili mostova do sada je redovito polučilo neki rezultat. Za razliku od mirnih, masovnih prikupljanja potpisa i predaja referendumskih inicijativa kojih se vlastodršci izgleda ne boje. Poruka je da je efikasnije skupiti tisuću glasnih i nabrijanih prosvjednika nego poštivali postojeće pravne inicijative kojima se reguliraju promjene i izmjene zakona.

Ovaj posljednji u nizu građanski bunt potaknuo me indirektno i na razmišljanje o nabavi vojnih zrakoplova. Naime, jedan je mlađi prosvjednik uspoređivao besplatni prijevoz trajektom i imovinu najspominjanijeg muškog imena posljednjih dana, Lovre, a drugi stariji se pitao kako imamo novaca za nabavu vojnih zrakoplova, a nemamo za trajektni prijevoz. Naravno, isto tako je mogao usporediti i sanaciju brodogradilišta, Petrokemije, banaka ili otpise dugova najbogatijima. Ipak, pitanje vojnih zrakoplova ponovno je postalo aktualno pa mu je valjda prvo bilo na pameti iako bi nacionalna obrana i sigurnost trebale biti prioritet svakom njezinom građaninu.

Pretakanje iz šupljeg u prazno

No doista u posljednje se vrijeme sve češće pitam je li opravdano nabavljati vojne zrakoplove i koja je njihova svrha? Ne vjerujem kako je to naša obveza članstva u NATO savezu što bi mogao biti ključni razlog. S druge strane, sigurnost zračnog prostora ostaje sve beznačajnija u usporedbi s propusnim granicama koje kontinuirano prelaze raznorazni imigranti. Veliki trud i napor hrvatskih policajaca svodi se na Sizifov posao jer se voda prelijeva iz šupljeg u prazno. Naime, svi privedeni migranti vraćaju se iz Hrvatske, a oni ponovno prelaze granicu tako da su neki registrirani i više puta u ilegalnom prijelazu. Znači, sve dok ne izbjegnu naše kontrole njihov se put prema zapadu nastavlja. Onako usput oštećuju privatnu imovinu naših sugrađana i unose nemir u stanovništvu koje se nalazi na njihovim rutama.

Stoga nam vojni zrakoplovi neće nimalo pomoći u zaštiti naših granica i sigurnosti tako da je možda sudionik prosvjeda na Braču doista bio u pravu kada je usporedio besplatni trajektni prijevoz i zrakoplove. U stvari ove je dvije stvari vrlo teško usporediti jer su razlike u iznosima toliko velike da ih je prosječnom građaninu teško i predočiti. Jer, tko je uostalom i vidio i raspolagao ikada s milijardu kuna koji su potrebni za vojne zrakoplove i što bi se sve s njom moglo kupiti u odnosu na par tisuća kuna za besplatni trajektni prijevoz.

Komentiraj

*