Prodaja karata u ZET-ovim vozilima udar je na sigurnost vozača i putnika

Prodaja karata u ZET-ovim vozilima udar je na sigurnost vozača i putnika

Odvjetnik Luka Lenić: “Izdavanje karata u vozuilu je u najmanju ruku riskantno, a poslodavac ne bi trebao opterećivati vozača s takvim radnjama, budući da se time ugrožava sigurnost imovine, vozača i svih koji su u vozilu, ali i ostalih sudionika u prometu”

Matej Knežević

»Dobar dan! Molim Vas jednu kartu za četiri kune«. Ovu ste rečenicu zasigurno već nebrojeno puta čuli u tramvaju ili ste je sami izgovorili. Probajte se bar na trenutak sjetiti, koliko ste puta utrčali u tramvaj netom prije zatvaranja vrata, a potom tražeći novac u novčaniku, tijekom vožnje kupili kartu? Ili ste pak zamijetili kontrolu u tramvaju, pa ste u zadnji čas kupovali kartu kod vozača, dok je tramvaj bio u pokretu. Zasigurno ste to napravili bar jednom, baš kao i mi. No ta vozačima ZET-a nametnuta obaveza s aspekta sigurnosti u prometu i nije najbolje rješenje, a i same vozače nepotrebno dovodi u stresne situacije.

U Zagrebačkom električnom tramvaju, međutim tvrde kako je imperativ svakog prijevoznika sigurnost svih osoba u vozilu, kako putnika tako i prometnog osoblja te da ih »na sigurno i kvalitetno pružanje usluge javnoga prijevoza obvezuju i zakonske odredbe«.

Putnici su krivi što kucaju i ometaju vozača, a ne on koji im prodaje karte

Iz Policijske uprave zagrebačke pak poručuju da se, sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, osobe koje se prevoze ne smiju ni na koji način ometati vozača u upravljanju vozilom, niti utjecati na vozača da upravlja vozilom na način koji smanjuje sigurnost prometa.

Predsjednik Sindikata vozača i prometnih radnika ZET-a Anto Jelić ističe kako je stav Uprave i sindikata da se karte ne prodaju tijekom vožnje, već dok je vozilo zaustavljeno.

Njegove riječi potvrđuju nam iz samog ZET-a te nadodaju kako se naplata karata obavlja »sukladno odredbama normativnih akata prijevoznika koje utvrđuju pravila ponašanja njihovih djelatnika«.

Nadodaju kako se prema »unaprijed određenim procedurama« poduzimaju potrebne mjere kako bi se bilo kakvo odstupanje od profesionalnih normi isključilo iz prakse.

Čelnik sindikata smatra da prodaja karata za vrijeme vožnje smanjuje sigurnost, no da oni to ne mogu spriječiti, već je to u nadležnosti Uprave.

»Sindikat tu ne može ništa poduzeti osim sugeriranja kolegama da se to ne čini«, napominje Anto Jelić. Kaže kako mu nije poznato je li itko zbog ove greške kažnjen, budući da je riječ o »vrlo kratkim radnjama koje nisu toliko opasne«. Jelić odgovornost prebacuje na putnike, koji, prema njegovim riječima, »nerijetko kucaju i time više ometaju samog vozača«.

U policiji pak ukazuju kako postoje određeni propusti unutar Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadovezujući se na spomenuti zakon kažu kako »prodaja karata za vrijeme vožnje taksativno nije zabranjena, ali je putnicima zabranjeno ometanje vozača«. Vozaču je pak zabranjeno korištenje uređaja koji smanjuju sigurnost. Iz toga u praksi ispada da je vozač u prekršaju ako za vrijeme vožnje razgovara na mobitel, ali ne i ako prodaje karte dok tramvaj, odnosno autobus vozi, što je poprilično apsurdno.

Iz PUZ-a poručuju da policijski službenici u nadzoru prometa jednako postupaju prema svim utvrđenim prometnim prekršajima, no prema odredbama aktualnog Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prodaja karata to nije.

»Vozač koji prodaje karte djelom je odsutan«

O temi smo porazgovarali i s Lukom Lenićem, odvjetnikom specijaliziranim za područje prekršaja u cestovnom prometu. On nas je podsjetio da je britanski Transport Research Laboratory još prije 20 godina proveo istraživanje o korištenju telefona u javnom gradskom prijevozu. Kaže kako je tada u istraživanju pokazano da vozač koji koristi mobitel ne drži kontinuitet razmaka, ne drži pravac kretanja i previđa više prometnih znakova, nego li vozač koji je i nešto popio.

Pritom nadodaje: »S time u vezi je i vozač koji prodaje karte, dijelom odsutan prilikom održavanja sigurnosnog razmaka, držanja pravca kretanja, a pritom govorimo o vrlo širokom vozilu, koji je blizu prometnog traka«.

Odvjetnik Lenića smo upitali je li itko zbog ove radnje nedavno došao u njegov ured. Kaže kako je nedavno imao slučaj kada je tramvaj na Maksimirskoj naglo zakočio jer mu se vozilo s parkirališta nenadano uključivalo u promet. Lenić nije dobio uvid u policijski očevid, a nije siguran je li vozač tramvaja u tome trenu prodavao kartu.

»Ako nešto pratimo, onda možemo predvidjeti situaciju i pravovremeno početi usporavati i bez naglog kočenja se zaustaviti. Ako s druge strane takve situacije ne pratimo, onda se približavamo toj opasnosti i dogodit će se pad (i ozljeda) putnika i slične situacije«, pojašnjava.

Odvjetnik Lenić smatra kako vozač autobusa ili tramvaja uvijek mora prilagoditi brzinu kretanja te ne bi smio poduzimati nikakve radnje koje bi mu mogle odvući pozornost s praćenja prometne situacije. Ustvrdio je da je izdavanje karata i primanje novaca u vozilima javnog gradskog prijevoznika »u najmanju ruku riskantno«. Prema njegovim riječima, poslodavac ne bi trebao opterećivati vozača s radnjama kao što je prodaja karata i uzvraćanje novca, budući da se time ugrožava sigurnost imovine, sigurnost vlastitog vozača i svih koji su u vozilu, ali i svih ostalih koji sudjeluju u prometu.

»Zbog svoje veličine vozila i zaustavnog traka, greške vozača u javnom prijevozu kud i kamo opasnije nego li vozači manjih vozila«, zaključuje Lenić.