“Problem blokiranih može se i mora riješiti u Saboru”

“Problem blokiranih može se i mora riješiti u Saboru”

(Foto: Blokirani.hr)

U Hrvatskoj sve veći broj blokiranih umire zbog života u neizvjesnosti i strahu. Riječ je o 330.000 obitelji s 42 milijarde kune duga. U Zagrebu je njih 68.000, a 180.000 ih ima treću opomenu pred ovrhu

Snježana Kratz

Iako se kaže »sve dok je života ima nade«, u Hrvatskoj sve veći broj blokiranih – umire! Ne čudi, jer oko 330.000 takvih obitelji s 42 milijarde kuna duga neprestano živi u PTSP-u, teškom grču, strahu, napetosti, neizvjesnosti… Samo Zagreb broji 68.000 blokiranih, a njih 180.000 je pod trećom opomenom i prijetnjom ovrhe i blokade! Mnogi od njih u dužničko su ropstvo (u)pali zbog propasti firmi gdje su radili, pa više nisu mogli podmirivati ponajprije kreditne obveze.

Bez obavijesti i djeca dužnika postaju ovršenici

Miriam Kervatin

Žalosno je, kaže Miriam Kervatin, predsjednica Udruge Blokirani, da je država tako zakonom »uredila« da i djeca dužnika ne moraju više biti obaviještena da neki dug postoji. Oni i nakon desetak godina, nakon što si urede život, (iz)nađu posao, uredno plaćaju svoje obveze, jedan dan »otkriju kako su im svi računi blokirani, a ne znaju zašto« i postanu ovršenici.

»U Hrvatskoj je dovoljno biti i ‘osumnjičen’ za neki iznos duga, što može (u)činiti gotovo svaki odvjetnik, javni bilježnik ili tijela javne vlasti«, ističe ona. U slučajevima ovrhe FINA pokreće mehanizme blokade, uz koje se aktivira i trajno opterećenje zateznim kamatama od povijesnih 18 do današnjih 12 posto, iz kojeg većina ljudi – nema izlaza. Blokiranom se broj ovrha i blokada umnaža, dug raste jer primjerice kaže Kervatin »ako vas je prvo blokirala banka za hipotekarni kredit, a mali ste obrtnik, ostajete doslovno bez sredstava za život«.

Ne čudi da nastaju novi dugovi, tekuće se obveze ne mogu podmirivati, u tzv. očevidniku se gomilaju ovrhe. Osoba nemoćno i očajnički pokušava preživjeti i to pravno, financijski, ekonomski i egzistecijalno onesposobljena. Dug građana u Hrvatskoj duplo je veći od duga kompletne privrede i još raste, kao i broj apsolutno prezaduženih i osiromašenih ljudi. Posebice onih koji su socijalno isključeni, jer žalba ne odgađa izvršenje ovrhe pa su takvim osobama svi bankovni računi blokirani isto kao i imovina: stan, automobil, grobnica, vrt, pokretnine u posjedu… Grozomorna situacija blokiranih sve je crnja »i nitko ne poduzima ništa«, upozorava predsjednica Blokiranih.

U Hrvatskoj ekstremno siromašnih 14 posto građana

Ističe kako je istraživanje Eurostata svrstalo Hrvatsku u najsiromašnije europske države sa oko 14 posto ekstremno siromašnih građana što nije malo. Blokirani su građani prepušteni sami sebi, lošim zakonima, nastoje preživjeti, imati za prijevoz do posla, za struju ovaj mjesec, za vodu slijedeći… Čuvaju djecu, čiste, snalaze se kako znaju i umiju i to oni koje još zdravlje služi, u drugom slučaju – izlaza nema. Blokirani (više)nemaju volje, vremena ni snage da prate tko što od političara radi jer na izborima (samo) im ad hoc obećavaju, kažu u udruzi. A pitanje ima li izlaza blokiranima? Kervatin kaže da postojeći pravni i socijalni okviri ne nude izlaz.

Problem je nastao na nacionalnoj razini, kroz loš zakone i rad Sabora koji loše rješava uzročno posljedično sve niži životni standard u Hrvatskoj. Zato se tamo može i mora riješiti problem ovršenika. To više jer je riječ o dokazivoj uzročno – posljedičnoj vezi nesnalaženja političke elite, koja već šestu godinu tek promatra posljedice rasta privatnog duga prezaduženih ljudi, iseljavanje mladih i radno aktivne populacije, raspad malog obrtništva, poljoprivrede…

Grad Zagreb nastoji pomoći blokiranim sugrađanima

 Mnoge jedinice lokalne samouprave uključujući i Grad Zagreb, nastoje sustavno pomoći ugroženim sugrađanima i na tome im treba čestitati, kaže Kervatin dodajući kako »oni ipak ne mogu ništa dok su zakoni takvi kakvi jesu«. Otkriva kako su ih dosada mnogi uglednici primili, saslušali, iskazali im razumijevanje i tek javno podržali, ali ništa se nije riješilo. Riječ je bilo o Uredu predsjednice, Kaptolu, Gradu Zagrebu, Europskom uredu za pravne predstavke i dr. »Sabor nas nije podržao, a tamo je problem nastao i tamo ga se mora riješiti«, opetuje predsjednica Blokiranih.

Iznosi nam i primjer iz prakse. Obitelj s dvoje malodobne djece je, kaže blokirana, jer primanja su im se smanjila i više nisu mogli plaćati kredit. Otac je bio mali automehaničar i par mjeseci nije zarađivao dovoljno da plati namete i poreze, nije imao ni za računovođu te je ostao bez posla. Majka je radila samo sezonski, četiri mjeseca godišnje. Krenula je blokada porezne. Svi su im računi bili blokirani, ostali su bez kuna. Kamate su počele rasti, isključena im je struja. Kćer je gluhonijema, bolesna. Hipotekarni kredit su podigli da bi joj plaćali liječnike. Pokušavaju je poštedjeti situacije, patnje.

Sin u očaju počinje sakupljati staro željezo da bi dobili kakvu takvu gotovinu. No, i ovdje je presušilo, jer da bi se (is)platilo za staro željezo, valja imati žiro račun, a on je blokiran. Njihov stan se sad nudi na prodaju za polovicu vrijednosti. Sve je po zakonu. Pa da ga prodaju, gdje će obitelj? Jer dug ostaje, i dalje raste čak i nakon što se sve rasproda. Tek se nakon dražbe utvrđuje tko je i koliko je kome još dužan. Od svega, otac je jedan dan umro. Ostala je blokirana, očajna, nezaposlena majka s dvoje djece. Još ih nisu iselili iz stana, ali stan je promijenio vlasnika. Čekaju nasilnu deložaciju. U međuvremenu spavaju unutra, u strahu, trzaju se od svakog šuma. Zna majka što slijedi, i pita se što će s djecom…

To je, kaže Kervatin tek jedna od sličnih sudbina ovršenika. Sve upozorava ona, vrijedi i ako ste nekome bili jamac, jer ovrhovoditelj može birati koga će blokirati, i ne mora vas obavijestiti, ne mora se raspitati jeste li umirovljenik koji jedva preživljava s 1600 kuna na mjesec. Potonji su i najpoželjniji jer imaju stalna primanja.

Zakon o osobnom bankrotu – još jedna velika ovrha

Tragična društvena pojava »zauvijek blokiranih« i iskamatarenih (po)javila se u Hrvatskoj početkom velike, svjetske, ekonomske krize od 2009.-te naovamo i još traje. Dok se većina zapadnih zemalja nosila s posljedicom ekonomske krize, Hrvatska uopće nije riješila to pitanje. To više jer su Agencije za naplatu dugova od banaka »kupile« loše kredite za pola vrijednosti istog pa se priča nastavlja.

Zakon o osobnom bankrotu također je jedna velika ovrha, kaže Kervatin. Dodaje da je udruga i njeni volonteri, kao »glas blokiranih« studiozno prikupila brojne podatke o tom protutustavnom stanju građana i usporedila ih sa svjetskim rješenjima. Požrtvovno su pokrenuli u Hrvatskoj javno zagovaranje i argumetirane pregovore s vlastima o problemu i razumijevanju društvenih posljedica blokiranih i ovršenih građana. To više jer blokirane obitelji ne troše, ne kupuju, ne investiraju, već samo preživljavaju. Modus »da mi je preživjeti do slijedećeg mjeseca postaje im lajtmotiv«.

Potonje je i njima vodilja, kada se radi o mjestu i adresi udruge u Zagrebu, posebice kako bi svrsishodnije mogli komunicirati s nadolazećim ovršenicima. Kažu da prostor i dobiju, režije valja plaćati, a oni (pedesetak članova) to iz godišnje članarine od tridesetak kuna ne mogu. Ističu da su u dobrim odnosima s Gradom Zagrebom, čak su se u tri navrata sastali sa gradonačelnikom Milanom Bandićem i njegovim suradnicima. Svi su pokazali razumijevanje za blokirane kojima se trude pomoći barem otpisom komunalnih dugova.

U udruzi kažu kako ih ljudi često pitaju i za otvaranje zaštićenog računa (tzv. račun 35). Blokirani mogu otvoriti samo jedan zaštićeni račun za svako primanje koje je Ovršnim zakonom zaštićeno od ovrhe, a »najbogatiji« blokirani može dobiti maksimalno 3.600 kuna na mjesec. Ali takvih je malo, posebice kada je riječ o nezaposlenima i umirovljenicima. U FINA-i se podnosi zahtjev za otvaranjem zaštićenog računa pa se primanja izuzeta od ovrhe (rodiljna naknada, dječji doplatak, dijelom invalidnina) mogu podizati s njega. Ako je riječ o plaći, ovršeniku se uzima jedna trećina kao i onima koji rade honorarne poslove poput primjerice slobodnih novinara – freelancera.

Valja znati da se honorarni poslovi smatraju tzv. drugim dohotkom pa se u slučaju više takvih poslova, pa tako i poslodavaca, na zaštićeni račun može primati uplata samo jednog od njih. U pravilu se odlučuje za najviši iznos nekog od honorara. Oni kojima je taj drugi dohodak zapravo i jedino primanje, gurnuti su na rub ponora! Predsjednica Blokiranih upućuje i na situacije sa zastarama. Kaže kako nepostojanje zastara na dugove uz iznimno visoke kamate postoji samo u Hrvatskoj.

Rad na europskoj tužbi

Zastara postoji samo za porezni dug (šest godina ), ali je loše što je u međuvremenu taj dug rastao 6 godina, pa čak i ako je obrtnik davno zatvorio poslovanje. Tako su neki obrtnici zapisani kao dužni milijune, a da zapravo nisu dužni. »Nijedna država na svijetu nema stanje da su joj građani dužniji od privrede, odnosno da ima oko 14 posto blokiranog stanovništva«, kaže Kervatin.

Blokirani su u Hrvatskoj otpisani, uništeni, siromašni, a nekad poduzetni ljudi, njih 99 posto i to – voljom zakonodavca. Odgovornost za dug, ističu nesumnjivo postoji i kod dužnika. Ali, ako taj dužnik nije nasilnim metodama opljačkao vjerovnika, nego mu je vjerovnik dao, prodao, uložio u dužnika s ciljem da »na njemu i zaradi« (a tako u većini i jest slučaj) onda odgovornost snosi i vjerovnik. Svakako i država tj. Sabor kao javno tijelo koje je u Hrvatskoj ozakonilo sve što je danas legalno, od čega i mnoge zakone koji generiraju apsolutni rast dugova.

Udruga Blokirani, doznajemo iščekuje odgovor iz Europske unije, jer rade na europskoj tužbi budući im je Ustavni sud Hrvatske nakon tri godine čekanja odbio zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o blokadi nad novčanim sredstvima. Pozivaju slijedom toga i stručnjake koji su im voljni pomoći, to više jer sredstva su im za međunarodnu arbitražnu tužbu nedostatna.