Pripadnici židovske nacionalne manjine izgradili su donjogradsku jezgru Zagreba

Pripadnici židovske nacionalne manjine izgradili su donjogradsku jezgru Zagreba

Istaknuti članovi židovske zajednice zaslužni su da je grad Zagreb 1886. godine dobio vodovod i telefonsku mrežu koja je tada brojila tridesetak pretplatnika

Melita Funda

Napisati cijelu povijest zagrebačkih Židova bilo bi isto, što i napisati povijest grada Zagreba… i kad bi si čovjek zamislio Zagreb bez Židova, bio bi to mrtav i pust grad. (Lavoslav Šik, 1927.)

U rijetkim prilikama se govori i piše o doprinosu židovske nacionalne manjine glavnom gradu Hrvatske, njegovoj izgradnji i modernizaciji. A upravo je židovska nacionalna manjina dala izniman doprinos na svim područjima, posebice u periodu do Drugog svjetskog rata, odnosno prije velikog progona Židova. Zagrebački Židovi su zaslužni za napredak privrede i industrije, znanosti, medicine, kulture i umjetnosti, sporta i arhitekture. Zagreb je pripadnicima židovske manjine u određenoj povijesnoj i civilizacijskoj konstelaciji dopustio da ga izaberu kao mjesto života i rada. Zauzvrat, mnogi su Židovi ugrađivali svoje znanje i talent u materijalni i duhovni napredak Zagreba to jest u njegovo osuvremenjivanje.

Razmjerno mala, ali jaka židovska zajednica doprinijela je razvoju građanskog društva u Hrvatskoj i dala je čitav niz prosperitetnih imena na svim područjima. Istaknuti članovi židovske zajednice zaslužni su da je grad Zagreb 1886. godine dobio vodovod i telefonsku mrežu koja je tada brojila tridesetak pretplatnika. Ljudevit Schwartz, odvjetnik i poduzetnik, bio je prvi Židov saborski zastupnik. Kao osnivač i dugogodišnji predsjednik dioničkog društva „Zagrebački tramvaj“ predvodio je proces modernizacije od konjskih tramvajskih zaprega do svečanog puštanja u promet električnog tramvaja 1910. godine. Dakle, govorimo o ukupnoj infrastrukturi koja je potrebna za normalno funkcioniranje jednog modernog grada. A moderno lice gradu daje i arhitektura koja može biti specifična za pojedine gradske sredine.

Činjenica je da su zagrebački židovski arhitekti i graditelji oslikavali arhitektonsku sliku Zagreba, pokazujući zapravo koliko su Zagreb osjećali svojim domom i kako su duboko bili utkani u gradsko tkivo.

Obilježili zagrebačku i hrvatsku arhitekturu s početka 20. stoljeća

Židovski arhitekti projektirali su mnoge zgrade u donjogradskoj jezgri, a židovski su graditelji podigli istoimene zgrade prema spomenutim projektima. Dakle, samo središte Zagreba u velikoj mjeri projektirali su i izgradili Židovi.

Detalj s Etnografskog muzeja (Foto: Goran Vranić)

Detalj s Etnografskog muzeja (Foto: Goran Vranić) / Salomon Berger, industrijalac i veletrgovac tekstilom, bio je poznati kolekcionar narodnih nošnji i osnivač Etnografskog muzeja.

Leo Hönigsberg i Julius Deutsch doslovno su oblikovali novo središte grada. Obojica su diplomirali na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Njihova najvažnija ostvarenja u Zagrebu su: kuća Mavra Hönigsberga (Ilica 51, 53, 53a, tri dvokatnice sa zajedničkim pročeljem 1888.), Učiteljski dom, danas Hrvatski školski muzej (Trg maršala Tita 8, 1889.), na Strossmayerovu trgu palače: Schlesinger (kbr. 10, 1891., adaptirana 1908. za hotel Palace-Croatia), Prister-Schillinger (kbr. 2, 1893.), L. Hönigsberga (kbr. 8, 1899.), Starčevićev dom, današnja Gradska knjižnica (Starčevićev trg 6, 1895.), palača Vlaha Bukovca (Trg kralja Tomislava 17, 1898.), zgrada Izraelitske općine (Palmotićeva 16, 1898.), kuće: Artura Spitzera (Jurišićeva 5, 1897. i br. 9 1899.), apotekara Josipa pl. Pečića, prva sa secesijskim obilježjima (Ilica 43, 1899.), palače Trgovačko-obrtničke komore i Etnografskog muzeja (Trg maršala Tita 8/Trg Mažuranića 14, 1903.), kuće: apotekara E.V. Fellera (Trg kralja Tomislava 4, 1903.), tvorničara J. Kalline (s fasadnom oplatom od keramičkih pločica (Gundulićeva 20, 1903.), dr. E. Rada (Jelačićev trg 5, 1905.), bankara E. Kolmara (Jelačićev trg 7, 1905.), Elsa-fluid dom (Jelačićev trg, 1905.), Hrv.-Slav.-zem. centralna štedionica s kavanom Corso (Ilica 25, 1905.), zgrada Zem. potkivačke škole (kasnije Veterinarski fakultet, Savska 16, 1913.), Dom Zaklade Lavoslava Schwartza (Maksimirska cesta 63, 1910.), Kr. Poveljeni paro i umjetni mlin (Koturaška cesta 1, 1907.), Tvornica Portland cementa Croatia (Podsused, 1909.). Njihovo djelo su i romantični ljetnikovci-vile koji su odredili fizionomiju novih cottage-četvrti u Tuškancu i na Josipovcu ( danas Ul. Ivana Gorana Kovačića i Vladimira Nazora).

robna-kuca-nama-k&o

Robna kuća Kastner & Öhler, današnja Nama

Ignjat Nathan Fischer je stekao prva znanja u građevinskom poduzeću svoga oca Samuela prije nego što je otišao na studij u Prag i Beč. U sklopu projekta Zemaljske bolnice na Šalati projektira 1908./1909. više paviljona, a 1909. i 1911. izvodi dvije zgrade koje će postati jezgrom budućeg kompleksa Medicinskog fakulteta. Među ostvarenjima za privatne investitore ističu se Sanatorij, današnja Klinika za dječje bolesti (Klaićeva ulica 18, 1909.), Zemaljsko rodilište i primaljsko učilište, danas Klinika za ženske bolesti i porode (Petrova 13, 1913.), kino-kazalište Apollo (Ilica 31, 1912.), zgrada lože Ljubav bližnjeg (Nazorova ulica 24, 1912.), robna kuća Kastner & Öhler, današnja Nama (Ilica 4, 1913.), dogradnja palače veleindustrijalca Gustava Pongratza na Gornjem gradu (Visoka 22, 1912.).

Istaknut urbanistički zahvat je uređenje sjevernog dijela Sveučilišnog trga sa Zdencom života Ivana Meštrovića (1912.). Nakon Prvog svjetskog rata, od 1920. do 1939. vodi velik, izuzetno produktivan atelijer u kojem djeluje niz mlađih suradnika, kasnije istaknutih stvaralaca. Važnija djela: zgrada Narodne šumarske industrije (Trg Mažuranića 5, 1920.), palača Jugoslavenske banke (Jelačićev trg 13, 1921.), zgrada Gradske štedionice s restoranom Gradski podrum i Gradskom kavanom (Jelačićev trg 10, 1923., 1925., 1932.), Zagrebački zbora u Martićevoj ulici (1922/29.), industrijski sklop Tvornice Arko, današnji Badel, na Kvaternikovu trgu (1921.) i rezidencija veleindustrijalca V. Arka (Vlaška 116, 1926.), modrrnizacija pročelja Elsa fluid doma prema osnovi P. Behrensa (1928.), stambeno-trgovačke kuće Aleksander-Domac (Dežmanov prolaz 1-3, 2-4, 1928.), stambeno-poslovne zgrade braće Baum (Jurišićeva 30, 1929.), Herzog-Arko (Dolac 8 i 9, 1930.) i Herzog (Pod zidom 6, 1931.)

Gradska štedionica i Trg bana jelačića 1939. g.

Gradska štedionica i Trg bana jelačića 1939. g.

Mnoštvo poslovnih i stambenih zgrada

Rudolf Lubynski podario je Zagrebu sljedeće: zgrade Hrvatske banke za promet nekretninama (Mrazovićeva 5, Ilica 146-148a i Prilaz Gjure Deželića 42-46, 1919.), „Svećenički dom“ (Palmotićeva 3, 1910), „Dobrotvorov dom“ (Haulikova 4, 1912.), remek-djelo i Gesamkunstwerk, zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice (Marulićev trg 19, 1913.), zgrada Kotarske oblasti (Vodnikova 1, 1914.), stambena zgrada Zem. Vladinog Odjela za narodno gospodarstvo (Kačićeva 9, 1915.), zgrada Središnjeg ureda za osiguranje radnika (Mihanovićeva 3, 1928), stambena zgrada Mayer (Dežmanova 10, 1930.), poslovna zgrada Shell braće Marić (Gajeva 5, 1932.).

Hugo Ehrlich je projektirao mnoštvo poslovnih i stambenih zgrada i vila te nam je ostavio cijeli niz sjajnih ostvarenja: regulacija Strossmayerova šetališta (1911.-1912.), stambene zgrade Hrvatske banke za promet nekretninama iz 1912. (Mihanovićeva 20, Ilica 100, Medulićeva 2/Ilica), zgrada Slavenske banke (Vlaška 53, 1922.), zgrada Prve hrvatske obrtne banke (Ilica 38, 1924.25.), dovršenje gradnje i unutarnje uređenje Zagrebačke burze (1924.-26.), kuća Grünwald (Kneza Držislava 6, 1926.), stambeni blok Nadrabine Zagrebačke nadbiskupije, tzv. „Vatikan2 (Martićeva/Bauerova/Vlaška/Ratkayev prolaz, 1926.-30.), stambeno-poslovna zgrada braće Janeković (Draškovićeva 15, 1929.), zgrada Mirovinskog fonda Gradske štedionice (Gajeva 2, 1935.).

meteo-stup-zrinjevac-zidovska-arh

Dr. Adolf Holzer, vojni liječnik, pionir balneologije i amater meteorolog, donirao je gradu meteorološki stup 1884. godine. Stup je smješten na sjevernoj strani Parka Zrinjevac, napravljen je od mramora iz Istre, prema nacrtu Hermanna Bolléa.

Slavko Benedik je gradio trgovačke i stambene zgrade: zgrade Stern (Boškovićeva 3/Petrinjska 22, 1907.), Popović (Jelačićev trg 4, 1908.), Ćuk (Jurišićeva2, 1910.), Švarc-Crnojević (Ilica 26, 1910.), Grünwald (Boškovićeva 8, 1911.), stamb. zgrade Hrvatske banke za promet nekretninama (Mihanovićeva 32/Gundulićeva 61-63, 1909.), Singer (Gjorgjićeva 11, 1910.), Šojat (Palmotićeva 18-20, 1911.), Leon (Palmotićeva 64, 1921.), Benedik-Baranayi (Gundulićeva 15, 1931.), brojne vile na Tuškancu, Gvozdu, Slavujevcu, te Hercegovačkoj, vila Ilić (Paunovac 7, 1918.20.), Sanatorij Brestovac (Sljeme, 1906.-1908.), palača Srpske banke (danas Hrv. Poštanska banka, Jurišićeva 4/Petrinjska 1, 1912.-14.), zgrada Hrv. sveopće prometne banke (Martićeva 14, 1922.-26.), stambeno-poslovna zgrada Deutsch (Jurišićeva 24, 1924.), zgrada Udruženja inženjera i arhitekata (Trg hrvatskih velikana 6, 1927.).

Otto Goldscheider je zaslužan što imamo zgradu Zanatlijskog doma (Britanski trg 5/Pantovčak 3, 1911.) i tvornicu „Moster-Penkala“ (Branimirova 43, 1911.), a Vladimir Šterk je projektirao planinarski dom „Runolist“ (Sljeme, 1935.), zgradu Javne burze rada i Radničke komore (Zvonimirova 15 i Krešimirov trg 2, 1937., u suradnji s uredom Korka-Krekić-Kiverov), više vila na Tuškancu, vila V. Rada (Jabukovac 39, 1932.), portal i uređenje lokala „Engleski magazin“ u Praškoj, te kino „Dom“ u Vlaškoj ulici. Stjepan Gamboš je nakon Drugog svjetskog rata projektiro uglavnom velika industrijska postrojenja, među njima tvornice „Rade Končar“ i „Prvomajska“.

Pavao Deutsch/Duić je projektirao niz obiteljskih i najamnih vila u Bosanskoj ulici. Zlatko Neumann je bio poznat po racionalnim tlocrtima stambenih zgrada. Nakon Drugog svjetskog rata radi u Ministarstvu građevina, od 1946. u Zemaljskom građevno-projektnom zavodu (kasnije APZ), a od 1954. – 1963. vodi „Projektni biro Neumann“. Važnija ostvarenja iz tog perioda su: četiri stambena bloka na Vrbiku (1946.), nova tvornica papira na Žitnjaku (1956.-60.), stambene višekatnice (Ul. Rade Končara i Martićeva 46, 1954.), osnovne škole (Vrbanićeva, 1956; Cvjetno naselje, 1957; Ferenčica, 1959; Laginjina, Borongaj, Folnegovićevo naselje, sve 1961.-1962.).

Ernest Weissmann je, između ostalog, graditeljski izveo dva paviljona Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu (1933., s „Radnom grupom Zagreb“), dvije vile (Kraus u Nazorovoj 29 i podvinec na Jabukovcu 23, obje 1937.) i kino „Union“ u Zvonimirovoj 57. Za svoje projekte dobivao je visoke i najviše nagrade: Zakladna i klinička bolnica na Šalati u Zagrebu (internacionalni natječaj, prva nagrada ex aeqou, 1930.-31.), Radničke ustanove na Ciglani u Zagrebu (s „Radnom grupom Zagreb“, 1932.), Državna obrtna stručna škola na Savskoj cesti u Zagrebu (s Arthurom Kornom, 1935.).

glazbeni-paviljon-zidovska-arh

Emanuel Prister, veletrgovac i poduzetnik, darovao gradu kompletan projekt gradskog vodovoda, a njegov sin Eduard 1891. godine darovao je Glazbeni paviljon na Zrinjevcu.

Slavko Löwy je uglavnom podizao poslovno-stambene zgrade, među njima dvije u sklopu tzv. Zakladnog bloka (kuću Grünsberg, Petrićeva 7 i Schlenger, Bogovićeva 4, 1933.), kuću Radovan, „mali neboder“, prvi u Zagrebu (Masarykova 22, 1934.), stambene zgrade Nossan (Zvonimirova 23, 1933.), Lebinec (Ribnjak 20, 1937.) i Wiener Bankverein (Bulićeva 4, 1937.) te stambeno-poslovnu zgradu Jadranskog osiguravajućeg društva (Draškovićeva 13, 1937.). Od vila ističu se vila Hirschler s kavanom, „Šumski dvor“ (Gornje Prekrižje 2, 1933.) i najamna vila Federbuš (Novakova 19, 1937.).

Sudjeluje na gotovo svim važnim javnim arhitektonskim natječajim u Zagrebu i u drugim gradovima Kraljevine Jugoslavije. Pripada najistaknutijim protagonistima novog građenja i internacionalnog stila. Njegova su ostvarenja i majstorska radionica kipara Antuna Augustinčića na Jabukovcu 10 i Vanje Radauša na Zmajevcu 8 iz 1949., studentski domovi „Cjetno naselje“ (Odranska 10, 1955.) i „A. Starčević“ (Ljubljanska avenija 2, 1961.) te sudentsko naselje „S. Radića“ (Jarunska 2, 1961.), starački dom „Lavoslav Schwarz“ (Bukovačka 55, 1956.) i sklop Ekonomskog fakulteta (Kennedyjev trg 7, 1957.-63.). Za životno djelo dobio je 1970. nagradu „Viktor Kovačić“ Društva arhitekata Zagreba.

klinci-u-kinu-europa

Adolf Müller zajedno sa svojim sinovima Alfredom i Leom sagradio j prvo moderno kino, Balkan-Palace, danas poznato kao kino Europa.

I ne zaboravimo Hinka Bauera, još jednog plodnog arhitekta. S Marijanom Haberleom projektirao je novi Zagrebački zbor na Savskoj cesti (1936.), Dom Društva inženjera i arhitekata (Pierottijeva 4, 1937.), željezničarsku bolnicu na Rebru (1938.) i Narodno sveučilište u Kordunskoj ulici (1941.), a osvojio je i brojne nagrade na arhitektonskim natječajima. Samostalno je izveo zgradu „Fiatovog servisa“ na Savskoj cesti 56 (1940.) i vile Alexander (Gornje Prekrižje 12, 1937.) i P. Schwarz-Gavrina (Torbarova 11, 1939.). Projektirao je i stambene i poslovne zgrade: majstorsku radionicu Krste Hegedušića (Zamenhoffova 14, 1952.), stambene tornjeve na Ružmarinki (1955.), poslovno-stambenu zgradu „Varteks“ (ugao Kvaternikovog trga i Domjanićeve, 1960.). Bavio se i interijerima (Izložbeni salon ULUPUH-a u Praškoj ulici, 1947., prodavaonice „Getaldus“ u Gajevoj ulici i „Solid“ u Ilici, 1964.).

I tako dalje, i tako dalje… Uz arhitekturu, Židovi su dali bogat doprinos i u gospodarstvu, kulturi i umjetnosti te sudjelovali u oblikovanju Zagreba kao modernog srednjoeuropskog grada i grada kakvog danas poznajemo.