Preminuo pater Cvek – “dobri duh Zagreba”

Preminuo pater Cvek – “dobri duh Zagreba”

(Foto: Ponos Hrvatske)

Godinama je, bez obzira na vremenske uvjete, neovisno o tome je li ponedjeljak, srijeda ili nedjelja, p. Cvek pohodio najpotrebnije stare i siromašne osobe, koje su ga željno iščekivale, često na biciklu, po kojem je postao prepoznatljiv

Pater Antun Cvek preminuo je u utorak 28. svibnja 2019. u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Zagrebu u 86. godini života. IKA prenosi kako je Cvek preminuo u jutarnjim satima okrijepljen svetim sakramentima, u 52. godini redovništva i 45. godini svećeništva.

Antun Cvek, svećenik Družbe Isusove, veliki dobrotvor i prijatelj starih, bolesnih i nemoćnih, dobri duh Zagreba kako su ga često nazivali, rođen je u zagrebačkom Bizeku, 10. veljače 1934. godine. Nakon osnovne škole u Vrapču, upisuje Školu učenika u privredi, gdje izučava zanat za autolimara. Naknadno, kad je već bio zaposlenik Zagrebačkog električnog tramvaja (ZET), upisuje i završava i srednju ekonomsku školu. Tih godina se udaljuje od vjere, ali Bog se nije udaljio od njega. Nakon jednog intenzivnog doživljaja Kristove prisutnosti, otkriva da je Krist smisao života i da je njegovo zvanje duhovno služenje u redovničkom i svećeničkom životu. Stoga 1967., u 33. godini života, stupa u novicijat Družbe Isusove, zatim studira filozofiju i teologiju u Zagrebu na Jordanovcu, a 1974. godine je zaređen za svećenika po rukama nadbiskupa Franje Kuharića.

Godine 1968. s dvojicom subraće, isusovačkih bogoslova, osniva grupu za posjete starih, bolesnih te napuštenih osoba. Kao kapelan pri bazilici Srca Isusova u Zagrebu od 1975. preko župnog Caritasa u tu djelatnost uključuje i župljane. Uskoro osniva i Zajednicu kršćanske ljubavi kao duhovnu i molitvenu potporu radu na terenu. 1990. godine iz tog apostolata rađa se Katolička udruga „Kap dobrote“ za pomoć najpotrebnijima, koju osniva zajedno sa svojim suradnicima. Godine 2002. suutemeljitelj je Zaklade „Biskup Josip Lang“.

Godinama je, bez obzira na vremenske uvjete, neovisno o tome je li ponedjeljak, srijeda ili nedjelja, p. Cvek pohodio najpotrebnije stare i siromašne osobe, koje su ga željno iščekivale, često na biciklu, po kojem je postao prepoznatljiv. „Čovjeku je najpotrebniji čovjek!“ znao je često reći. No, uz materijalnu pomoć, nosio je siromasima Krista po sakramentima pomirenja i euharistije, što je smatrao svojim najdragocjenijim doprinosom. Usput im je obavljao sitne popravke, koristeći znanje koje je stekao kao autolimar u ZET-u.

Najveći dio redovničkog života proveo je kao član isusovačke zajednice u Palmotićevoj ulici, a zadnje godine kao član zajednice na Fratrovcu u Zagrebu. Poglavari su prepoznali dar Božji koji je primio za služenje siromasima pa su mu povjerili taj apostolat sve dok su mu to snage dopuštale.

Svoj rad i duhovnost je predstavio u četiri knjige: „Socijalni križni put“, „Iz dnevnika otpisanih“, „Živim, a ne postojim“, „Sjeti me se“. Dobitnik je brojnih nagrada te priznanja od kojih treba izdvojiti „Nagradu Grada Zagreba“ (2003. i 2012.), priznanje „Reda Danice Hrvatske“ (2005.), godišnju nagradu Udruge za promicanje hrabrosti, humanosti i poštenja „Ponos Hrvatske“ (2008.), nagradu Republike Hrvatske za životno djelo u području humanitarnog rada (2012.), godišnju nagradu Crvenog križa „Milosrdni Samaritanac“ (2013). Hrvatska radiotelevizija emitirala je godine 2001. dokumentarni film o patru Cveku po scenariju Andreje Čakić i u režiji Srđana Segarića. (IKA / zg-magazin)

Komentiraj

*