Preminuo Niki Lauda, velikan Formule 1

Preminuo Niki Lauda, velikan Formule 1

(Fotografije: Wikimedia Commons)

Lauda je 1977. čvrsto odlučio zaboraviti svoju traumu. Tu je odluku popratio s tri pobjede i osvajanjem drugog naslova svjetskog prvaka

Trostruki svjetski prvak u Formuli 1, Austrijanac Niki Lauda (Beč, 22. veljače 1949. –  Zürich, 20. svibnja. 2019.) preminuo je u ponedjeljak u 71. godini života.  Titule svjetskog prvaka Formule 1 osvajao je 1975. i 1977. kao član ekipe Ferrari te 1984., kada je nastupao za McLaren-Honda. Vozio je na 171 utrci za March, BRM, Ferrari, Brabham i McLaren. Godine 1976. na utrci u Nürburgringu doživio je težak sudar, ali se neočekivano brzo vratio utrkama. Pobijedio je u ukupno 25 utrka za Veliku nagradu (Grand Prix). Iako je osvojio tri naslova svjetskog prvaka Niki Lauda se najviše pamti po prvenstvu koje nije uspio osvojiti.

Lauda je preminuo je u Sveučilišnoj bolnici u Zürichu okružen članovima obitelji. Njemu su u kolovozu 2018. godine transplantirana pluća te je hospitaliziran u siječnju 2019. zbog upale ovog organa, podsjeća Reuters.

“S dubokom tugom objavljujemo da je naš voljeni Niki mirno preminuo u okrugu obitelji”, navodi se u obiteljskom priopćenju kojeg su prenijele novinske agencije.

“Njegova jedinstvena postignuća kao sportaša i poduzetnika ostaju i ostat će zapamćeni, njegova neumorna želja za akcijom, njegova neposrednost i hrabrost ostaju uzor i mjerilo za sve nas”, dodaje se u priopćenju.

Andreas Nikolaus Lauda je rođen u bogatoj bečkoj obitelji pa je tijekom svojih prvih godina na utrkama koristio porijeklo i vezu da osigura novac koji mu je bio potreban za ostvarenje vozačke karijere. Debitirao je 1968. godine u Mini Cooperu. Prešao je u Formulu 3 te iskoristio posuđen novac za kupnju mjesta u Formuli 2 u Marchu, kompaniji Ronnija Petersona. Kad je March propao, 1973. prešao je u BRM (British Racing Motors) i taman kad su mu presušili prihodi zapazio ga je Luca di Montezemolo i pozvao ga u Ferrari.

Prvu je pobjedu sa znakom propetog konja ostvario 1974. u Španjolskoj, a zatim je slijedila i pobjeda u Zandvoortu u Nizozemskoj. Godine 1975. bio je partner Clayu Regazzoniju, u vrijeme kad je utrkama Formule 1 od početka do kraja dominirao Ferrari.

Niki Lauda 1975. godine tijekom VN Velike Britanije

Fatalna utrka po kojoj se pamti Austrijanac dogodila sa 1976. u Nürburgringu. Lauda se u Ferariju s pet osvojenih pobjeda i lagodnih 20 bodova prednosti borio za osvajanje drugoga naslova svjetskog prvaka sa Jamesom Huntom iz britanskog tima McLaren, na 23 km dugoj, strahopoštovanja vrijednoj stazi starog ´Ringa, kad je sve krenulo naopako za austrijskog vozača.

Samo što je prošao Bergwerk, njegov je Ferrari neobjašnjivo snažno skrenuo u desno, zabio se u ivičnjak, prevrnuo se i odskočio natrag na stazu pogodivši Sutrees kojim je upravljao Brett Lunger. Istog ga je časa obavio plamen. Laudu su iz kokpita izvukli Lunger, Guy Edwards i Arturo Merzario. Zadobio je teške opekline po glavi i tijelu, a otrovni plinovi su teško oštetili njegova pluća. Hitno je prevezen u bolnicu, a bilo je upitno hoće lu uopće preživjeti. Stanje mu je, naime, bilo toliko loše da je primio bolesničko pomazanje (poznato i kao »posljednja pomast«). Čudom se oporavio i vratio utrkama šest tjedana nakon nesreće.

Nakon ovog slučaja, Hunt je započeo s napadom na Laudino vodstvo. Slijedeće tri utrke Lauda nije bio u najboljoj formi pa se njegova prednost smanjila na samo tri boda. Preostala jer još samo utrka za VN Japana. Utrka je započela strašnim nevremenom pa se nakon dva kruga Lauda odvezao u boks i povukao se iz utrke izjavivši da je krajnje ludo natjecati se u tako opasnim uvjetima. Hunt je u utrci osvojio treće mjesto i tako ugrabio naslov svjetskog prvaka sa samo jednim bodom prednosti. O nadmetanju Hunta i Laude na stazi, kao i drastično različitim karakterima izvan nje, 2013. snimljen je i vrlo dobar igrani film Utrka života (Rush).

Lauda je 1977. čvrsto odlučio zaboraviti svoju traumu. Tu je odluku popratio s tri pobjede i osvajanjem drugog naslova svjetskog prvaka. Prekinuo je vezu s Ferrarijem 1978. i pridružio se Bernieju Ecclestoneu i Brabhamu za koje je vozio dvije neuspješne sezone, sve dok 1979. u Kanadi, sredinom vikenda u kojem se održava utrka, nije odlučio da mu je dosta Formule 1 i istog se časa povukao.

Dvije godine izbivanja s trkačkih staza posveti se promidžbi Lauda Aira, komercijalne zrakoplovne tvrtke koju je osnovao. Utrkama se ipak vratio zbog neodoljivo privlačne ponude Rona Dennisa iz McLarena. Godine 1982. ostvario je još dvije pobjede, jednu u Long Beachu i drugu u Brands Hatchu, ali zato 1983. nije pobijedio niti u jednoj trci.

Austrijanac je 1984. dobio novog nevjerojatno brzo kolegu u momčadi, Alaina Prosta (koji je osvojio SP 1985. godine), ali se Lauda čvrsto bori do samoga kraja svjetskog prvenstva i osvaja naslov sa samo pola boda prednosti.

Godine 1985. pobijedio je samo u jednoj utrci, u Zandvoortu na VN Nizozemske i konačno spustio zavjesu na blistavu vozačku karijeru jednog od najhrabrijih i najodlučnijih junaka auto-utrka. Poslije povlačenja s utrka određeno je vrijeme obnašao savjetodavnu ulogu u Ferrariju, a od 2001. bio je sportski direktor u Jaguaru, a u međuvremenu je prodao svoju kompaniju Lauda Air.

Niki Lauda je zadnjih godina života imao niz zdravstvenih problema te je bio na čak dvije transplantacije bubrega. Drugi mu je bubreg presađen 2005., a donirala ga je njegova tadašnja djevojka Birgit Wetzinger, bivša stjuardesa njegove zrakoplovne kompanije. Njih dvoje su se vjenčali 2008., a godinu dana kasnije par je dobio sina i kćer. Osim sina i kćeri iz posljednjeg braka, Lauda je u prijašnjim vezama dobio i tri sina.

Pripremio: Boris Jagačić

Komentiraj

*