Predstavljena Industrijska strategija Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine

Predstavljena Industrijska strategija Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine

„Posljednjih 10-ak godina nismo uspjeli pronaći podatke koliko državnog novca je dano pojedinim sektorima gospodarstva. To se više ne smije ponoviti jer nemamo novca za razbacivanje. Važna je strateška suradnja obrazovnog sustava i industrije kako bi preko novih znanja došli do novog zapošljavanja. Visoka je cijena koju plaćamo zbog sadašnje neusklađenosti obrazovnog sustava s potrebama industrije…“

U Velikoj dvorani Hrvatske gospodarske komore-Komore Zagreb (HGK) danas je predstavljena Industrijska strategija Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Za njenu izradu bili su zaduženi stručnjaci koje je angažiralo Ministarstvo gospodarstva, a najvažnije točke ove Strategije okupljenima je predstavio voditelj tima i savjetnik ministra gospodarstva Tomislav Radoš, koji je sudjelovao u njezinoj izradi. Osim Radoša na predstavljanju Strategije  je bila i Sabina Škrtić, pomoćnica ministra gospodarstva i v.d. predsjednica HGK. Na poziv su se odazvali i brojni predstavnici iz Hrvatske udruge poslodavaca.

Prerađivačka industrija, građevinarstvo  te informacije i komunikacije

Radoš je objasnio kako su u izradi ove strategije uneseni sektori prerađivačke industrije, građevinarstva i sektor informacije i komunikacije te kako će neki ostali dijelovi gospodarstva biti dio nekih drugih strategija, kao što su Strategija prometnog razvitka i Poljoprivredna strategija, koje su još uvijek u izradi.

Prema podacima do kojih su autori ove Strategije došli tijekom analiziranja postojećeg stanja pronašli su mnogo ključnih problema hrvatske industrije, a to su: neefikasna javna uprava, korupcija, niska razina inozemnih ulaganja, niska razina visokoobrazovane radne snage, nedovoljno ulaganje u istraživački razvoj, niska razina produktivnosti rada, otežan pristup tržištima kapitala i visoka cijena kapitala.

Pokretači, čuvari, upitnici,  problematični i bez utjecaja

Analizirajući postojeće stanje u hrvatskoj industriji, autori strategije su izradili model vrednovanja i grupiranja industrijskih djelatnosti i poddjelatnosti na temelju kriterija izvoza, profitabilnosti i veličini poddjelatnosti. Tako da su ih podijelili u pet osnovnih skupina. U skupinu „pokretača“, koji su izvozno orijentirani, ostvaruju profit te zapošljavaju značajan broj zaposlenih  stavljeni su: farmaceutski proizvođači, proizvođači prehrambenih proizvoda, proizvođači elektromotora, generatora, transformatora, metalnih konstrukcija, tvrtke koje se bave obradom i prevlačenjem metala te brojne druge tvrtke koje zadovoljavaju ove kriterije. Prema izračunu one zapošljavaju ukupno 94  640 radnika.

Tomislav Radoš

Tomislav Radoš

U skupinu „čuvara“ stavljene su velike industrijske poddjelatnosti koje su usmjerene na domaće tržište, ostvaruju pozitivan profit i zapošljavaju značajan broj zaposlenih. Tako su se u ovoj skupini našli proizvođači pića, mliječnih proizvoda, pekarskih i brašnastih proizvoda, kolača, papira, betona, gipsa, ali i brojni drugi. U ovoj grupi djelatnosti u Hrvatskoj je zaposleno 73 204 radnika.

Treća skupina su „upitnici“ u koju su ušle poddjelatnosti koje ostvaruju pozitivan profit, bez obzira na orijentaciju na izvoz ili domaće tržište, no one nisu dovoljno velike niti imaju jasno definiranu tržišnu perspektivu da bi se mogle rasporediti u ključne poddjelatnosti. U skupini problematičnih“ našle su se poddjelatnosti koje ostvaruju gubitke, nisu konkurentne i  visoko su zadužene. Posljednja skupina je „bez utjecaja“ gdje su svrstane poddjelatnosti koje s obzirom na realizirane prihode i broj zaposlenih te uvažavajuće projekcije razvoja, nemaju i neće imati značajnijeg utjecaja na industriju.

„U Hrvatskoj 80 posto BDP-a čini osobna potrošnja, a oko 19 posto su investicije. Nije moguće očekivati rast BDP-a do 2020. godine. Sve industrije koje su orijentirane na domaće tržište, teško mogu očekivati rast prihoda“, iznio je prognozu Radoš.

Strateški ciljevi

Autori Strategije su iznijeli i glavni strateški cilj, a to je odmicanje od proizvodnje određenih dijelova prema proizvodnji gotovog proizvoda. Osim toga usuglasili su se i oko 4 strateška cilja:

1) rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,88 posto;

2) rast broja novozaposlenih za 85 619 do kraja 2020. godine, od čega minimalo 30 posto visokoobrazovanih;

3) rast produktivnosti radne snage za 68,9 posto u razdoblju od 2014. do 2020. godine;

4) povećanje izvoza za 30 posto u razdoblju od 2014. do 2020. godine, među kojim bi se povećao izvoz proizvoda visoke dodane vrijednosti.

„Posljednjih 10-ak godina nismo uspjeli pronaći podatke koliko državnog novca je dano pojednim sektorima gospodarstva. To se više ne smije ponoviti jer nemamo novca za razbacivanje. Važna je strateška suradnja obrazovnog sustava i industrije kako bi preko novih znanja došli do novog zapošljavanja. Visoka je cijena koju plaćamo zbog sadašnje neusklađenosti obrazovnog sustava s potrebama industrije. Ta je cijena trostruka jer prvo plaćamo obrazovanje osobe, onda plaćamo njezin `boravak´ na burzi i na kraju plaćamo cijenu toga što nije proizvedena nova vrijednost“, pojasnio je Radoš. Naglasio je kako će provedba ove strategije ovisiti o Vladi RH te kako je važno uskladiti ovu strategiju s ostalim strategijama u Gospodarsku razvojnu strategiju. „Važna je i promjena zakonske regulative posebno u pogledu Zakona o državnim službenicima. Vi sada imate situaciju u kojoj ministar ne može nikoga otpustiti, nikoga zaposliti, smanjiti ili povećati nekome plaću, a to je apsurdno jer se ne stimulira rad“, smatra Radoš.

Kritike Strategije

Nakon izlaganja, okupljeni sudionici imali su priliku postavljati pitanja i iznijeti primjedbe ili pohvale na Strategiju.

Mirjana Matešić, ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj je među ostalim rekla kako se u ovoj Strategiji ne spominje održivi razvoj te kako postoji strategija koja se odnosi na održivi razvoj, no ona se ne primjenjuje. Osvrnula se i na to kako se u strategiji ne spominje zelena ekonomija. Na ove sugestije odgovorila je Škrtić: „Možda je trebalo napraviti jedan općeniti cilj i usuglasiti se oko toga kakvo društvo želimo imati do 2020. ili 2030. godine. Kakvo želimo imati zdravstvo, ekonomiju, školstvo pa na temelju toga je možda trebalo krenuti u izradu pojedinih strategija, no mi smo išli ovim putem“.

Predsjednik HUP-a Udruge tekstilne i kožarske industrije Nikola Mikić je izrazio nezadovoljstvo zbog svrstavanja djelatnosti koje se bave proizvodnjom tekstila i kože u skupinu „problematičnih“. „Mi zapošljavamo 25 000 radnika što nije malo. Radi se uglavnom o ženama srednje životne dobi. Mislim da zaslužujemo da uđemo u skupinu `čuvari´“, naglasio je Mikić.

Ivo Bedalov, direktor tvrtke Unitas d. d.: „Moja tvrtka također spada u skupinu `čuvari´. Naglasio bih kako mi proizvodimo konac za ručni rad i to 12 000 kilometara dnevno. lani smo povećali izvoz i zaposlenost, jedino što nam se smanjio profit. Država se maćehinski ponaša prema tekstilnoj industriji. Mislim da bi trebalo postaviti model, a ne gledati iz koje grane proizvođači dolaze“.

konci_unitasNjega je podržao i Ivo Bedalov, direktor tvrtke Unitas d. d. „Moja tvrtka također spada u ovaj sektor. Naglasio bih kako mi proizvodimo konac za ručni rad i to 12 000 kilometara dnevno. U 2013. godini smo povećali izvoz za 32 posto, povećali smo zaposlenost za 22 posto jedino što nam je manji profit u odnosu na 2012. godinu, no na to je utjecalo povećanje cijene energenata. Zašto mi ne zaslužujemo biti u nekoj drugoj skupini? Država se maćehinski ponaša prema tekstilnoj industriji. Mislim da bi trebalo postaviti model, a ne gledati iz koje grane proizvođači dolaze“, zaključio je Bedalov.

Škrtić je na kritike „tekstilaca“ odgovorila kako je država posljednjih 20 godina ulagala u tekstilnu industriju, no to nije donijelo rezultate. „Nažalost ne zna s tko je sve dobio novac, vjerujem da nisu svi u tekstilnoj industriji dobili novac.“

„Ovo o čemu ste govorili to bi bila strategija pametne specijalizacije i ja se slažem da bi to bio najpravedniji pristup“, komentirao je prijedlog Bedalova, pomoćnik ministra gospodarstva Radoš.

Izlagači su napomenuli kako je javna rasprava o ovom dokumentu započela 5. veljače, a trajati će do 7. ožujka. Do sada je Strategija prezentirana u gotovo svim hrvatskim gradovima u kojima djeluju ogranci Komore, a primjedbe, pohvale i prijedlozi na ovu Strategiju mogu se poslati Ministarstvu gospodarstva, naglasili su izlagači.

Valentina Vukoje

Komentari su zatvoreni